1

 

          

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex.vojarna "Sv. Križ" Dračevac

Split

                                                                                                  

Poslovni broj: P Ob-9/2021-38

 

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

 

PRESUDA

 

 

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Anđelki Rađi kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja  pod 1) K. P., OIB:….  i pod 2) A. P., OIB:…., oboje iz S.,  oboje zastupani po punomoćniku G. R., odvjetnici iz S. protiv tuženih pod 1) M. L., iz S.,  G., L., pod 2) N. D. F. iz S.,  i pod 3) A. Z.. F., iz S.,  uz sudjelovanje umješača na strani tuženih B. V., OIB:…, iz S., zastupan po punomoćniku D. S., odvjetniku u S., radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 11. listopada 2023., u nazočnosti osobno tužitelja pod 1) i pod 2), zamjenik punomoćnika tužitelja pod 1) i pod 2) i pun. umješača, a objavljene dana 8. prosinca 2023. 

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I.  Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja pod 1) i pod 2) koji glase:

"1. Utvrđuje se da je nekretnina označena kao čest. zem. 6414/7 k. o. S., zgrada E-607, M….. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-53) stan na I. (prvom) katu, označen br. 25, u površini od 37,80 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika, s pripadajućom drvarnicom br. 1., anagrafske oznake ….., sve neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom zajedničkih dijelova zgrade u kojoj se nalazi stan i odgovarajućim suvlasničkim dijelom zemljišta na kojem se zgrada nalazi a koje služi redovnoj upotrebi zgrade, predstavlja bračnu stečevinu M. F. i R. F. svakog za 1/2 dijela cijelog, koju su isti stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice.

 

2. Utvrđuje se da je su tužitelji K. P. i A. P. kao nasljednici pok. K. P., suvlasnici svaki za po 1/4 dijela cijelog na suvlasničkom dijelu R. F. od 1/2 cijelog na nekretnini označenoj kao čest. zem. 6414/7 k. o. S., zgrada E-607, …., 49, 51, 53; 53. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-53) stan na I. (prvom) katu, označen br. 25, u površini od 37,80 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika, s pripadajućom drvarnicom br. 1., anagrafske oznake M….., sve neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom zajedničkih dijelova zgrade u kojoj se nalazi stan i odgovarajućim suvlasničkim dijelom zemljišta na kojem se zgrada nalazi a koje služi redovnoj upotrebi zgrade.

 

3. Dužni su tuženi kao isključivi nasljednici pok. R. F. trpjeti upis prava suvlasništva tužitelja svakoga za 1/4 dijela cijelog na 1/2 dijela nekretnini označenoj kao čest. zem. 6414/7 k. o. S., zgrada E-607, M…. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-53) stan na I. (prvom) katu, označen br. 25, u površini od 37,80 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika, s pripadajućom drvarnicom br. 1., anagrafske oznake M., sve neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom zajedničkih dijelova zgrade u kojoj se nalazi stan i odgovarajućim suvlasničkim dijelom zemljišta na kojem se zgrada nalazi a koje služi redovnoj upotrebi zgrade.

 

4. Ovlašćuju se tužitelji u zemljišnoj i drugim javnim knjigama na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva svaki od 1/4 dijela cijelog na nekretnini označenoj kao čest. zem. 6414/7 k. o. S., zgrada E-607, M.; 53. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-53) stan na I. (prvom) katu, označen br. 25, u površini od 37,80 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika, s pripadajućom drvarnicom br. 1., anagrafske oznake …., sve neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom zajedničkih dijelova zgrade u kojoj se nalazi stan i odgovarajućim suvlasničkim dijelom zemljišta na kojem se zgrada nalazi a koje služi redovnoj upotrebi zgrade, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena R. F. za 1/2 dijela cijelog.

 

5. Utvrđuje se da štednja po računima koji glase na ime R. F. a otvoreni su kod:

- Z. banke d.d. (kao pravne slijednice P. banke d.d.) broj računa….. (stari broj računa….)

- S. banke d.d. broj računa ….. (stari broj računa …..),….

- P. banke Z. d.d. broj računa ….

- Z. banke d.d. brojevi računa …..

Predstavlja bračnu stečevinu M. i R. F. svakog za 1/2 dijela.

 

6. Nalaže se tuženima nadoknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, samo ako se opru ovoj tužbi."

 

