Poslovni broj: Gž-784/2023-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R.V. iz V., OIB: ...., zastupanog po punomoćniku I. V., odvjetniku iz P.,protiv tuženika R. A. d.d., OIB: .... iz Z., zastupana po punomoćniku S.P., odvjetniku iz R., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj:P-396/2021-24 od 14. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj:P-396/2021-24 od 14. travnja 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 27. lipnja 2007. u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci tuženika. U točki II. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 1. i 7. sklopljenog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF. U točki III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.215,05 eur sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos dok je u točki IV. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.925,25 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od od presuđenja pa do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev podredno da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbi među strankama sklopljenog Ugovora o kreditu od 27. lipnja 2007. u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci tuženika te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF te posljedično tome restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.215,05 eur sa zakonskom zateznom kamatom posljedično ništetnsti ugovorene valutne klauzule.

6. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;

- da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora sklopljen Ugovor o kreditu od 27. lipnja 2007. br. ..... na iznos od 17.560,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju tuženika za CHF na dan korištenja kredita uz ugovorenu otplatu u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke za CHF važećem na dan plaćanja,

- da je u odredbi čl. 2. Ugovorena ugovorena redovna kamata od 5,20 % godišnje kao promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke,

- da odredba o promjeni kamatne stope ne sadrži referentnu stopu niti precizan način utvrđivanja promjene početno ugovorene kamatne stope te kriterije i mehanizme promjene,

- da je Ugovor sklopljen uz valutnu klauzulu vezano uz valutu CHF,

- da je Ugovor o kreditu sklopljen za kupnju osobnog vozila,

- da je među strankama sklopljeni Ugovor o kreditu u cijelosti otplaćen,

- da odredbe o promjeni kamatne stope o kojima se nije pregovaralo kao i valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF ne sadrže jasne i razumljive kriterije njihove promjene te da su kao takve ništetne,

-da je u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja presuda je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenja valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te je tuženik na taj način povrijedio važeće odredbe Zakona o zaštiti potrošača i odredbe Zakona o obveznim odnosima,

isto tako u tom postupku da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja presuda je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača,

- da se učinci presuda naprijed navedenih presuda donesenih u kolektivnom sporu protežu i na konkretni Ugovor o kreditu,

-da je tužitelj tijekom trajanja Ugovora o kreditu a što utvrđuje provedenim financijskim vještačenjem po sudskom vještaku T. P. radi povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita platio više iznos od 3.215,05 eur.

7. Temeljem iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je odredba čl. 2. među strankama sklopljenog Ugovora kojoj je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema Odluci tuženika nepoštena ugovorna odredba pri čemu se prvostupanjski sud poziva i na utvrđenja iz kolektivne presude radi zaštite prava i interesa potrošača u kojem je utvrđeno da je ugovaranje promjenjivosti kamatne stope prema jednostranoj odluci tuženika suprotno načelima obveznog prava jer je time korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovorne odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi takva da je na temelju nje tužitelj jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto i kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati. Na temelju takve ugovorne odredbe, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, nije bila niti određena, a niti odrediva slijedom čega da je ista nepoštena u smislu odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje ZZP/03) pa prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te utvrđuje ništetnom dio odredbe čl. 2. sklopljenog Ugovora o kreditu od 13. ožujka 2007. u dijelu kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema Odluci tuženika te presuđuje kao u toč. I. izreke pobijane presude.

8. Isto tako polazeći od činjenice da je u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, jer da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenja valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te da je na taj način povrijedio važeće odredbe Zakona o zaštiti potrošača i odredbe Zakona o obveznim odnosima a polazeći od toga da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokova postupanjem tuženika to prvostupanjski sud zaključuje da je i sporna odredba čl. 7. među strankama sklopljenog Ugovora u dijelu kojom je istom ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF o sadržaju koje se nije pojedinačno pregovaralo te koje je unaprijed formulirao tuženik kao trgovac i na sadržaj kojih tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja a koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača nepoštene ugovorne odredbe te kao takve nepoštene sukladno odredbi čl. 81. ZZP/03 te posljedično tome ništetne.

9. Kao posljedicu ništetnosti Ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutne klauzula vezano uz valutu CHF prvostupanjski sud prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa u visini od 3.215,05 eur te odlučuje kao u točki III. pobijane presude i tuženika obvezuje na plaćanje predmetnih iznosa sve s zakonskom zateznom kamatom tekućom od stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

10. U donošenju prvostupanjske presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

11. Presuda nije nerazumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama tako da protivno žalbenim navodima tuženika u donošenju iste nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. točke 11. ZPP-a na koju upire tuženik sadržajem žalbe.

12. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da presuda donesena u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača zbog postojanja povrede propisa zaštite potrošača ima obvezujući učinak na ovaj predmet te da utvrđenja o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz tog predmeta imaju učinak i na ovaj predmet a sve sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a.

13. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

14. Isto tako presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u odnosu na valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je pored ostalih i ovdje tužena banka u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim,

15. Odredbom članka 118. ZZP/14 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu.

17. Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača time da je prema odredbi čl. 87. st. 1 ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba ništava slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud prethodno odlučujući o ništetnosti odredbe čl. 2. kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci tuženika te odredbi čl. 1. i 7. Ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF, pravilno zaključio da su predmetne odredba nepoštena te posljedično tome ništetna te je pravilno u okviru tužbenog zahtjeva tužitelja utvrdio ništetnost sadržaja takvih ugovornih odredbi.

18. Žalbeni navodi tuženika da visina kamate temeljem koje je tuženik obračunavao visinu anuiteta tijekom razdoblja otplate kredita niti u jednom trenutku nije prekoračila najvišu dopuštenu kamatnu stopu propisanu odredbom čl. 26. ZOO-a ne dovodi u pitanje činjenična utvrđenja te pravne zaključke prvostupanjskog suda.

19. Ovo iz razloga jer u konkretnom slučaju nije odlučno da li je tuženik tijekom razdoblja otplate kredita kamatu obračunavao po stopi većoj ili manjoj od one propisane odredbom čl. 26. ZOO-a već je odlučno da li je ugovoreni način promjene prvotno ugovorene kamatne stope valjan ili ne pri čemu je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da ugovoreni način promjene prvotno ugovorene kamatne stope prema jednostranoj odluci tuženika nepošten te posljedično tome ništetan.

20. Naime, sporna odredba među strankama sklopljenog Ugovora kojim je ugovorena mogućnost promjene kamatne stope prema odluci tuženika ne sadrži bilo kakav ugovoreni parametar, kriterij koji prate promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 5,20 %, a o kojima bi tužitelju kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bio informiran već se takvom odredbom ugovora tuženoj kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama, a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužitelju kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču, da utječe te u sporazumu s tuženom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope, zbog čega je ista nepoštena te posljedično tome ništetna.

21. Isto tako tuženik u ovom postupku nije dokazao da je kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima te elementima koje dovode do promjene valutnog tečaja tijekom otplate kredita jer tuženik kao trgovac nije informirao tužiteljicu o parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je predmetna ugovorna odredba nepoštena te kao takva ništetna.

22. Spornim odredbama Ugovora o kreditu od 26. lipnja 2007. ovjerenog po javnom bilježniku način promjene redovne kamatne stope te valutna klauzula ugovoreni su na sadržajno identičan način kao i u onima koje su u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim pri čemu u ovom postupku tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je ponašanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjivosti kamatne stope te valutne klauzule između stranaka bilo drugačije od onog utvrđenog u tom postupku.

23. S obzirom da se odluka o ništetnosti odredaba spornog potrošačkog ugovora o kreditu temelji na presumpciji da u određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tuženik je u konkretnom slučaju bio ovlašten utvrditi i dokazivati da je u postupku sklapanja pojedinačnog Ugovora o kreditu, kao što je ugovor od 26. lipnja 2007. ipak na drugi način dao odgovarajuću obavijest potrošaču u naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošaču unatoč punoj obavijesti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora koje okolnosti tuženik u ovom postupku nije dokazao.

24. Uvidom u po tuženiku predloženu dokumentaciju (Pravilnike o obračunu kamata i naknada, Opće uvjete poslovanja te načela za utvrđivanje promjena kamatne stope) ne dokazuju se jasna obaviještenost potrošača o parametrima promjene kamatne stope ali ni rizicima i posljedicama sklapanja ugovora ugovaranjem valutne klauzule vezano uz valutu CHF.

25. U konačnosti valja istaći da su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja propustio utvrditi da li je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva. Ovo iz razloga jer su sporne odredbe ugovora sadržane u standardnom tipskom ugovoru tuženika glede kojeg vrijedi presumpcija da se o sadržaju istog nije pregovaralo (čl. 81 st. 2 ZZP/03) pa kako tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužitelju dao sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti ekonomske posljedice sklapanja ugovora kojim se promjena kamatne stope vezuje uz jednostrane odluke tuženika kao ni značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, pa samim time ni razumljivost istih, to je evidentno da je prilikom sklapanja ugovora stvorio znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu tužitelja kao potrošača zbog čega je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da se radi o nepoštenim te time i ništetnim ugovornim odredbama

26. Kako su predmetne ugovorne odredbe ništetne te kako ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja ugovora pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane kako je to propisano odredbom čl. 326. st. 1. ZOO-s to su za pitanje osnovanosti zahtjeva tuženika irelevantni navodi tuženika da je tužitelj kao poslovno sposobna osoba ugovor potpisao te pristao na zaključenje ovakvog Ugovora.

27. Neosnovano tuženik smatra da tužitelju ne pripada pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu iz razloga jer da je kredit u cijelosti otplaćen.

