REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-540/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Radnik d.d., OIB 21846792292, Križevci, Ulica kralja Tomislava 45, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Osnovna škola Čista Velika, OIB 09629670490, Čista Velika, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Burić, odvjetnik u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3412/2022-2 od 7. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1030/2020 od 7. lipnja 2022., u sjednici održanoj 5. lipnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se slijedom toga ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3412/2022-2 od 7. rujna 2022. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1030/20 od 7. lipnja 2022. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženiku Osnovna škola " Čista Velika", Čista Velika, OIB 09629670490, nalaže se da tužitelju Radnik d.d., Tomislavova 45, 48260 Križevci, OIB: 21846792292, isplati iznos od 360.942,47 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 08.06.2014. do 31.07.2015. prema čl. 12.a. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi – po referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, a od 01.08.2015. do naplate po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da u roku 8 dana naknadi tuženiku troškove ovog postupka u iznosu od 50.000,00 kn.“.

2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj na temelju dopuštenja ovog suda kao u rješenju poslovni broj Revd-5072/2022-2 od 25. listopada 2023. zbog pitanja koja glase:

„1. Da li izdaci koje je izvođač učinio radi osiguranja i zaštite izvedenih radova za vrijeme privremene obustave izvođenja radova za koju je odgovoran naručitelj predstavljaju običnu štetu?

2. Da li opravdani troškovi rada čuvarske službe za vrijeme privremene obustave izvođenja radova za koju je odgovoran naručitelj predstavljaju ugovorne troškove, u smislu uzance br. 72 Posebnih uzanci o građenju (''Službeni list SFRJ'' br. 18/1977, 29/1978, ''Narodne novine'' br. 53/1991)?

3. Kada dospijeva naručiteljeva obveza da podmiri opravdane izdatke zaštite izvedenih radova za vrijeme privremene obustave izvođenja radova, u smislu uzance br. 72 Posebnih uzanci o građenju (''Službeni list SFRJ'' br. 18/1977, 29/1978, ''Narodne novine'' br. 53/1991)?“.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. Revizija je osnovana.

5. Među strankama nije sporno da je dana 4. kolovoza 2011. sklopljen Ugovor o dovršetku izgradnje školske sportske dvorane u Čistoj Velikoj broj: 06-G-Š-10046/11- 15 i to između Republike Hrvatske po Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, kao Naručitelja, ovdje tuženika - Osnovne škole „Čista Velika“, kao Investitora i ovdje tužitelja - društva Radnik d.d., kao Izvođača (list 42. do 49. spisa - dalje: Ugovor).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja u iznosu od 360.942,47 kn na ime troškova koji su mu nastali obustavom radova na gradilištu školske sportske dvorane u Čistoj Velikoj.

7. Sudovi nižeg stupnja utvrđuju da tužitelju kao izvođaču nije u rokovima dostavljena izmijenjena tehnička dokumentacija krovišta, a zbog čega tužitelj nije mogao nastaviti s izvođenjem radova, jer je sukladno odredbi čl. 1. st. 3. Ugovora tužitelj bio dužan izvoditi radove prema projektno-tehničkoj dokumentaciji i prilozima koji su sastavni dio ugovora.

8. Tužitelj potražuje naknadu troškova opreme zadržane na gradilištu, troškove osnovnih sredstava zadržanih na gradilištu, trošak najma sanitarnog wc-a, troškove čuvarske službe, troškove telefona te takse i paušale za struju i vodu, te troškove osiguranja gradilišta i troškove obilaska gradilišta dva puta mjesečno za vrijeme dok je trajao privremeni prekid radova na gradilištu u razdoblju od 20. travnja 2012. do 20. kolovoza 2012.

9. Iz sadržaja Ugovora slijedi:

- da prema čl. 2. st. 1. ugovorna cijena iznosi 8.956.972,13 kn;

- da izvođač preuzima obvezu izvođenja radova iz čl. 1. Ugovora u iznosu iz prethodnog stavka po jediničnim neto cijenama utvrđenim za pojedine vrste radova i radove po stavkama koji su navedeni i upisani u ugovornom troškovniku;