              II. Nalaže se tužiteljima pod 1) i pod 2) da solidarno i u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknade umješaču parnični trošak u iznosu od 696,79 eura/5.250,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 8. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana  19. veljače 2003.  koja tužba je dobila oznaku IP-382/03 se navodi da je tužiteljica M. F. s tuženikom R. F. sklopila brak u mjestu V., općina M. dana 2. lipnja 1973., a koji brak i dalje traje. U tijeku trajanja bračne zajednice tužiteljica je radila u poduzeću C. d.d. S., sada je umirovljenica i prima mirovinu, a tuženik je radio kao pomorac na stranim brodovima i ostvario je mirovinu od oko 900,00 USA dolara, a s tim da je u mirovini već oko 30 godina. Za vrijeme trajanja bračne zajednice stranke su stekle stan u S. anagrafske oznake ……, prvi kat, površine 55 m2, te znatnu ušteđevinu deponirao na štednim knjižicama jer su imali dobre prihode i nisu imali obvezu uzdržavanja drugih osoba. Tužiteljica nije u posjedu tih štednih knjižica već ih je tuženik dao na čuvanje traženoj osobi B. V. iz S. koji s istima raspolaže, pa tužiteljica nema uvida u visinu zajedničke ušteđevine a niti mogućnosti korištenja tih sredstava, a tužiteljica je stara i bolesna osoba. Tužiteljica smatra da je udio u bračnoj stečevini jednak i to temeljem Obiteljskog zakona. Tuženik ove činjenice poriče protivi se utvrđenju suvlasničkih dijelova i upisu prava suvlasništva tužiteljice u zemljišnim knjigama kao i podjeli pokretnih stvari i ušteđevine. Tužiteljica predlaže da se donese presuda kojom će se utvrditi da je nekretnina u S., M.  označeno kao čest. zem. 6414/7 ZU 13070 KO S. vlasništvo tužiteljice za 1/2 dijela, da se utvrđuje da je udio svake strane u pokretnim stvarima u stanu i ušteđevina za 1/2 dijela, da se naloži tuženiku izdavanje tužiteljici tabularne isprave koja bi bila podobna za uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na navedenoj nekretnini za 1/2 dijela jer da će u protivnom tu ispravu zamijeniti presuda. Predlaže se da tuženik snosi troškove parničnog postupka.

 

2. Postupak u ovoj pravnoj stvari IP-382/03 je prekinut rješenjem suda od 8. veljače 2008. a sve zbog smrti tuženika R. F. a koji je prema dostavljenom smrtnom listu preminuo dana 20. studenog 2003., a tuženik je bio rođen 2. lipnja 1908.

 

3. Po prijedlogu punomoćnika – odvjetnice G. R., kao punomoćnice nasljednika pok. M. F. (tužiteljice) koja je umrla 17. kolovoza 2009., a bila rođena 18. travnja 1925., A. P. i K. P. je predložila nastavak postupka  podneskom od 29. studenog 2016. te je na strani tužitelja označila K. P. i A. P., a kao nasljednike pok. R. F. (tuženika) je označila M. L., kćerku, N. D. F. i A. Z. F., svi tuženi s boravištem u S., sud je svojim rješenjem pod brojem IP-382/03 od 18. siječnja 2017. nastavio postupak te su pozvani nasljednici pok. R. F. – tuženi od 1) do 3) da preuzmu postupak koji je zbog njegove smrti bio prekinut, a kako se isti nalaze u inozemstvu to im je sukladno odredbi čl. 146. ZPP-a naloženo da imenuju punomoćnika za primanje pismena u RH. Tuženici od 1) do 3) su uredno zaprimili rješenja suda o nastavku postupka ali nisu imenovali punomoćnika za primanje pismena u RH to im je sud rješenje od 2. rujna 2021. imenovao punomoćnika za primanje pismena u osobi odvjetnika M. M. iz S., a tužitelji su bili pozvani na plaćanje predujma sredstava za pokriće troškova postavljanja i rada zastupnika tuženih za primanje pismena, a što su tužitelji i učinili plaćanjem predujma dana 15. rujna 2021.

 

4. Kad se ima u vidu da je tijekom postupka umrla prvotno označena tužiteljica i tuženik, da tužba u ovoj pravnoj stvari nije bila uredno dostavljena tuženiku koji je preminuo još 2003., to je sud pun. za primanje pismena za tužene od 1 do 3 dostavio tužbu s prilozima, a dostavljeno mu je rješenje kojim ga je sud imenovao kao punomoćnika za primanje pismena od 2. rujna 2021.

 

5. Tuženici od 1) do 3) nisu se očitovali na dostavljenu im tužbu.

 

6. U postupak se na strani tuženih prijavio kao umješač B. V. po pun. D. S. koji je predložio da ima pravni interes pridruženja tuženima od 1 od 3 jer je s prednikom ranijeg tuženika R. F. 2001. sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju, da je predmet tog ugovora nekretnina na koju umješač polaže vlasničko pravo a koja je predmet utvrđenja u ovom postupku. Umješač je istakao da nekretnina čije se utvrđenja vlasništva traži u ovom postupku stečena prije sklapanja braka između R. F. i M. F. i da ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka nego posebnu imovinu pok. R. s kojom je mogao slobodno raspolagati, umješač ima interes da tuženici uspiju u parnici, te je predložio da se prihvati njegovo sudjelovanje kao umješača na strani tuženih.

