REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2489/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Josipa Turkalja člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj tužitelja Grada Dubrovnika, OIB … , D., protiv tuženice M. Č., OIB … koju zastupa punomoćnica N. S., odvjetnica u D., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1449/2023-2 od 7. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-575/2021-7 od 1. rujna 2022., na sjednici održanoj 5. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1449/2023-2 od 7. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 575/2021-7 od 1. rujna 2022.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanje koja glasi:
1. da li primjena odredaba čl.8.Zakona o najmu stanova (NN br.91/96, 48/98,66/98,22/06, 68/18 i 105/20) a u svezi s primjenom čl.30. istog Zakona može osporiti i poništiti pravo nositelju statusa zaštićenog najmoprimca da koristi stan i plaća zaštićenu najamnicu na stanu u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, iako nositelj zaštićene najamnine koristi stan temeljem akta i ugovora potpisanog s čelnikom jedinice lokalne samouprave, na određeno vrijeme, dok se spor o pravu na korištenje stana (po Zakonu o stambenim odnosima) ne okonča na sudu?
2. Da li primjena odredbi čl.331.b. ZPP-a dopuštena ako isti sud nije okončao, kao prethodno pitanje, postupak u svezi prava tužene na korištenje stana kao zaštićeni najmoprimac, iako je jedinica lokalne samouprave kao vlasnik stana, sklopila s prednikom tužene ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom?
3. Da li je tuženoj pobijanim odlukama nižih sudova onemogućen pristup sudu i pravo na pravično postupanje suda, posebno na jednakost svih pred zakonom? Kao razlog važnosti postavljenih pitanja tuženica navodi Odluku Ustavnog suda br.U- III-2466/2005 od 9.1.2008., Odluku Ustavnog suda broj U-I-3242/2018 od 14.9.2020 i Odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Bikić protiv Hrvatske (presuda od 29.5.2018., Zahtjev br.50101/12).
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće. Pitanja koja tuženica postavlja u prijedlogu ne odnose se na pravno shvaćanje suda iz pobijane odluke. Prije svega treba naznačiti da se radi o presudi zbog ogluhe, dakle o specifičnoj vrsti presude koja se može inače pobijati iz točno određenih razloga. Pobijana odluka donesena je uz utvrđenje da je tužitelj vlasnik stana kojega je tuženica koristila bez pravne osnove i zbog čega je tužitelj i podnio tužbu radi predaje u posjed te da takva utvrđenja i navodi iz tužbe nisu u suprotnosti sa dokazima koje je sam tužitelj podnio. Dakle, sud u pobijanoj odluci zaključuje da su ispunjeni svi uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe. Stoga se prvo pitanje uopće ne odnosi na takav pravni zaključak. Drugim i trećim pitanjem problematizira se mogućnost donošenja presude zbog ogluhe. Pretpostavke za njeno donošeje su sasvim jasno navedene u Zakonu i sud drugoga stupnja je posve jasno, precizno i detaljno obrazložio da su iste ispunjene. Dakle, pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, pa zbog toga niti praksa na koju se tuženica poziva kao razlog važnosti nije od utjecaja te nije bilo uvjeta za intervenciju ovoga suda. Stoga je je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 5. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