- da prema čl. 8. st. 1. Ugovora, ukoliko se pojavi potreba za izvođenjem neugovorenih, dodatnih, nepredviđenih radova, koji bi bili neophodni za potpuni dovršetak izgradnje objekta, ugovorne stranke su suglasne da će se isti izvoditi samo uz prethodno odobrenje naručitelja i investitora, sukladno uvjetima i obračunu istih prema sklopljenom dodatku ovom Ugovoru, odnosno po novom ugovoru sklopljenom za dodatne radove, po provedenom postupku javne nabave, sukladno Zakonu o javnoj nabavi („Narodne novine“, broj 110/07, 125/08);

- da prema čl. 8. st. 2. Ugovora trošak za neugovorene, dodatne i nepredviđene i svake druge radove koji nisu predviđeni u ugovornom troškovniku i za koje nije sklopljen dodatak ovom ugovoru prema odredbi st. 1. ovog članka, u potpunosti iznosi investitor;

- da su prema čl. 4. st. 4. Ugovora stranke ugovorile da će naručitelj izvođaču platiti izvedene radove prema privremenim situacijama i okončanoj situaciji ovjerenima od strane nadzornog inženjera, na žiro račun izvođača, u roku ne kasnijem od 45 dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva od strane naručitelja;

- da je odredbom čl. 5. Ugovora ugovoreno kako su naručitelj i investitor, uz ostalo, dužni redovito plaćati uredne situacije izvođaču sukladno odredbama Ugovora te obavljati sve radnje za koje je po ovom ugovoru izravno zadužen naručitelj, te je dužan izvođač sve ugovorene radove izvesti u skladu sa Ugovorom, tehničkom dokumentacijom, zakonskim propisima, uputama i nalozima nadzornog inženjera, normativima i standardima koji su sastavni dio Ugovora, a čija upotreba obvezna, poštujući u svemu pravila struke i običaje (st. 3. čl. 5.);

- da je ugovorena primjena Uzanci za sve što nije izrekom navedeno u Ugovoru, ili nije izrekom uređeno zakonom (čl. 17.).

10. Sud drugog stupnja prihvaća argumentaciju suda prvog stupnja kojom usvaja prigovor zastare, a što sud prvog stupnja obrazlaže:

„15. Dakle, prema mišljenju ovog suda, u konkretnom slučaju ima se primijeniti čl. 230. ZOO kojim je propisano da tražbine naknade štete zastarijevaju za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala. Člankom 215.st.1. ZOO određeno je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, a čl.216. ZOO propisuje da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

Dakle, kada je osnova potraživanja naknada štete, subjektivni zastarni rok iz čl. 230. ZOO-a je tri godine od dana saznanja za štetu. U svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala (čl.230.st.2.ZOO). Objektivni rok iznosi dakle pet godina od nastanka štete. Subjektivni rok od tri godine počinje teći od dana kad je oštećeni doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Ako oštećeni u roku od pet godina od nastanka štete nije saznao za njezin opseg i visinu ili osobu koja je odgovorna za štetu i u tom roku nije ustao s tužbom, zastara je nastupila neovisno o tome je li on mogao ili nije saznati za te okolnosti. Dakle, objektivni zastarni rok primjenjuje se samo onda kada oštećenik nije mogao doznati štetu i za osobu koja ju je uzrokovala. Objektivni rok zastare tražbine naknade štete od pet godina, računajući od dana nastanka štete, primjenjuju se kad subjektivni rok od tri godine nakon doznavanje za štetu počinitelja istječe izvan petogodišnjeg roka.

16. Slijedom citiranih odredbi zastarni rok za utuženu tražbinu tužitelja počeo je teći kad je oštećeni doznao za štetu i počinitelja.

Dakle, u konkretnom slučaju potrebno je utvrditi kad je vjerovnik mogao podnijeti tužbu.