 

6.1. Prijedlog umješača B. V. je prihvaćen temeljem rješenja suda na ročištu održanom dana 14. ožujka 2022.

 

7. Tužitelji su sudu dostavili uređenu tužbu podneskom od 14. ožujka 2022. u kojem su detaljno obrazložili pitanje aktivne i pasivne legitimacije u ovoj pravnoj stvari. Naime, iza smrti tužiteljice pok. M. F. proveden je ostavinski postupak kod ovog suda pod brojem O-2616/09 i rješenjem o nasljeđivanju od 20. lipnja 2011. njezini oporučni nasljednici su tužitelji A. P. i K. P.. Pok. R. F. je preminuo 20. studenog 2003. i ostavinski postupak se vodio kod ovog suda pod brojem O-2584/03 je prekinut. Naime nakon njegove smrti su kao nasljednici prvog nasljednog reda bili pozvani pok. M. F., supruga, njegova kćerka M. F. L., te njegov unuk N. D. F., te A. Z. F.. Naime pok. R. F. je osim kćerke M. imao i sina N. F. koji je umro prije svog oca pok. R. te su po pravu predstavljanja, kako smatraju tužitelji na nasljedstvo iza pok. R. pozvani i N. sin N. F. zvani D. i njegova supruga A. Z. F. te su tužitelji tako uredili tužbu u pogledu aktivne i pasivne legitimacije. Tužitelji su upoznali sud da je pok. R. 1999. zaključio sa svojim sinom N. F. ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg je i raskinuo a potom da je pok. R. dana 9. siječnja 2001. s B. V. zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju. Međutim prednica tužitelja sada pok. M. F., unuk pok. R.. N. F. i njegova majka A. F. nisu priznali pravno valjan ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg je zaključio pok. R. kao primatelj uzdržavanja s B. V. kao davateljem uzdržavanje. Pok. M. je pred ovim sudom pokrenula postupak radi utvrđenja da je stan u S. bračna stečevina nje i pok. R. T. je i pokrenula postupak kod ovog suda pod brojem IP-1310/06 radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju  koji postupak je u prekidu. Tužitelji kao nasljednici pok. M. žive u predmetnom stanu kojeg su potpuno renovirali a B. V. nije postao vlasnik predmetnog stana  jer u ugovoru o doživotnom uzdržavanju nije naveden predmetni stan te je u više navrata odbijen njegov prijedlog za upis prava vlasništva. Tužitelji osporavaju da bi pok. R. zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju s B. V. te su angažirali i sudskog vještaka grafologa koji je u svom nalazu naveo da vrlo vjerojatno potpis pok. R. nije napisan njegovom rukom. Tužitelji smatraju da predmetni stan u S., M….. predstavlja bračnu stečevinu pok. M. i pok. R., smatraju da pok. R. nije zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju s B. V. a sve da je ugovor i zaključen tada bi raspolaganje predmetnim stanom bilo ništetno u 1/2 dijela cijelog jer se radi o bračnoj stečevini i jer pok. R. nije mogao raspolagati s dijelom pok. M.. Također tužitelji smatraju da bračnu stečevinu predstavljaju i sva sredstava i ušteđevina po računima koji glase na ime pok. R. za 1/2 dijela. Tužitelji su konačno uredili svoje tužbene zahtjeve podneskom od 14. ožujka 2022., a prethodni postupak je zaključen na ročištu održanom dana 1. rujna 2022.

 

7.1. Punomoćniku za primanje pismena tuženika od 1 do 3 je uredno dostavljane podnesak od 14. ožujka 2022., ali se tuženici nisu očitovali na uređene tužbene zahtjeve, umješač se u odnosu na uređene tužbene zahtjeve tužitelja izjasnio da se protivi uređenom tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom, predlaže da se isti odbije i da se obveže tužitelje na naknadu parničnog troška umješača. Umješač je istakao prigovor pasivne legitimacije na strani označene tužene pod 3) A. Z. F. iz razloga što ista ne spada u zakonske nasljednike pok. R. F., jer po pravu predstavljanja kao nasljednici mogu biti pozvani samo krvni sljednici ostavitelja, s obzirom da ona kao supruga N. F., unuka ostavitelja ne ulazi u krug zakonskih nasljednika. U odnosu na navode da se stan naveden u ugovoru od doživotnom uzdržavanju ne odnosi na stan koji je predmet ovog postupka i to iz razloga jer da se umješač ne može uknjižiti u zemljišnim knjigama kao vlasnik i da je više puta u tome odbijen, taj navod je netočan iz razloga što se on nije u zemljišnoj knjizi upisao kao vlasnik iz razloga pogrešne zemljišnoknjižne oznake nekretnine u ugovoru o doživotnom uzdržavanju ali je ugovor valjan i isti je proizveo pravne učinke u smislu prijenosa i stjecanja prava vlasništva. U odnosu na navode da potpis pok. R. F. na ugovoru o doživotnom uzdržavanju vrlo vjerojatno nije njegov potpis umješač navodi da na predmetni ugovor stavljen i otisak desnog kažiprsta s naznakom ODK (jer ne vidi da čita) a koji je sačinjen na zahtjev uredujućeg suca obzirom da se prilikom ovjere ugovora sudac neposrednim opažanjem uvjerio da je pok. R. bio gotovo slijep i da ne vidi dobro kod pisanja i čitanja i da te radnje obavlja uz znatne teškoće a što nije neuobičajeno za stare osobe. Stoga umješač smatra da je netočan i ničim potkrijepljen navod o tome da bi predmetna nekretnina i ušteđevina po računima bila zajednička bračna stečevina ostavitelja i pok. M. jer da je stečena u njihov dugogodišnjoj izvanbračnoj zajednici.  

