REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-815/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. PT, 2. LT i 3. FT, svi iz Republike Bosne i Hercegovine, [adresa], koje zastupa punomoćnik Ramo Atajić, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB 38922958547, Zagreb, Martićeva 73, kojeg zastupaju punomoćnici Zdravka Periša i Marijo Depolo, odvjetnici u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji 1. – 3. tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-615/2016-2 od 29. ožujka 2017. kojim su djelomično potvrđeno, a djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-553/07-25 od 26. svibnja 2014., a potvrđeno rješenje poslovni broj P-553/07- 37 od 18. prosinca 2015., na sjednici održanoj 5. lipnja 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Odbija se revizija 1. – 3. tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-615/2016-2 od 29. ožujka 2017. u dijelu pod točkom 1. izreke.

II. Odbacuje se revizija 1. – 3. tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-615/2016-2 od 29. ožujka 2017. u dijelu pod točkom 2., 3. i 4. izreke.

Obrazloženje

1.1. Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-553/07-25 od 26. svibnja 2014. utvrđeno je presumirano povlačenje tužbe te je naloženo 1. – 3. tužiteljima (dalje: tužiteljima) da tuženiku nadoknade parnične troškove u iznosu od 158.750,00 kn.

1.2. Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-553/07-37 od 18. prosinca 2015. odbijen je prijedlog 1. tužitelja PT za povrat u prijašnje stanje radi propuštanja ročišta od 26. svibnja 2014.

2. Odlučujući od žalbi tužitelja protiv navedenih rješenja suda prvog stupnja Županijski sud u Šibeniku svojim je rješenjem poslovni broj Gž-615/2016-2 od 29. ožujka 2017. riješio je:

„1. Odbija se djelomično žalba tužitelja ad. 1. PT kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-553/07- 25 od 26. svibnja 2014. u točci 1. izreke.

2. Odbija se žalba tužitelja ad. 1. UT kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniu poslovni broj P-553/07-37 od 18. prosinca 2015.

3. Žalba tužiteljica ad. 2. LT i ad. 3. FT se kao nedopuštena odbacuje.

4. Uvažava se djelomično žalba tužitelja ad. 1. PT i preinačava rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-553/07-25 od 26. svibnja 2014. u odluci o troškovima postupka (točka 2. izreke) na način da su tužitelji dužni tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 119.775,00 kuna u roku 15 dana.

5. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.“

3. Protiv tog drugostupanjskog rješenja u dijelu pod točkama 1. – 4. izreke, reviziju su podnijeli tužitelji zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kao i zbog povrede odredaba Europske Konvencije o zaštiti ljudskih brava i temeljnih sloboda, s prijedlogom da se ista ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija djelomično nije dopuštena, a djelomično nije osnovana.

6. Postupajući u smislu odredbe čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), u vezi s čl. 400. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijano rješenje u onom dijelu u kojem se ono pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Prije svega valja reći, a u odnosu na pobijani dio drugostupanjskog rješenje kojim je potvrđeno rješenje suda prvog stupnja o odbijanju prijedloga 1. tužitelja za povrat u prijašnje stanje, a odbačene žalbe 2. i 3. tužiteljica protiv tog rješenja, da rješenje kojim je odlučeno o povratu u prijašnje stanje nije rješenje protiv kojeg je dopuštena revizija u smislu čl. 400. st. 1. ZPP. Tom je odredbom naime propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

8. Budući da je pobijanim drugostupanjskim rješenjem potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog za povrat u prijašnje stanje, odnosno odbačena žalba protiv tog rješenja, proizlazi da je riječ o procesnom rješenju kojim se postupak pravomoćno ne završava pa protiv takvog rješenja u smislu citirane odredbe čl. 400. st. 1. ZPP nije dopušteno podnijeti reviziju na temelju čl. 382. st. 1. ZPP, a niti reviziju na temelju čl. 382. st. 2. ZPP (tako i ovaj sud primjerice u odlukama Rev-43/12 od 18. studenoga 2015. i Rev-1845/2019 od 4. listopada 2023.).

9. Iz istih razloga nije dopušteno podnijeti reviziju niti protiv rješenja suda drugog stupnja kojim je potvrđeno rješenje o troškovima postupka (točka 4. izreke). S tim u vezi se ukazuje da je i na sjednici Građanskog odjela VSRH pod br. Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

10. Zbog navedenih je razloga, primjenom odredbe iz članka čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. ZPP, valjalo riješiti kao u izreci pod točkom II.

11. U odnosu na dio pobijanog rješenja kojim je potvrđeno rješenje suda prvog stupanja o presumiranom povlačenju tužbe ovaj sud nije našao da bi bili ispunjeni istaknuti revizijski razlozi.

12. Suprotno tvrdnji revidenata nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koju tužitelji zapravo ukazuju iznoseći tvrdnju da im nezakonitim postupanjem nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom. Povezano s ovim revizijskim razlogom tužitelji ističu i povredu svojih konvencijskih prava (u bitnom, prava na pošteno suđenje i u njemu sadržanog aspekta prava na pristup sudu).

13. Naime, tužitelji su bili uredno pozvani na ročište od 26. svibnja 2014., a na koje ročište nisu pristupili niti svoj izostanak pravodobno i valjano opravdali pa su, u situaciji kada punomoćnik tuženika nije želio raspravljati, bili ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti za donošenje rješenja o povlačenju tužbe iz odredbe čl. 295. st. 2. ZPP. Vezano na propuštanje navedenog ročišta 1. tužitelj je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje koji je pravomoćnim rješenjem odbijen te u ovom stadiju postupka revidenti ne mogu s uspjehom pobijati zaključak suda o neosnovanosti prijedloga za povrat u prijašnje stanje.

Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

14. Pretežnim revizijskim navodima tužitelji osporavaju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Budući da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to ti revizijski navodi kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

15. Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelji ničim ne obrazlažu. Stoga ovaj sud ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. i 386. ZPP nije našao postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

16. Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP, reviziju tužitelja protiv odluke o presumiranom povlačenju tužbe odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.

Zagreb, 5. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa