REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-230/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Opće bolnice Bjelovar, Bjelovar, Mihanovićeva 8, OIB:34506547848, koju zastupa punomoćnik Zoran Vukelić, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženice HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zlatko Badžak, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2815/2022-2 od 26. listopada 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-114/2022-91 od 15. lipnja 2022., u sjednici održanoj 5. lipnja 2024.,

r i j e š i o  j e :

Prihvaća se revizija tužiteljice, ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2815/2022-2 od 26. listopada 2022. i presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-114/2022-91 od 15. lipnja 2022. pod točkama I. i II . izreke, pa se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žaba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presude suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke kojima je suđeno:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"Nalaže se tuženici HC dr. med. specijalist neurolog (OIB [osobni identifikacijski broj]), 10360 [adresa] da plati tužitelju Opća bolnica Bjelovar, (OIB 34506547848) Bjelovar, Mihanovićeva 8 iznos od 410.267,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 15.12.2008. godine pa od 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima utvrđene od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi trošak ove parnice u iznosu od 145.245,86 kn, sve to u roku od 8 dana."

II. Tužitelj je dužan tuženoj nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 76.150,00 kn u roku od 15 dana."

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 1283/2023-2 od 18. travnja 2023., tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2815/2022-2 od 26. listopada 2022., zbog pravnog pitanja:

"Da li radnik ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), odnosno da li je poslodavac počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, u slučaju kada je poslodavac od radnika zahtijevao obavljanje prekovremenog rada, a radnik je izvanredno otkazao ugovor o radu, iako je mogao odbiti obavljanje prekovremenog rada, a sve iz razloga što nedolaskom na posao prije početka redovnog radnog vremena ne bi počinio povredu radne obveze?".

3. Tužiteljica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnog pitanja zbog kojeg je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tuženica je osporila navode tužiteljice i predložila je reviziju odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu 410.267,80 kuna s osnova naknade štete koju je tužiteljica pretrpjela jer je tuženica izvanredno otkazala ugovor o radu 15. prosinca 2008.

8. U postupku je utvrđeno:

- da su stranke 25. rujna 2001. sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme i ugovor o specijalizaciji, te aneks ugovora o rad 14. studenoga 2006., na temelju kojeg je tuženica nakon završene specijalizacije raspoređena na radno mjesto specijaliste neurologije,

- da se tuženica ugovorom o specijalizaciji iz neurologije (čl. 2. točka 11. ugovora) obvezala ostati na radu kod tužiteljice 10 godina. Osim toga, stranke su ugovorila da je u slučaju ranijeg raskida radnog odnosa na zahtjev specijaliste ili po odluci nadležnog organa Bolnice, specijalist dužan, za svaku godinu nadoknaditi direktnu i indirektnu štetu Bolnici,

- da je 2008. na odjelu neurologije nastao nedostatak liječnika specijalista zbog čega je tuženica bila prisiljena raditi bitno duže od dopuštenog broja od 40 radnih sati tjedno, te nakon 24-satnog dežurstva ostajati na poslu i raditi bez stanke,

- da tuženica nije, kao njezine dvije kolegice, tražila od tužitelja da je oslobodi obavljanja dežurstava iz zdravstvenih razloga,

- da je tuženica po povratku s bolovanja od rukovoditelja Odjela neurologije, saznala da će morati dežurati 48 do 72 sata u kontinuitetu, te da joj rukovoditelj nije mogao obećati da će u dogledno vrijeme biti opterećena manjim brojem dežurstava i manjim brojem radnih sati,

- da je tuženica 15. prosinca 2008. tužiteljici kao poslodavcu izvanredno otkazala ugovor o radu sklopljen 25. rujna 2001. i aneks ugovora o radu od 14. studenoga 2006. zbog osobne bolesti, zbog bolesti roditelja o kojima mora voditi pojačanu brigu i nadzor, kao i zbog promijenjenih okolnosti na odjelu za neurologiju zbog kojih je prisiljena odrađivati veći broj radnih sati nego što je to predviđeno sklopljenim ugovorima o radu,

- da se je tuženica slijedećeg dana,16. prosinca 2008. zaposlila u Zagrebu, u Kliničkoj bolnici Dubrava.

9. Sudovi su odbili tužbeni zahtjev, pozivom na odredbu čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 123/03, 30/04, 137/04 i 68/05 – dalje: ZR), čl. 30. st. 1. ZR i čl. 37. st. 1. ZR u vezi s čl. 368. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05,41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), ocijenivši da je tužiteljica teško povrijedila obveze iz radnog odnosa jer je kao poslodavac nametnula tuženici obvezu odrađivati veći broj radnih sati nego što je to predviđeno sklopljenim ugovorom o radu, pa nastavak radnog odnosa nije bio moguć. Sudovi su ocijenili da zbog nametanja prevelikog broja dežurstava i potrebe odrađivanja većeg broja radnih sati od ugovorenih, tuženica imala opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, te da je do pravnog učinka raskida ugovora došlo krivnjom poslodavca, a ne samovoljnim raskidom ugovora od strane tuženice, u kojem slučaju bi se ostvarile pretpostavke za naknadu štete tužiteljici na temelju odredbi ugovora o specijalizaciji. Nadalje, prema ocjeni nižestupanjskih sudova tužiteljica nije dokazala da bi upravo zaposlenje tuženice kod novog poslodavca bio razlog davanja izvanrednog otkaza.