 

7.2. Tužitelji su na navode umješača istakli da su isti netočni,  osporavali su istaknuti prigovor pasivne legitimacije na strani tužene pod 3), ustrajali su da nije zaključen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju između pok. R. i umješača te da umješač nije postao vlasnik predmetnog stana, a predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju nije predmetni stan jer opis stana ne odgovora stanju zemljišne knjige.

 

8. Tijekom postupka sud je pregledao spise ovog suda pod brojem IR-487/99, IR-591/01, O-2584/2003, spis P-2909/2009, spis IP-1310/06, smrtni list za pok. R. F., rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. M. F. ovog suda od O-2616/09 od 20. lipnja 2011., vjenčani list M. ureda S. od 9. studenog 2015., kupoprodajni ugovor S. 1. I. 1., odgovor P. banke Z. d.d. od 9. rujna 2022. odgovor Z. banke d.d. od 16. rujna 2022., odgovor O. banke d.d. od 19. rujna 2022., saslušani su svjedoci M. M., D. M., I. P. i T. M., pregledani su platni podaci za pok. M. F. od tvrtke C. d.o.o. dostavljeni 7. veljače 2023., sud je izvršio uvid u podatke J. M. R. za pok. M. F. i pok. R. F., izvršen je uvid u izjavu S. S. broj ovjere Ov-628/17 od 22. veljače 2017., i saslušani su u svojstvu stranaka tužitelji pod 1) i pod 2) i umješač.

 

9. Stranke su popisale trošak postupka.

 

10. Tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) i pod 2) nije osnovan.

 

11. U konkretnoj pravnoj stvari nasljednici pok. tužiteljice M. F. tvrde da je stan u S. na adresi M…. sagrađen na čest. zem. 6414/7 ZU 13070 KO S. bračna stečevina pok. M. F. i njenog supruga pok. R. F. te tvrde da u bračnu stečevinu pok. M. i pok. R. spadaju i sredstva na računima koje je pok. R. imao kod banaka, te da je pok. M. F., a sada oni kao njeni nasljednici suvlasnica te bračne stečevine za 1/2 dijela. Prvenstveno u ovom postupku se  postavlja pitanje koji zakon primijeniti,  a s obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 19. veljače 2003. to sud smatra da se u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti Zakon o braku i porodičnim odnosima jer je odredbom čl. 408. Zakon o braku i porodičnim odnosima (NN 11/78) propisano da se taj zakon primjenjuje i na imovinske odnose bračnih drugova iz brakova zaključenih prije stupanja na snagu tog zakona, ako zahtjevi stranaka do tog vremena nisu pravomoćno riješeni. Prema odredbi čl. 276. istog zakona imovina bračnih drugova može biti zajednička i posebna, čl. 277. je propisano da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine je njihova zajednička imovina, čl. 278. je propisano da imovina koji jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina, da imovina koju je u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekao po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanje, darovanjem i sl.) različito je od osnove koja je navedena u čl. 277., je njegova posebna imovina. Odredbom čl. 417. istog zakona je propisano da danom primjene ZBPO-a prestaje važiti Osnovni zakon o braku (sl. list SFRJ 28/65 i NN 52/71 i 52/73)  kao i Zakon o imovinskim odnosima između bračni drugova (NN 23/50).

 

12. Nije sporno da su pok. M. F. i pok. R. F. zaključili brak …. 1973. u mjestu V. i da je taj brak upisan u maticu vjenčanih M. područja D. M. za godinu….. pod rednim brojem 00001, te da je njihov brak prestao smrću pok. R. F. jer je isti umro 20. studenog 2003.

 

12.1. Sud je imao u vidu i Zakon o imovinskim odnosima bračnih drugova (NN 23/50 i 11/78) u kojem je u čl. 1. propisano da imovina koju su bračni drugovi stekli radom u toku braka je njihova zajednička imovina i s njom upravljaju i raspolažu zajednički i sporazumno, a ta odredba je u koleraciji s čl. 10. Osnovnog zakona o braku kojom je propisano da je imovina koju su supruzi stekli radom u toku braka njihova zajednička imovina, a o tome koliki je udio svakog bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje sud u slučaju spora prema njihovom doprinosu, procjenjujući sve okolnosti, pri tome će se voditi računa ne samo o zaradi svakog bračnog druga već i pomoći jednog drugog bračnog druga drugome, o njegovom vođenju domaćih poslova, staranju u održavanju imovine i o svakom drugom obliku radnje i suradnje u upravi, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

 

13. Sud je pregledao spis ovog suda O-2584/2003, a koji se vodio iza smrti pok. R. F. (ranijeg tuženika) te je utvrđeno da je na nasljedstvo bila pozvana M. F., njegova supruga, te je u podacima – smrtovnici navedeno da je pok. R. F. ostavio ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren na O. sudu u S. pod brojem IR 591/01 od 18. listopada 2001. Ostavinski postupak je u prekidu rješenjem suda od 8. svibnja 2006., a tim rješenjem je bila upućena M. F., udovica pok. R. F. kao i unuk ostavitelja N. F. i A. F., supruga ostaviteljevog sina N. – a nevjesta ostavitelja da pokrenu parnicu protiv V. B. kao davatelja uzdržavanja radi utvrđenja da ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između R. F. kao primatelja uzdržavanja s jedne strane i B. V. kao davatelja uzdržavanja s druge strane nije istiniti i pravno valjan. Istim rješenjem je upućena M. F. da pokrene parnicu protiv N. F. kao davatelja uzdržavanja radi utvrđenja da ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između R. F. kao primatelja uzdržavanja i N. F. kao davatelja uzdržavanja ovjeren po sucu ovog suda 30. srpnja 1999. nije istinit i pravno valjan. Pregledom istog spisa utvrđeno je, a prema podacima dostavljenim od HVB S. banke d.d., P. V. da je pok. R. F. bio štediša te banke s brojevima računa: ugovor br. ….., devizne knjižice ….., devizne knjižice …… i devizne knjižice ……, da je pok. R. dana 2. veljače 1999. ovlastio B. V. na svim računima te da je ovlaštena osoba dana 3. veljače 1999. podigla sredstava sa oročenog depozita broj ….. 50.308,43 USA dolara, da je ovlaštena osoba dana 3. veljače 1999. sa knjižice broj ….. podigla iznose od 4.946,95 USA dolara, 19.575,54 USA dolara, 2.452,87 USA dolara i 78.300,00 USA dolara te dana 9. travnja 1999. predignut 424,34 USA dolara kada je i saldirana. Nadalje ovlaštena osoba je dana 3. veljače 1999. sa knjižice broj …… podigla iznos od 327,06 USA dolara, 2.610,15 USA dolara, 659,63 USA dolara i 10.440,00 USA dolara te dana 9. travnja 1999. je podignuto 66,72 USA dolara kada je i knjižica saldirana. Nadalje je utvrđeno na knjižici broj ….. se vršio polog mirovine u vidu čeka koji je pristizao iz inozemstva svaki mjesec u iznosu od 815,00 USA dolara u 1999. do 899,00 USA  dolara u vrijeme smrti vlasnika. Od 3. veljače 1999. polaganje i podizanje mirovine svaki mjesec je vršila isključivo ovlaštena osoba pa tako i u 2003. sve do smrti vlasnika, zadnja mirovina je podignuta 13. studenog 2003. i od tada nema nikakvih promjena po računima ni u 2004. ni 2005. Punomoć B. V. je izdao R. F. i ta punomoć je ovjerena kod javnog bilježnika u S. broj Ov-197/99 od 2. veljače 1999.

 

14. Sud je pregledao spis ovog suda pod brojem P-2909/2009 koji je bio pokrenut po tužbi A. Ž.-F. ud. N. i D. N. F. pok. N. protiv tuženika B. V. a sve radi utvrđenja – poništenja ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je bio zaključen između R. F. kao primatelja uzdržavanja i B. V. kao davatelja uzdržavanja  a koji je ovjeren kod O. suda u S. broj IR 591/01 od 18. listopada 2001. Istom tužbom su tužitelji tražili od tuženika B. V. isplatu iznosa od 56.703,90 USA dolara s pripadajućom kamatom, jer da je tuženik podigao ta sredstava s računa pok. R. F., te da ta novčana sredstava nisu bila predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju. Postupak je okončan donošenjem rješenja o povlačenju tužbe od 23. travnja 2015. jer su tužitelji povukli tužbu.

 

14.1. Sud je pregledao i spis ovog suda pod brojem IP-1310/06 koji je pokrenut po tužbi tužiteljice M. F. protiv tuženih A. F., N. F., M. F.. L. i B. V. kojim ista traži raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju između pok. R. F. i pok. N. F., raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između pok. R. F. i B. V.. Taj postupak je prekinut rješenjem suda od 21. veljače 2014. a sve iz razloga jer je tužiteljica M. F. preminula dana 17. kolovoza 2009. Postupak još nije nastavljen.

 

14.2. Sud je pregledao rješenje o nasljeđivanju O. suda u S. iza pok. M. F. broj O-2616/09 od 20. lipnja 2011. koja je umrla 17. kolovoza 2009., a bila je rođena 18. travnja 1925., utvrđeno je da je njenu imovinu sačinjavalo nekretnina i to izvanknjižno vlasništvo stana u S.,  te pokretnine sredstava kod S. banke d.d. po ugovor oročenom štednom ulogu od 18. ožujka 2002.  bez naznake novčanog iznosa, a da su njenim nasljednicima na temelju oporuke proglašeni A. P. i K. P., svaki za 1/2 dijela.