17. Iz činjeničnih navoda tužitelja kao i iz samih isprava u spisu proizlazi da je prekid radova na gradilištu trajao od 20.04.2012. do 20.08.2012 kada su se radovi nastavili. Tužitelj je već dopisom od 24.05.2012. tuženiku dostavio obračun troškova privremene obustave radova iz kojeg je vidljiv trošak za svaki dan prekida radova u slučaju da se prekid nastavi. Prema mišljenju ovoga suda tužitelju su već tada nakon nastavka radova, dakle, 21.08.2012. bili dostupni sve potrebni elementi za saznanje za štetu, a saznanje za štetu znači saznanje o postojanju i opsegu štete, odnosno tužitelj je već 21.08.2012. saznao za opseg i visinu štete, kao i za osobu koja je štetu počinila, a kako je tužba podnesena 13.04.2017. istekao je zastarni rok od tri godine. U svakom slučaju tužitelj je mogao najkasnije tijekom 2012. sačiniti konačni obračun troškova privremenog prekida radova s obzirom da je već 24.05.2012. obračunao trošak za svaki dan prekida radova, a radovi su nastavljeni 20.08.2012. i to neovisno je li ugovoreno plaćanje putem privremenih i okončanih situacija, kojima se u pravilu ionako obračunavaju cijene radova po ugovoru o građenju, neovisno o naknadi štete. Naime, prema čl.61 st.1. Uzanci privremene situacije i završena situacija ispostavljaju se na temelju izvedene količine ugovorenih radova i ugovorenih cijena. Situacijama se prikazuju radovi na način i prema specifikaciji koja je dana u tehničkoj dokumentaciji. Privremenim situacijama obračunava se vrijednost radova u toku građenja (st.2.).Prema čl. 118. Uzanci konačnim obračunom obuhvaćaju se svi radovi izvedeni na temelju ugovora, uključujući i nepredviđene i naknadne radove što ih je izvođač bio dužan ili ovlašten izvesti, bez obzira na to jesu li radovi obuhvaćeni privremenim situacijama.

Stoga nije u pravu tužitelj kada navodi da je sukladno Uzancama o građenju u okončanu situaciju uključio i trošak obustave radova pa da je stekao po ugovoru predmetni trošak potraživati od tuženika jer je osnova tužiteljevog potraživanja naknada štete, a ne zahtjev za isplatom cijena radova po ugovoru o građenju. Zastarjelost potraživanja cijena radova po ugovoru o građenju počinje teći pravog dana kad je izvođač radova mogao na osnovi konačnog obračuna zahtijevati isplatu, bez obzira na to je li ugovoreno plaćanje putem privremenih situacija, ali u ovom konkretnom slučaju tužiteljevo potraživanje je moguće razmatrati samo s osnove naknade štete pa je stoga kako je gore već obrazloženo zastarni rok za utuženu tražbinu tužitelja počeo je teći kad je oštećeni doznao za štetu i počinitelja, a ne protekom 15 dana od dana primitka okončane situacije.

18. Prema tome, sve da je tužitelj sačinio obračun troškova zastoja gradilišta tijekom 2012.( a imao je saznanja o šteti i počinitelju), dakle i kasnije od 21.08.2012. potraživanje s naslova naknade štete u svakom slučaju bi bilo zastari već tijekom 2015.g. Slijedom navedenog putem dokumentacije u spisu, sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj saznao za štetu i štetnika 21.08.2012., to je od dana podnošenja tužbe 13.04.2017. istekao zastari rok od tri godine.“.

11. Posebnim uzancama o građenju („Službeni list SFRJ“, broj 18/77, 29/78 - „Narodne novine“, broj 53/91, 35/05 - dalje: Uzance) u čl. 70. do čl. 73. propisano je:

„Članak 70.

Izvođač ima pravo privremeno obustaviti izvođenje radova ako je postupcima naručioca spriječen da izvodi radove ili je zbog tih postupaka izvođenje radova znatno otežano.

Postupcima naručioca prema odredbi stava 1. ove uzance smatraju se neispunjenje ili neuredno ispunjenje njegovih obveza kao što su otklanjanje nedostataka u tehničkoj dokumentaciji na temelju koje se izvode radovi, isplata predujma i isplata privremene situacije.

Izvođač može obustaviti radove zbog neispunjenja obveze naručioca tek nakon proteka primjerenog roka što ga je ostavio naručiocu za ispunjenje obveze.

Članak 71.

Izvođač je dužan nastaviti izvođenje radova nakon prestanka smetnje zbog koje su radovi obustavljeni.

Članak 72.

U slučaju obustave radova izvođač je dužan već izvedene radove zaštititi od propadanja poduzimanjem samo mjera zaštite koje su nužne. Uz to je dužan nastojati da troškovi u vezi s time budu što manji.

Troškove zaštite izvedenih radova i ostale izdatke što ih je izvođač imao u vezi s time podmiruje naručilac. Te troškove i izdatke podmiruje izvođač samo u slučaju u kojemu je on odgovoran za obustavu radova.

Članak 73.

Ugovarač koji je odgovoran za obustavu radova dužan je drugom ugovaraču nadoknaditi štetu koju je pretrpio zbog obustave radova. Naknada štete obuhvaća i izmaklu dobit.“.

