Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-11084/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Renate Popović, predsjednice vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika D.Š., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020), odlučujući o žalbi okrivljenika D.Š., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 27. travnja 2022. godine, broj: 12 Pp-3745/2022, na sjednici vijeća održanoj dana 5. lipnja 2024. godine
p r e s u d i o j e :
I) Odbija se žalba okrivljenika D.Š. kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.
II) Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022) okrivljenik D.Š. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30 (trideset) EUR-a, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje:
1. Pobijanom presudom okrivljenik D.Š. proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.200,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju je obvezan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, time ako okrivljenik u roku koji mu je određen plati dvije trećine novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanja troškova postupka u iznosu od 200,00 kuna, u istom roku kao i novčanu kaznu.
2. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, jer da osobno nije dao nikome na upravljanje vozilo, koje je bilo povjereno trojici kolega za potrebe vikend seminara, te da se radilo o osobama koje imaju menadžerske ugovore i za vozila kojima se koriste ne vodi se evidencija u vidu putnih radnih listova i da je na traženje policije dao podatke za te tri osobe.
Žalitelj predlaže pobijanu presudu preinačiti i osloboditi ga od optužbe, odnosno ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (dalje PZ), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti.
5. Prvostupanjski sud je ocijenio, nakon što se okrivljenik nije odazvao na uredno uručen poziv za ročište, niti je svoj izostanak opravdao, da se postupak može provesti bez njegove nazočnosti i to uvidom u priložene materijalne dokaze, te je imao dovoljno osnove za donošenje pobijane odluke. Temeljem provedenih dokaza je utvrđeno da okrivljenik nije dao vjerodostojan podatak o tome tko je upravljao njegovim vozilom u vrijeme kad je isto uočeno u eventualnom prometnom prekršaju. Prema izreci pobijane presude, okrivljenik je propustio u ostavljenom roku od 15 dana od primitka obavijesti (18. lipnja 2021.), dostaviti kao odgovorna osoba u pravnoj osobi Ceste – Rijeka d.o.o. tražene podatke o vozaču vozila registarske oznake RI 5660 H, (koje bi bilo zatečeno u prekršaju dana 16. svibnja 2021.), a koju obavijest o počinjenom prekršaju, odnosno zahtjev za dostavljanje podataka je osobno zaprimio 17. lipnja 2021. godine (što ne osporava), kada mu je počeo teći spomenuti rok.
Svoju odluku prvostupanjski je sud obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud, a koje žalitelj navodima žalbe nije dakle doveo u pitanje.
6. Odredbom članka 229. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, važećeg u vrijeme počinjenja prekršaja, a navedena odredba nije poslije u tom dijelu izmijenjena (Narodne novine broj: 70/2019), je propisano da će se kazniti za prekršaj vlasnik vozila ili odgovorna osoba u pravnoj osobi ako, u roku od 15 dana, ne da vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, čime je propisana sankcija za postupanje suprotno odredbi stavka 3. tog članka, prema kojoj je vlasnik vozila dužan, na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave koja obavlja poslove iz članka 5. stavka 4. ovoga Zakona, dati vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, a pritom se dostava podataka o više osoba koje su upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje.
Žalbenim navodima okrivljenik dakle nije doveo u sumnju niti pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Nadalje, kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.
8. Razmotrivši dakle odluku o prekršajno pravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski Sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o visini kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio ublaženu novčanu kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. PZ-a.
Izrečena novčana kazna primjerena je kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka i svrha specijalne i generalne prevencije.
9. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 EUR-a po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.
10. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 5. lipnja 2024. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Marcela Soljačić Prester v.r
Renata Popović v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