 

15. Sud je pregledao kupoprodajni ugovor S. 1. I. 1. koji je zaključen između U. L. kao prodavateljice i F. R. pok. N. kao kupca, potpis prodavatelja je ovjeren kod ovog suda dana 5. svibnja 1971. iz kojeg proizlazi da prodavatelj prodaje a kupac kupuje jedan konforni stan u S.,…., ulaz IV na prvom katu koji se sastoji od hodnika, kupaonice sa WC-om, kuhinjom i dvije sobe ukupno neto površine od 40 m2, a stanu pripada i odgovarajuća drvarnica. Kupoprodajna cijena je iznosila 107 000 novih dinara te je kupac isplatio kupoprodajnu cijenu te je kupac ovlašten da na temelju ovog ugovora uknjiži nekretninu na svoje ime u zemljišnim knjigama. S obzirom na vrijeme stjecanja predmetne nekretnine od strane pok. R. F. na stjecanje vlasništva se primjenjuju pravna pravila A. općeg građanskog zakonika (OGZ) koja pravila su se primjenjivala na temelju čl. 4. Zakona o nevažnosti pravni propisa donesenih prije 6. travnja i za vrijeme neprijateljske okupacije (sl. list FNRJ broj 86/46) sve do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima  (NN 53/91 i 91/92 dalje, ZOVO) a koji zakon je stupio na snagu 1. rujna 1980., jer je tek poslije stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. Prema pravnim pravilima OGZ-a vlasništvo se stječe upisom u javne knjige što je bilo propisano paragrafom (§) 431.

 

16. Sudska praksa je zauzela stajalište a sve imajući u vidu zakone koji se tiču braka i obitelji kao i imovinskih prava bračnih drugova da se pitanje stjecanja vlasništva tijekom braka rješava primjenom zakona koji su vrijedili u vrijeme stjecanja imovine. Nasljednici tužiteljice upiru u institut izvanbračne zajednice života pok. M. i pok. R. do dana zaključenja braka a kojeg su zaključili dana 2. lipnja 1973. Sintagma izvanbračna zajednica u vrijeme stjecanja vlasništva spornog stana u S.,…. nije bila kao u današnje vrijeme kada je izvanbračna zajednica izjednačena s bračnom zajednicom tj. kako će sud procijeniti aspekte koji su bitni za utvrđenje izvanbračne zajednice koja treba trajati najmanje tri godine, odnosno i kraće ako je u njoj rođeno dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka, tako da je sudska praksa stvorila još i dodatan kriterij tj. da izvanbračnu zajednicu karakterizira više stupanj emocionalne i ekonomske povezanosti izvanbračnih drugova te postojanje uzajamnih prava i dužnosti pa i intimna veza tj. bitno je postojanje emocionalne i ekonomske veze tj. zajedničko domaćinstvo, a preduvjet takve izvanbračne zajednice je i uvjet da niti jedan od izvanbračnih supružnika ne smije biti oženjen ili u izvanbračnoj zajednici s nekom trećom osobom. 

 

16.1. Istaknuti prigovor umješača po pitanju pasivne legitimacije tužene pod 3) koju su tužitelji označili ovaj sud prihvaća istaknuti prigovor jer prema načelu predstavljanja i to čl. 10. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19) je propisano da dio ostavine koji bi pripao prije umrlom djetetu da je nadživjelo ostavioca nasljeđuju njegova djeca, unuci ostaviočevi, na jednake dijelove, a ako je neki od unuka umro prije ostavioca, onda dio koji bi njemu pripao da je bio živ u času smrti ostaviočeve nasljeđuju njegova djeca, praunuci ostaviočevi, na jednake dijelove i tako redom sve dokle ima potomaka ostaviočevih. Radi navedenog odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženiku pod 3).

 

