REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2313/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Josipa Turkalja, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŠ, s prebivalištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice UŠ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Kristina Krajačić, odvjetnica u Zaboku, radi namirenja tražbine iz založene stvari, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-112/2023-2 od 8. siječnja 2024., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Klanjcu poslovni broj P-1195/2022-6 od 1. prosinca 2022., u sjednici održanoj 5. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja HŠ u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja HŠ u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-112/2023-2 od 8. siječnja 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Klanjcu poslovni broj P-1195/2022- 6 od 1. prosinca 2022.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja pitanje za koje navodi da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, te predlaže da se dopusti revizija radi postavljenog pitanja:
„U slučaju kada tužitelj kao zajmodavac ne raspolaže izvornikom niti ovjerenom preslikom ugovora o zajmu koji je kao privatna isprava podnesen javnom bilježniku na potvrdu (solemnizaciju), a isti nije stranka u odnosu na javnog bilježnika niti sudionik pravnog posla u smislu odredbe članka 59. stavka 1. Zakona o bilježništvu (dalje u tekstu: ZJB) te istome javni bilježnik ne može staviti potvrdu ovršnosti na predmetni ugovor o zajmu temeljem odredbe članka 54. stavka 7. ZJB-a, da li je tužba radi namirenja potraživanja tužitelja prodajom založene stvari, odnosno nekretnine, jedino pravno sredstvo temeljem kojeg je tužitelj u mogućnosti ostvarivati svoja prava iz Ugovora o zajmu sklopljenog u formi javnobilježničkog akta s tuženikom, odnosno da li tužba radi namirenja potraživanja kao takva predstavlja valjani pravni interes za podnošenje tužbe u parničnom postupku?“.
2.1. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja tužitelj se pozvao na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 2219/2020-2 od 25. listopada 2022., odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3362/18 od 16. travnja 2019., Gž-3448/18-2 od 16. siječnja 2020. i Gž-2947/2021 od 18. listopada 2021., rješenje Županijskog suda u Rijeci broj Gž-275/2019-2 od 17. prosinca 2019. i rješenje Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1636/2021 od 9. veljače 2022.
2.2. Nadalje, tužitelj je predmetni prijedlog za dopuštenje revizije podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. - proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 79/19., 80/22. i 114/22. - dalje: ZPP), navodeći da je drugostupanjski sud zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijedio pravo tužitelja na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da postavljeno pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u ovom sporu, pa tako niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Navedeno stoga što postavljenim pitanjem tužitelj polazi od drugačijeg činjeničnog utvrđenja od onih koja su navedena u razlozima pobijanog rješenja (da tužitelj raspolaže ovršnom ispravom-ugovorom o zajmu). Naime, s obzirom da je u postupku utvrđeno da tužitelj raspolaže ovršnom ispravom, to od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi ishod spora.
4.1. Osim toga, postavljeno pitanje nije važno ni zbog toga što je shvaćanje iz pobijane odluke podudarno shvaćanju ovog suda izraženom u odluci Rev x 507/2014 od 18. lipnja 2014.
4.2. Također valja reći da postavljeno pitanje nije važno niti stoga što u odlukama na koje se tužitelj pozvao kao razlog važnosti postavljenog pitanja nije izražavano pravno shvaćanje da je tužba radi namirenja potraživanja tužitelja prodajom založene stvari, odnosno nekretnine jedino pravno sredstvo temeljem kojeg je tužitelj u mogućnosti ostvarivati svoja prava iz Ugovora o zajmu sklopljenog u formi javnobilježničkog akta s tuženikom.
5. Nadalje, ocijenjeno je da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje, a kako to tužitelj tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije.
6. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 5. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