12. Prema ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir sve gore citirane odredbe Uzanci, koje se moraju i mogu tumačiti jedino u svojoj ukupnosti, jer se i nalaze u Glavi IX pod naslovom „Privremena obustava izvođenja radova“, te vodeći računa da:

- izvođač ima pravo privremeno obustaviti izvođenje radova ako je postupcima naručioca spriječen da izvodi radove ili je zbog tih postupaka izvođenje radova znatno otežano (čl. 70. st. 1.),

- je izvođač dužan nastaviti izvođenje radova nakon prestanka smetnje zbog koje su radovi obustavljeni (čl. 70.),

- je izvođač dužan već izvedene radove zaštititi od propadanja poduzimanjem samo mjera zaštite koje su nužne, nastojeći da troškovi u vezi s time budu što manji, da te troškove podmiruje naručilac, ali samo ako je odgovoran za obustavu radova (čl. 72.),

- te da je ugovarač koji je odgovoran za obustavu radova dužan drugom ugovaraču naknaditi štetu (čl. 73.),

- te da su sastavni dio ugovora o građenju i odredbe Uzanci,

jasno je da je obveza ovdje tu ženika kao naručitelja i jedne od ugovornih strana naknaditi izvođaču nastale troškove predstavlja obvezu preuzetu ugovorom, a ne vanugovornu obvezu kako to smatraju sudovi nižeg stupnja, neovisno o tome što je obveza naručitelja vezana uz njegovu odgovornost za nastale troškove.

12.1. To stoga što obveza izvođača zaštititi već izvedene radove, koji su izvršeni do obustave postoji u svakom slučaju, neovisno tko je odgovoran za obustavu, ali je jasno da nije dužan trpjeti troškove koje inače ne bi imao da do obustave radova nije došlo zbog njegove odgovornosti.

12.2. Imajući u vidu sve gore navedeno, a s obzirom na pitanja zbog kojih je revizija dopuštena, temeljna dilema na koju treba odgovoriti sastoji se u tome jesu li radovi koje je izviđač poduzeo radi zaštite od propadanja, radovi koju ulaze u ugovorene radove, ako jesu, kada dospijeva obveza njihova plaćanja.

12.3. To tim prije što imajući u vidu odredbu čl. 73. Uzanci koja govori o obvezi naknade štete ona se po ocjeni ovog suda odnosi na sve druge oblike štete koje ugovorne strane mogu trpjeti zbog privremene obustave radova. Da je drugačije i da je pravno shvaćanje sudova nižeg stupnja pravilno tada odredbe o obvezi naknade troškova zaštite izvedenih radova ova odredba ne bi imale smisla, jer bi takva obveza bila „pokrivena“ odredbom čl. 73. Uzanci, a što s obzirom na arhitekturu Glave IX uzanci nije slučaj.

13. Stoga vodeći računa o svemu navedenom odgovori na postavljena pitanja, a time i izražena pravna shvaćanja u njihovu povodu glase:

14. Izdaci koje je izvođač učinio radi osiguranja i zaštite izvedenih radova za vrijeme privremene obustave izvođenja radova za koje je odgovoran naručitelj ne predstavlja štetu, već ispunjene ugovorne obveze ako to proizlazi izravno ili posredno iz utanačenja iz ugovora, koje izdatke je dužan naknaditi naručitelj ako je odgovoran za obustavu radova.

14.1. Koji su to izdaci u svezi osiguranja i zaštite ovisi o okolnostima svakog slučaja, kao što je primjerice, stanje izvedenih radova, prirodu i namjenu objekta i nužnosti izdataka radi osiguranja i zaštite izvedenih radova.

14.2. Obveza podmirenja tih troškova zaštite i osiguranja izvedenih radova dospijeva sukladno odredbama ugovora o dospijeću svih obveza koje su ugovorom utanačene.

15. Kako su sudovi u ovom postupku pošli od pogrešnog pravnog pristupa, suprotnog od ovog izraženog u ovoj odluci, nisu utvrđene sve odlučne činjenice, dospijeće obveza, vrsta, opseg opravdanih troškova i njihova visina pa je stoga valjalo intervenirati u odluku suda drugog stupnja i odlučiti kao u izreci primjenom odredbe čl. 391. st. 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).

16. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a

Zagreb, 5. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Dražen Jakovina