17. Nakon analize izvedenih dokaza i to saslušanja tužitelja pod 1) i pod 2), umješača te svjedoka T. M., I. P., D. M. i M. M. sud zaključuje da između prednice tužitelja i nasljednika tuženika pod 1) i pod 2) pok. R. F. nije postojala izvanbračna zajednica koja bi se mogla izjednačiti s bračnom zajednicom. Naime svjedoci M. M., D. M. i T. M. su sudu iskazivali o svojim saznanjima zajedničkog života pok. M. i pok. R. za vrijeme nakon sklapanja braka tj. njihovog života u stanu u S. na ….. Svjedok I. P., sin tužitelja pod 1) i pod 2) sud nije razuvjerio u donesenom zaključku, jer je to svjedok koji je iskazivao o tim činjenicama po onome što su mu pričali njegovi roditelji tj. tužitelji pod 1 i pod 2 a i sami tužitelji pod 1 i pod 2 su sudu kazivali o eventualnom zajedničkom životu pok. M. i R. po pričama svojih najbližih. Sud posebno ističe da u vrijeme kada je pok. R. 1969. kao povratnik iz S. bio jedno vrijeme stanovao kod svoje tete s prebivalištem u M. ulici u S., a nakon što je svojim sredstvima kupio stan u S. na M….. gdje se uredno i prijavio, a sud ne može prihvatiti navode tužitelja pod 1) i pod 2) da su on i pok. M. stanovali kao izvanbračni partneri u stanu kojeg je pok. M. dobila u garsonjeri u V. 39 u S.. Sud smatra da su pok. R. i pok. M. bili ostvarili emocionalnu vezu međutim oni su tu svoju vezu skrivali, a to je posebno istakao tužitelj pod 2), tj. ponašali su se kao momak i cura, a što je i u to vrijeme bila prihvatljiva činjenica. Naime sudu je neprihvatljiva i neistinita izjava tužitelja da je pok. M. od svog oca i svoje braće tražila da ju opreme prilikom udaje jer da će zajedno s R. kupiti stan, te da su njena braća prodala četiri vola i da je to u tadašnje vrijeme imalo vrijednost nekih 50.000,00 dinara jer je i sama tužiteljica pod 1) u iskazu navela da je pok. M. sa svojim suprugom R. došla u mjesto P. D. kod svog brata I. koji je imao četiri vola i ona je zatražila od brata da joj da otpremninu tj. da je braća opreme prilikom udaje a što je i učinjeno. Kod činjenice da je pok. M. već u to vrijeme bila dobila stan na korištenje od svoje tvrtke, a sporni stan je kupljen 1971. od strane pok. R., a pok. R. i M. su se vjenčali 1973., u to vrijeme je ukoliko bi se tražila otpremnina prilikom udaje odmah bi usljedio i brak tj. vjenčanje a ne  tek nakon dvije godine od kupnje stana. Naime sasvim je neživotno da povratnik iz S. 1969. ne raspolaže novčanim sredstvima za kupnju stana u tadašnjoj državi, pogotovo što je i tužiteljica pod 1) istakla da je pok. R. bio pomorac dok je radio, a vratio se u domovinu iz razloga što mu je pok. supruga preminula. Iako su tužitelji pod 1) i pod 2) naveli da je pok. R. imao svoju mirovinu, da je 1976. kad mu je sin N. iz A. došao u H. i kad se oženio s A. Ž. da je tada pok. R. dao sinu N. 40.000,00 dolara da može kupiti kuću u A. jer je tamo bila poplava. Od kuda sada odjednom pok. R. ima 40.000,00 dolara za dati sinu N., od kuda novčana sredstava koje je dao kćerki M. iz prvog braka prije nego se vratio u H. 1969,ako ne iz sredstava koja proistječu iz njegovog rada. Stoga sud smatra da su iskazi tužitelja pod 1) i pod 2) iskonstruirani za potrebe ovog postupka bez ijednog dokaza koji bi se mogao verificirati kao istinit. Sud zaključuje da je pok. R. svojim novcem svojom posebnom imovinom kupio stan u S.,…… i da nije postojala izvanbračna zajednica pok. M. i pok. R. prije zaključenja braka. Sud nije prihvatio kao dokaz ovjerenu izjavu pok. S. S. broj Ov-628/17 od 22. veljače 2017. iz koje proizlazi da je imenovanom poznato da kad se kupovao predmetni stan da je pok. M. isplatila za isti prodavatelju znatan iznos novca iz njenih vlastitih sredstava, jer samo ta pisana izjava sudu nije dostatna za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice prednice tužitelja i tuženih, a pogotovo kod činjenice da se osoba koja je tu izjavu dala ne može saslušati pred sudom. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja pod 1) i pod 2) da se sasluša svjedokinja K. R. s obzirom da je ta svjedokinja predložena nakon zaključenja prethodnog posupka, a što nije jer su tužitelji sudu trebali dokazati da ih bez svoje krivnje nisu mogli ranije predložiti a što nisu učinili. Sud je pregledao podatke o dohotku prednice tužitelja za vrijeme njenog rada u tvrtci C. d.o.o. iz S. iz kojih proizlazi da je prednica tužitelja kod tog poslodavca radila od 1966. do lipnja 1982., međutim sudu nije dostatan sam podatak o dohotku već je po mišljenju suda trebalo eventualno vještačenje i stavljanje u korelaciju tadašnjih dohodaka, troškova života kao i eventualna procjena vrijednosti predmetnog stana. U ovom postupku sud je imao zadatak utvrditi je li predmetni stan bračna stečevina pok. M. i  pok.R., a ne pitanje istinitosti i valjanosti ugovora o doživotnom uzdržavanju  zaključenog između  pok.R. i B. V..  Radi svega navedenog sud je odbio tužene zahtjeve tužitelja kako su ih postavili podneskom od 14. ožujka 2022. i to pod točkama 1., 2., 3. i 4. izreke točke I. presude.

