REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-49/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M., OIB ..., iz S. F. i J., koju zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u Z. protiv tuženika E. o. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik I. Ć., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj reviziji izjavljenoj protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2420/2021-2 od 23. veljače 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-7327/2006-101 od 7. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika se odbija.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-7327/2006- 101 od 7. svibnja 2021., suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku E. o. d.d., OIB: ..., Z., ... isplatiti tužiteljici M. M., OIB: ... iz S. F. i J., ..., na ime nematerijalne štete iznos od 567.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 7. svibnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu nematerijalne štete preko dosuđenog u točci I., odnosno za iznos od 76.250,00 kuna s pripadajućim kamatama kao i za tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos u točci I. izreke od 6. prosinca 2006. do 6. svibnja 2021.

III. Nalaže se tuženiku E. o. d.d., OIB: ..., Z., ..., isplatiti tužiteljici M. M., OIB: ... iz S. F. i J., na ime tuđe njege i pomoći za vrijeme liječenja te uništene odjeće iznos od 3.120,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. svibnja 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku E. o. d.d., OIB: ..., Z., ..., da tužiteljici M. M., OIB: ... iz S. F. i J., ..., na ime troškova liječenja isplati iznos od 1.476,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. studenog 2006. godine pa do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj u članku 1. stavku 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu štete ime troškova liječenja preko dosuđenog u točci III., odnosno za iznos od 5.400,00 kuna s pripadajućim kamatama.

VI. Nalaže se tuženiku E. o. d.d., OIB: ..., Z., ..., da tužiteljici M. M., OIB: ... iz S. F. i J., ..., naknadi parnične troškove u iznosu od 76.892,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. svibnja 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2.1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2420/2021-2 od 23. veljače 2022. odlučeno je:

„I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-7327/2006-101 od 7. svibnja 2021. pod toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu nematerijalne štete za iznos od 56.250,00 kn s pripadajućim kamatama i za tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos u točki I. izreke od 6. prosinca 2006. do 6. svibnja 2021., te pod toč. V. izreke, te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

II Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu pod toč. I. izreke iznosa od 195.000,00 kn do iznosa od 538.560,00 kn tj. za iznos od 343.560,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te pod toč. VI. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 73.374,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. III Djelomično se preinačuje navedena presuda pod toč. VI. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 3.517,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te u tom dijelu odlučuje:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.517,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.“

2.2. Ujedno je rješenjem istog suda i poslovnog broja odlučeno:

„I. Uvažava se žalba tuženika i ukida navedena presuda pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 28.940,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (preko iznosa od 538.560,00 kn do iznosa od 567.500,00 kn), te se uvažava žalba tužiteljice i ukida navedena presuda pod toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu nematerijalne štete za iznos od 20.000,00 kn s pripadajućim kamatama. II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka povodom pravnog lijeka.

III Tužiteljica je dužna nadoknaditi tuženiku trošak postupka povodom pravnog lijeka u iznosu od 801,86 kn, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka povodom pravnog lijeka preko iznosa od 801,86 kn do iznosa od 11.887,25 kn tj. za iznos od 11.085,39 kn.“

3.1. Protiv te drugostupanjske presude, u dijelu kojim je zahtjev tužiteljice prihvaćen u dijelu za koji je tuženik izjavio prigovor zastare, reviziju je podnio tuženik zbog pravnog pitanja zbog kojeg mu je dopušteno podnošenje revizije rješenjem ovog suda Revd-4217/2022-2 od 10. travnja 2023., a koje se pitanje odnosi na početak tijeka zastare u slučaju preinake tužbe/povećanja tužbenog zahtjeva po osnovi naknade nematerijalne štete u odnosu na preinačeni/povećani dio tužbenog zahtjeva odnosno pitanja počinje li teći zastara u odnosu na preinačeni/povećani zahtjev od dana kada je preinačena tužba ili je podnošenjem tužbe došlo do prekida zastare?

3.2. Tuženik je predložio da ovaj sud pobijanu presudu preinači i odbije osporeni dio tužbenog zahtjeva, a podredno ukine tu presudu u pobijanom dijelu. Traži i naknadu troškova revizije.

4. Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč. tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

8. Predmet spora je naknada štete koju je tužiteljica pretrpjela u prometnoj nesreći 29. kolovoza 2005., kao suvozač na motociklu, a za koju je štetu odgovoran tuženik kao osiguratelj štetnika.

9. Iz stanja spisa predmeta razvidno je da je tužiteljica tužbom podnesenom 6. prosinca 2006. potraživala naknadu nematerijalne i materijalne štete, a koju je tužbu tijekom postupka više puta preinačavala na način da je povećavala svoj zahtjev, time da je tuženik za izvršena povećanja (10. srpnja 2012. i 24. lipnja 2020.) istaknuo prigovor zastare. Prvostupanjski sud dopustio je preinake tužbe i odbio je istaknuti prigovor zastare.

10.1. U pobijanoj presudi drugostupanjski sud u povodu žalbe tuženika prihvaća kao pravilno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, te, pozivajući se odluku ovoga suda poslovni broj Rev-x-424/11-2 od 29. siječnja 2014., u bitnom ističe da je u konkretnom slučaju za zahtjev za naknadu štete koji je preinačen povišenjem tužbenog - generičkog zahtjeva, čija visina se utvrđuje prema vrijednostima u vrijeme presuđenja, prekid zastare nastupio podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev, a ne preinakom tužbe za preinačeni dio zahtjeva, jer istovjetnost tužbenog zahtjeva nije promijenjena budući da nisu promijenjene ni činjenična ni pravna osnova tužbe.

10.2. Pri tom je taj sud obrazložio da u konkretnom slučaju, s obzirom da visina naknade nematerijalne štete nije propisana zakonom, već sudovi primjenjuju orijentacijske kriterije koje donosi Vrhovni sud Republike Hrvatske, stranke se kod postavljanja tužbenih zahtjeva za naknadu ove štete, a u cilju maksimalnog uspjeha u sporu, pridržavaju navedenih kriterija. U tim okolnostima, kada su na sjednicama Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanim 5.3.2020. i 15.6.2020. izmijenjeni do tada važeći Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29.11.2002, na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50%, iz izričitu napomenu da se novi iznosi naknade neimovinske štete primjenjuju na sve postupke u tijeku, ne može se smatrati razumnim očekivati da je tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe mogla predvidjeti buduću visinu naknade štete, jer se visina naknade štete u ovim situacijama mogla stvarno utvrditi tek nakon što je Vrhovni sud RH zauzeo novo pravno shvaćanje.

10.3. Budući da tužiteljica u tužbi podnesenoj 6.12.2006. nije mogla postaviti tužbeni zahtjev u visini koja za 50% premašuje tada postojeće Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, jer nije mogla predvidjeti takvo povećanje prema novim Orijentacijskim kriterijima iz 2020., te je podneskom od 24.6.2020. preinačila svoj zahtjev upravo u skladu s navedenim novim Orijentacijskim kriterijima, za zaključiti je da bi primjena zastarnog roka na povećani dio zahtjeva predstavljala za tužiteljicu nepredvidiv način primjene tog roka. Primjena zastarnog roka na dio zahtjeva za naknadu nematerijalne štete preinačen nakon izmjene orijentacijskih kriterija iz 2020. stoga predstavlja nepredvidivu primjenu mjerodavnog prava i posljedično je suprotna ciljevima pravne sigurnosti i poštenog suđenja (na što upućuju i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U- III-3538/2018 od 12.11.2020. i U-III-6091/2016 od 20.12.2018.).

10.4. Slijedom navedenog, zahtjev za ispunjenje obveze naknade nematerijalne štete nije u zastari, pa ni u kvantitativno povišenom dijelu, koji je usklađen sa izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH od 5.3.2020. i 15.6.2020., u odnosu na koje povišenje je pravilnom primjenom čl. 190. st. 2. u vezi čl. 191. st. 1. ZPP dopuštena preinaka tužbe.