10. U reviziji tužiteljica ističe da tuženica za vrijeme rada kod tužiteljice, u prijedlozima za sporazumni raskid radnog odnosa od 5. studenoga 2008. i 14. studenoga 2008. nije isticala raspored dežurstava i organizaciju rada kao razlog zbog kojeg želi prekinuti radni odnos kod tužiteljice već je kao razlog navela narušeno zdravlje. Navodi da je tuženica imala mogućnost zatražiti oslobođenje od obavljanja dežurstava ili ne prihvatiti radne zadatke ako su isti protivni zakonu, te posebno ističe da je tuženica odmah nakon što je dala izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici 15. prosinca 2008., zasnovala radni odnos u Kliničkoj bolnici Dubrava na temelju natječaja objavljenog u listu "Vjesnik" 30. listopada 2008.

11. Odredbom čl. 107. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 123/03, 30/04, 137/04 i 68/05 – dalje: ZR) propisano je da radnik ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Na temelju čl. 112. st. 2. ZR radnik je dužan dokazati postojanje opravdanog razloga za otkaz, samo ako ugovor o radu otkazuje izvanrednim otkazom.

11.1. Prema odredbi čl. 30. st. 1. ZR puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno, dok je odredbom čl. 37. st. 1. ZR propisano da između dva uzastopna radna dana radnik ima pravo na 12 sati odmora.

11.2. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" , broj: 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

12. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u odnosu na opravdanosti razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu tuženice odnosno pravno shvaćanje da zbog skrivljenog ponašanja poslodavca, koji je tuženici nezakonito nametnuo obvezu odrađivanja većeg broja radnih sati nego što je to predviđeno ugovorom o radu, nastavak radnog odnosa nije moguć, prema ocjeni vijeća, nije pravilno.

13. Naime, dopuštenost izvanrednog otkaza ocjenjuje sud kroz opravdanost razloga za otkaz, a teret dokaza je, na strani koja daje otkaz, u konkretnom slučaju tuženici. Pritom je, u smislu odredbe čl. 107. st. 1. ZR potrebno ocijeniti je li počinjena osobita teška povreda obveze iz radnog odnosa ili postoji neka druga osobito važna činjenica, zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.

14. Iz spisa proizlazi da je tuženica neposredno prije davanja izvanrednog otkaza ugovora o radu 15. prosinca 2008. predlagala tužiteljici sporazumni raskid radnog odnosa zbog zdravstvenog stanja (5. studenoga 2008. i 14. studenoga 2008.). Nadalje, iz spisa proizlazi da tuženica nikada od poslodavca nije zahtijevala oslobođenje od dežurstava zbog svog zdravstvenog stanja kako što su učinile njezine dvije kolegice kojima je isto i odobreno.

15. U postupku je utvrđeno da je tužiteljica tuženici nametnula obvezu prekovremenog rada zbog čega je bila prisiljena odrađivati veći broj radnih sati od broja radnih sati dopuštenih ZR i ugovorenih ugovorom o radu koji su stranke sklopile. Međutim, u navedenim okolnostima tuženica je imala mogućnost odbiti obavljanje prekovremenog rada, u dijelu u kojem je taj rad od nje zahtjevan protivno odredbama ZR i protivno odredbama ugovora o radu koji su stranke sklopile.

16. Uvažavajući navedene okolnosti i ocjenjujući težinu povrede, ovaj sud ocjenjuje da učinjena povreda radne obveze koju je počinio poslodavac nametanjem prekovremenog rada u nedopuštenom trajanju, nije osobito teška povreda radne obveze zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak rada nije bio moguć. Tuženica je mogla odbiti odrađivanje nezakonito nametnutog dežurstva i time ne bi počinila povredu svojih radnih obveza. Budući u ovoj pravnoj stvari tuženica nije imala opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu, te takav otkaz nije dopušten.

17. Slijedom navedenog odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:

"Radnik nema opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) kad poslodavac zahtijeva od radnika obavljanje prekovremenog rada, u slučaju ako radnik takav prekovremeni rad može odbiti, a da takvim postupkom ne počini povredu radne obveze."

18. Slijedom iznesenoga, nižestupanjske odluke su utemeljene na pravnom shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda. Zbog pogrešnog pravnog pristupa da je tuženica imala opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu zbog nametanja prekovremenog rada protivno odredbama ugovora o radu, sudovi su propustili raspraviti i utvrditi sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, predmet spora je zahtjev za naknadu štete, prema odredbama ugovora o specijalizaciji iz neurologije koji su stranke sklopile 25. rujna 2001., koja šteta je tuženiku nastala kad je tuženica izvanredno otkazala ugovor o radu. Sudovi su zbog pogrešnog pravnog pristupa propustili utvrdili, je li tužiteljici zbog izvanrednog otkaza tuženice, nastala šteta u smislu odredbe čl. 2. točka 11. ugovora o specijalizaciji od 25. rujna 2001., te ako jest, propustili su utvrditi opseg i visinu štete.

19. Stoga je ovaj sud, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuo revizijom pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, kao i odluku o troškovima postupka i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

20. U nastavku postupka, prvostupanjski sud će uvažavajući pravno shvaćanje revizijskog suda o postavljenom pravnom pitanju, te pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odluci broj U-III-2405/2022 od 11. srpnja 2023., o tome što obuhvaćaju troškovi specijalizacije, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

Zagreb, 5. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Ante Perkušić