 

18. U odnosu na zahtjeve tužitelja da se utvrdi da je štednja po računima koji su glasili na ime pok. R. F., bračna stečevina pok. prednice tužitelja za 1/2 dijela, sud je od nadležnih banaka po prijedlogu tužitelja i to Z. banke d.d., P. banke Z. d.d., O. banke d.d., zatražio podatke o otvorenim računima tj. uplatama/isplatama s tih računa koji su glasili na ime R. F. kao i o stanju na tim računima na dan smrti 20. studenog 2003. Z. banke d.d. u odgovoru navodi da nisu u mogućnosti dostaviti tražene podatke  jer da je istekao zakonski rok za čuvanje navedene dokumentacije, isti takav odgovor je sud zaprimio i od P. banke Z. d.d., a od O. banke d.d. je sud zaprimio odgovor da postoje računi koji glase na ime pok. R. F. a koji su preneseni iz S. banke d.d. i da je na jednom računu štedne knjižice po viđenju stanje 2,28 USD dolara a na drugom je 37,34 HRK. Tužitelji nisu uredili tužbeni zahtjev u pogledu novčanih sredstava koji bi predstavljali bračnu stečevinu stranaka odnosno njihovih prednika iako je sud raspolagao podacima o štednji i isplatama s računa pok. R. F. a koji su bili priloženi u predmet O-2584/2003 odnosno o isplatama  uplatama sve do dana smrti pok. R. F., a kao što je to navedeno u točki 13. obrazloženja ove presude. Za istaći je da su isplate s računa pok. R. vršene još u veljači 1999., a sud prihvaća iskaz umješača koji je naveo da je on bio ovlašten po pok. R. za podizanje tih sredstava s računa i da ih je predao pok. R., da je pok. R. nakon podizanja tog novca dio novčanih sredstava dao sinu N. za kupnju vozila,  te da je njemu rekao da će taj novac podijeliti sa suprugom M. i svojom djecom, što i koliko je i kome dao umješač ne zna, a pok. R. se u svemu ponašao kao pravi amerikanac tj. i prilikom zaključivanja ugovora pok. R. sa svojim sinom N. 1999., a poslije s njim stalno je isticao da on želi raspolagati sa svom svojom imovinom, jer su se tako pok. M. i R. bili dogovorili u svezi raspolaganja imovinom. Naime pok. R. je bio vlasnik nekretnina na H. kao i stana u S. kojeg je kupio 1971. a pok. M. je trebala raspolagati svojom imovinom tj. stanom kojeg je dobila od svog poslodavca 70-ih godina a poslije otkupila sredstvima kojima joj je pomogao pok. R.. Tužiteljica pod 1) je sudu tvrdila da je pok. M. imala dosta novaca koje je držala na banci te je istakla da je tražila da se taj njen novac spoji zajedno s R. i da imaju samo jedan račun na banci, a da je to i učinjeno, međutim umješač je naveo da je svatko od njih imao svoje račune tj. pok. M. je svoju mirovinu primala na svom računu a pok. R. na svom računu i ni jedno od njih nije dalo punomoć drugome za upravljanje tim novcima. Izjave tužitelja da su pok. M. i R. živjeli skromno sud može prihvatiti ali ne može nikako prihvatiti činjenicu da ništa nisu trošili od mirovine pok. R. već samo novac od mirovine pok. M. s obzirom da je mirovina pok. R. bila oko 900,00 USA dolara (oko 2.000,00 DEM-a), a od pok. M. da bi mirovina bila oko 1.700,00 dinara što je očiti nesrazmjer u pogledu visine mirovine, niti sud može prihvatiti iskaze tužitelja da ih je opskrbljivala obitelj, tj. kao da nisu imali nikakvih sredstava. Od momenta predaje sredstava od strane umješača pok. R. sud smatra da su se sva ta sredstava potrošila kako za njihov zajednički život tako i za potrebe šire obitelji tj. djece pok. R.. S obzirom da tužitelji nisu uredili tužbeni zahtjev u pogledu novčanih sredstava niti su dokazali od kada su ti novci koji su podignuti 1999. tj. od koga su bile uplate tih novaca pa sud ne može bez dvojbe utvrditi da bi neodređeni iznos sredstava podignut s računa skoro četiri godine prije smrti pok. R. predstavljao bračnu stečevinu. Radi svega navedenog odlučeno je kao u točki I. 5. izreke presude.

 

19. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP). Sud smatra da je umješač u ovoj pravno stvari uspio u cijelosti, a s osnova zastupanja po odvjetniku umješaču je obistinjen trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23)   i to Tbr. 7.toč.1., Tbr. 8.toč.1. i Tbr. 9.  i to sve za 25 bodova za sastav podnesak od 19. studenog 2018., 2. svibnja 2019., 14. travnja 2022., 2. svibnja 2022., 27. rujna 2023., za pristupe na ročišta održana dana 3. svibnja 2022., 1. rujna 2022., 7. studenog 2022., 24. siječnja 2023., 22. ožujka 2023., 11. travnja 2023., 3. listopada 2023. i 11. listopada 2023., te za pregled spisa, što sveukupno zbrojeno daje 350 bodova, svaki bod iznosi 15,00 kuna, ukupno 5.250,00 kuna odnosno 696,79 eura. Dosuđeni trošak tužitelji pod 1) i pod 2) su dužni solidarno naknaditi umješaču u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe sve sa zateznom kamatom sukladno čl. 29.st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08,125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22).

 

 

U Splitu, 8. prosinca 2023.

 

 

                                                                                                                                    S U D A C:                                                                                                                                     

     Anđelka Rađa,v.r.

 

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.