11. Tuženik se u reviziji pozvao na pravno shvaćanje iz odluke ovog suda Rev- 50/2022-2 od 24. siječnja 2023. u kojoj je navedeno: „…prema shvaćanju revizijskog suda (Rev-x 526/18-2 od 28. svibnja 2019. i Revr-1460/13-2 od 24. siječnja 2017., Rev-1734/19 od 21. svibnja 2019. i dr.), svako povećanje zahtjeva za isplatu pa i onoga koje se sastoji u zahtijevanju većeg iznosa s iste osnove predstavlja preinaku tužbe, a navedeno znači da u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva pitanje zastare ocjenjuje se samostalno tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe.“ (podudarno i u Rev-183/2020 od 27. rujna 2022, Revr-49/2016 od 14. svibnja 2019. i dr.), a zbog koje različite prakse ovog suda je dopušteno podnošenje više revizija, od kojih neke tuženik navodi u reviziji.

12. Imajući na umu izražena različita prava shvaćanja, ali i cjelokupni sadržaj citiranih odluka revizijskog suda, kao i činjenični i pravni kontekst konkretnog spora, ovaj sud prihvaća izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o neosnovanosti istaknutog prigovora zastare zahtjeva za naknadu štete koji je postavljen u tužbi, prije proteka zastarnog roka, a potom je tijekom postupka povećan (bilo zbog rezultata provedenog vještačenja, bilo zbog promjene Orijentacijskih kriterija i dr.).

13. Uz navedeno, prema pravnom shvaćanju ovog suda, budući da se o zahtjevu za naknadu štete na ime pretrpljenih tjelesnih bolova i pretrpljenog straha odnosno pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti odlučuje prema stanju na dan prvostupanjskog presuđenja, oštećenik (ovdje tužiteljica) je ovlašten uskladiti svoj zahtjev za naknadu štete s tim stanjem. Naime, zastara zahtjeva za naknadu nematerijalne štete prekida se danom podnošenja zahtjeva ili tužbe, neovisno o tome je li se kasnije i kada (prije ili nakon isteka roka zastare) traženi iznos naknade povisio.

14. Budući da je tužiteljica tijekom postupka, nakon podnošenja tužbe, povisila novčane zahtjeve za naknadu nematerijalne štete na temelju istih osnova zbog kojih je i podnijela tužbu, tada nije nastupila zastara potraživanja za iste, budući je podnošenjem tužbe došlo do prekida zastare.

15. Uz navedeno, valja još reći da bi suprotno shvaćanje predstavljalo pretjerani formalizam i moglo bi narušiti pravičnost postupka zaštite posebno osjetljivih vrijednosti, (psiho-fizičkog integriteta oštećenika i njegova tjelesnog i duševnog zdravlja). To je nesumnjivo protivno cilju zbog kojeg je institut zastare zakonom ustanovljen, a to je prije svega pravna sigurnost. Pri tom je ovaj sud posebno imao na umu da nastupanje zastare predstavlja sankciju za vjerovnikovo pasivno držanje i nemaran odnos prema ostvarenje prava koja mu pripadaju, što posljedično daje dužniku pravo otkloniti zahtjev takvog pasivnog i nemarnog vjerovnika. Međutim, kako oštećenik u konkretnom slučaju nije bio pasivan i nemaran, već je prije nastupanja zastare postavio zahtjev za naknadu štete, koji je tijekom postupka povišen zbog objektivno promijenjenih okolnosti koji utječu na visinu naknade, a koje okolnosti nije mogao predvidjeti niti objektivno sagledati u trenutku podnošenja tužbe (promjena Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske), prigovor zastare očito nije bio usmjeren opisanoj svrsi.

16. Na revizijske navode da tužiteljicu ništa nije sprečavalo ili ograničavalo da već u tužbi zatraži znatno veće iznose, valja reći da je tužiteljica ima pravo, a kako bi ostvarila potpuni uspjeh u sporu, uskladiti svoj zahtjev s rezultatima dokazivanja odnosno s postojećim Orijentacijskim kriterijima, jer se u protivnom izlaže riziku da zbog djelomičnog uspjeha u sporu te obveze naknade troškova postupka tuženiku njena dosuđena naknada bude značajno umanjena.

17. Uz sve navedeno, ukazuje se da je o odgovoru na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, a upravo zbog različite prakse ovog suda, na 2. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024., zauzeto slijedeće pravno shvaćanje:

„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“ Time je ujedno odgovoreno na postavljeno revizijsko pitanje.

18. Budući da je revizijski sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena odnosno ti razlozi ne utječu na donošenje drukčije odluke u ovoj pravnoj stvari, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 5. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.