REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1282/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ivana Šuti, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, koju zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Porobija & Porobija, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2076/2020-6 od 25. travnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P- 181/2019-22 od 20. travnja 2020., u sjednici održanoj 5. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je utvrđeno da je ništetna i bez pravnog učinka odredba Ugovora o kreditu od 5. travnja 2006. kojom je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke te je tuženici naloženo po toj osnovi isplatiti tužiteljici 3.199,18 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose. Pobijanom odlukom potvrđena je prvostupanjska odluka i u dijelu kojim je utvrđena ništetnost odredbe Ugovora o kreditu kojom je visina mjesečnog anuiteta vezana za valutu CHF te je po toj osnovi naloženo tuženici isplatiti tužiteljici 12.293,85 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, kao i naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 8.250,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 3316/2022-2 od 20. rujna 2022. tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2076/2020-6 od 25. travnja 2022. zbog sljedećeg pravnog pitanja: „U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, je li za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara ako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka?“
3. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica je izjavila reviziju prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) zbog gore navedenog pravnog pitanja. Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev za iznos od 189,70 kn s pripadajućim zateznim kamatama, odnosno podredno da ukine drugostupanjsku odluku i predmet vrati na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.
4. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženice.
5. Revizija nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu od 5. travnja 2006. koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu te s obzirom na to i zahtjev za isplatom razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta po navedenom ugovoru. U revizijskom stupnju postupka između stranaka je ostalo sporno je li za tražbinu u iznosu od 189,70 kn s pripadajućim zateznim kamatama osnovan istaknuti prigovor zastare. Naime, tužiteljica je za taj iznos preinačila tužbu 13. prosinca 2019., pa kako taj iznos nije utužen do 13. lipnja 2019. tuženica smatra da je (za taj iznos) nastupila zastara jer je do preinake došlo nakon isteka zastarnog roka.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:
- da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženica kao kreditor 5. travnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu,
- da je gore navedenim Ugovorom o kreditu pravni prednik tuženice odobrio tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.474,31 CHF te redovnu kamatu po kamatnoj stopi od 3,99 % godišnje,
- da je u čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva i da ju tuženica može mijenjati jednostranom odlukom te da je visina mjesečnog anuiteta vezana za valutu CHF,
- da je u postupku radi kolektivne zaštite potrošača, pravomoćnim presudama Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. utvrđeno da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne.
8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su zaključili da ih presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. obvezuju i u ovoj parnici te da je u ovom postupku utvrđena nepoštenost odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu jer tuženica o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovarala s tužiteljicom. Kako je navedenim presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske utvrđeno da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, nižestupanjski sudovi ocijenili su da je tuženica dužna isplatiti tužiteljici 3.199,18 kn na ime razlike pretplaćenih kamata s pripadajućim zateznim kamatama i 12.293,85 kn na ime razlike koja je nastala zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Pri tome su nižestupanjski sudovi zauzeli pravno shvaćanje da je podnošenjem kolektivne tužbe prekinuta zastara i u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva i da je počela ponovno teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012, a koja pravomoćnost je nastupila 13. lipnja 2014. dok je tužba u ovom postupku podnesena 13. svibnja 2019., slijedom čega nije protekao zastarni rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, dalje: ZOO).
9. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
10. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
11. Tuženica u predmetnoj reviziji navodi kako je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci prilikom ocjene osnovanosti prigovora zastare pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva s obzirom na to da je za zastaru mjerodavan trenutak kada je podnesen povećani tužbeni zahtjev, a ne trenutak podnošenja tužbe.
12. Iako je tužiteljica podneskom od 13. prosinca 2019. preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva, u konkretnom slučaju nije došlo do izmjene činjenične ni pravne osnove tužbe, slijedom čega je podnošenjem tužbe prekinuto zastarijevanje novčanog zahtjeva. Slijedom navedenog, kada je vjerovnik prije isteka zastarnog roka podnio tužbu s generički određenim tužbenim zahtjevom, ali je tijekom postupka na temelju iste činjenične osnove preinačio tužbu povećanjem postojećeg generički određenog zahtjeva, u navedenim okolnostima, po shvaćanju ovoga suda, i u pogledu preinačenog (povišenog) dijela zahtjeva treba uzeti da je, u smislu odredbe čl. 241. ZOO, do prekida zastare došlo već s podnošenjem tužbe. Navedeno pravno shvaćanje ovaj sud je već zauzeo u odlukama poslovni broj Rev-1038/2023-2 od 5. lipnja 2024., Rev-844/2024-2 od 12. lipnja 2024., itd.
13. Stoga je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova pravilno i u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) od 27. svibnja 2024., a koje glasi:
„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“
14. Slijedom navedenog, odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:
„U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara, iako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka.“
15. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 5. lipnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
