REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1306/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. P., OIB ..., iz K., kojeg zastupa punomoćnik I. D., odvjetnik u Đ., protiv tuženice K. K., OIB ..., iz K., kao pravne slijednice pok. P. K., koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva L. & R. d.o.o. u Đ., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž- 212/2023-2 od 14. travnja 2023., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici broj Pn-86/2021-128 od 25. studenoga 2022., u sjednici održanoj 5. lipnja 2024.,

r i j e š i o  j e :

Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-212/2023-2 od 14. travnja 2023., radi sljedećeg pravnog pitanja:

„Ako se radi o preinaci tužbenog zahtjeva (povećanjem tužbenog zahtjeva nakon visine štete utvrđene vještačenjem) ocjenjuje li se pitanje zastare u odnosu na preinačeni dio samostalno ili se smatra da se podnošenjem tužbe prekida zastara u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev?“.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-212/2023-2 od 14. travnja 2023., u kojem je predložio da mu se dopusti podnošenje revizije, postavljajući pitanja koja glase:

„1. Smatra li se da je tužitelj saznao za visinu štete (obične štete i izmakle dobiti) onog dana kad je primio nalaz vještaka, koji je po nalogu suda proveo vještačenje i utvrdio visinu štete?

2. Počinje li teći rok zastare potraživanja s osnova naknade štete od dana saznanja za štetu i štetnika ili od dana saznanja za štetu i visinu štete?

3. Smatra li se povećanje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu vještaka preinakom tužbe iz čl. 191. ZPP-a, ukoliko je tužitelj prilikom podnošenja tužbe, pridržao pravo uređenja tužbenog zahtjeva, a povećanje tužbenog zahtjeva temelji se na istoj činjeničnoj osnovi?

4. Ukoliko se radi o preinaci tužbenog zahtjeva (povećanjem tužbenog zahtjeva nakon visine štete utvrđene vještačenjem) ocjenjuje li se pitanje zastare u odnosu na preinačeni dio samostalno ili se smatra da se podnošenjem tužbe prekida zastara u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev?

5. Da li je odluka o troškovima parničnog postupka i određivanje omjera uspjeha u parnici prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u protivnosti sa zauzetim stavom VSRH i da li je u protivnosti sa načelom pravičnosti kao temeljnim načelom za odlučivanje o parničnim troškovima i u neskladu s načelom ravnopravnosti stranaka u postupku?“.

2. Obrazlažući važnost postavljenih pitanja u smislu odredaba članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) pozvao se na odluke revizijskog suda broj Rev- 231/2004-2 od 10. ožujka 2004., broj Revr-537/2006-2 od 5. listopada 2006., broj Rev-3012/2014-4 od 3. srpnja 2018. i dr.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Prijedlog je dopušten.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete na kulturama trešnje i malina u njegovom voćnjaku, koji se nalazi na kčbr. 211/2 k.o. K., a koju štetu mu je prouzročio suprug tuženice, sada pok. P. K., time što je 2010. nasad duhana, koji se nalazio na susjednoj kčbr. 210/2 k.o. K., tretirao herbicidom „Orion“.

6. Drugostupanjski sud je zbog osnovanog prigovora zastare djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva, kojim je tužitelj tražio naknadu štete u vidu gubitka uroda trešnje u razdoblju od 2017. do 2024. te uroda maline u razdoblju od 2010. do 2013.

7. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da je pravno pitanje naznačeno u izreci rješenja važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja zauzetog na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. a koje glasi:

„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“.

8. U odnosu na preostala postavljena pitanja smatra se da je prijedlog povučen (članak 389.b stavak 3. ZPP).

9. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 389.b stavak 3. ZPP odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 5. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.