28. Ovo iz razloga jer na temelju odredbe članka 327. stavak 1. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba pri čemu se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (328. ZOO-a) a ispunjenjem ugovora ne nestaje uzrok ništetnosti.

29. Nepoštena odredba ne obvezuje potrošača od trenutka sklapanja ugovora te se potrošač dovodi u položaj koji je imao prilikom sklapanju ugovora, kao da nije bilo ništetne odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža, uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi.

30. Osim toga presuda u kolektivnom sporu odnosi se ne samo na ugovore u tijeku već i na ugovore koji su isplaćeni i ne odnosi se samo na stambene već i na sve druge potrošačke ugovore. Za primjenu te presude odlučno je tek vremensko razdoblje u kojemu je ugovor sklopljen.

31. Stoga su neosnovane sve žalbene tvrdnje kojima tuženik poriče djelomičnu ništetnost predmetnih odredbi.

32. Također, pravilno je utvrđenje te zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju, s obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezao uz valutu CHF pripada pravo na povrat iznosa od 3.215,05 eur kao razlike između iznosa koji je platio i koji bi platio da je plaćao anuitet po tečaju švicarski franak važećem na dan korištenja kredita.

33. To pravo proizlazi iz odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na isplatu predmetnog iznosa tužitelju u visini utvrđenom provedenim financijskim vještačenjem visinu kojeg tuženik žalbenim navodima nije doveo u pitanje.

34. Žalbeni navod tuženika da je kod utvrđene razlike trebao uzeti u obzir i manje ispaćene iznose ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđene visine zahtjeva. Ovo iz razloga što tuženik tijekom postupka nije istaknuo prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili pak protutužbeni zahtjev pa sud nije bio dužan umanjivati tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima , odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblja kada je tečaj kune bio manji od tečaja CHF na dan isplate kredita a niti s obzirom na isto utvrđivati negativne tečajne razlike.

35. Pravilno je sud prvog stupnja dosudio zatezne kamate s tijekom od izvršenog plaćanja svake pojedine mjesečne uplate tuženiku pa do isplate pravo na isplatu koje kamate tužitelju na takav način pripada sukladno odredbi čl. 1115. ZOO- a. Tuženik je nesavjesni stjecatelj budući da je suđeni iznos primio na temelju nepoštene pa samim time i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli pri čemu ugovaranje nepoštene ugovorne odredbe podrazumijeva nesavjesnost tuženika slijedom čega tuženik tužitelju mora platiti zatezne kamate od dana stjecanja.

36. Isto tako neosnovani su i žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na pitanje zastare u pogledu dosuđenog iznosa tužitelju kao posljedicu ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF. Kada je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Budući da od pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu glede ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli (pravomoćno14. lipnja 2018.) do podnošenja tužbe u ovom predmetu (17. svibnja 2021.) nije protekao zastarni rok od pet godina to je evidentno da nije nastupila zastara predmetne tražbine. Pritom valja napomenuti da se podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu prekida zastara, u smislu odredbe članka 241. ZOO-a i da rokovi zastare ponovno počinju teći od pravomoćnosti sudske odluke u tom predmetu.

37. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu od odlučnog značenja te ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

38. U konačnosti za istaći je da su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud vezano uz povučeni dio zahtjeva tužitelja bio dužan primijeniti odredbu čl. 158.st.1. ZPP-a te vezano uz povučeni dio tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka. Tužitelj je u konkretnom slučaju smanjio zahtjev za isplatu s ukupnog iznosa od 3.931,94 eur na iznos od 3.215,05 eura koje smanjenje tužbenog zahtjeva ima značenje djelomičnog povlačenja tužbe kojem se tuženik konkretno nije protivio. Iako je tuženik vezano uz povučeni dio zatražio naknadu parničnog troška pravilno je prvostupanjski sud primijenjeno materijalno pravo kada tuženiku vezano uz tako povučeni dio nije priznao pravo na naknadu prema zatraženom troškovniku.

39. Ovo iz razloga jer je visina troškova zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23., dalje Tarifa )jednaka i prema vrijednosti predmeta spora od 3.931,94 eur i prema vrijednosti sniženog zahtjeva od 3.215,05 eura pa tuženiku zbog sniženja tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari nije nastao nikakav posebni trošak. Tuženiku bi po ocjeni ovoga suda takvi troškovi pripadali samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva, što konkretno nije slučaj ( identičan pravni stav izražen je i u odluci VSRH Rev-80/22).

40. Kako tuženik nije uspio u sporu to ga je pravilno prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a obvezao na naknadu troška tužitelju te odlučio kao u točki IV. izreke pobijane presude.

41. Slijedom naprijed iznijetog žalbu tuženika kao neosnovanu valjalo je odbiti te prvostupanjsku presudu potvrditi primjenom odredbe čl. 368.st.1. ZPP-a.

42. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 166. st. 1 ZPP jer tuženik nije uspio s žalbom.

U Rijeci 5. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković v.r.