REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-742/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Dajana Bjedov, odvjetnica u Zadru, protiv tuženice OTP banke d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, koju zastupa punomoćnik Ratko Žurić i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-32/2022-2 od 3. ožujka 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1995/2019 od 2. prosinca 2021., u sjednici održanoj 5. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke utvrđena ništetnom odredba čl.3. ugovora o kreditu broj 080104034666 ovjerenog kod javnog bilježnika Pavice Mišković iz Zadra 4. siječnja 2008. pod brojem OV-314/08 "Kamatna stopa". Pod točkom II. izreke tuženici je naloženo isplatiti tužitelju iznos 41.409,71 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dospijeća do isplate i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu 12.300,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom je žalba tuženice djelomično prihvaćena te je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu pod točkom II. izreke na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđene pojedinačne novčane iznose za razdoblje od 1. siječnja 2019. do isplate iznad stope zakonskih zateznih kamata koje se određuju uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena pa do dosuđene stope od 6,82 % godišnje, dok je u preostalom dijelu žalba tuženice odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4194/2022-2 od 7. veljače 2023. tuženici dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:

"Je li sud u svakom konkretnom slučaju u kojem sud odlučuje o ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u potrošačkim ugovorima u HRK, kojima je utvrđeno da se kamatna stopa mijenja internim aktima banke, pozivom na odredbu članka 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07.) obvezan posebno utvrđivati jesu li konkretne odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u obvezama konkretnih ugovornih strana na štetu potrošača tako da se u postupku utvrđuje kolike bi kamate potrošač platio da je ugovorio fiksnu kamatnu stopu kredita u HRK za vrijeme cijelog trajanja kredita?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predložila je ukidanje prvostupanjske i drugostupanjske presude te vraćanje predmeta na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

5. U odgovoru na reviziju, tužitelj je predložio odbiti reviziju tuženice kao neosnovanu.

6. Revizija je neosnovana.

7. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti odredbe ugovora o potrošačkom kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i zahtjev za isplatu iznosa 41.409,71 kuna na ime preplaćenih kamata s pripadajućom zateznom kamatom.

9. U postupku je utvrđeno:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor 4. siječnja 2008. sklopili Ugovor o kreditu broj 080104034666 (dalje: Ugovor o kreditu) prema kojem je tuženica kao kreditor odobrila i stavila na raspolaganje tužitelju kao korisniku stambenog kredita za mlade, kredit u iznosu od 681.019,00 kuna, a tužitelj se je obvezao vratiti kredit u 360 jednakih mjesečnih anuiteta u roku od 30 godina uz redovne ugovorene kamate po stopi od 5,49% godišnje koje su promjenjive (čl. 3. Ugovora o kreditu),

- da je čl. 3. toč. 3. Ugovora o kreditu ugovoreno da se promjena kamatnih stopa vrši prema izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke tuženice na čiju primjenu tužitelj kao korisnik kredita bezuvjetno pristaje,

- da se kamatna stopa tijekom Ugovora mijenjala jednostranom odlukom banke,

- da među strankama nisu bili ugovoreni parametri za promjenu kamatne stope,

- da ugovorna odredba iz čl. 3. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema odluci banke o kamatnim stopama, odnosno sukladno jednostranoj odluci tuženice, ne sadrži transparentne, jasne i razumljive kriterije o promjeni kamatnih stopa te predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koju je tužitelj prihvatio na unaprijed pripremljenom obrascu Ugovora o kreditu sastavljenom od strane tuženice,

- da je banka tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, te koje odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja,

- da je tužitelj na temelju nepoštene odredbe o izmjeni promjenjive kamatne stope prema jednostranoj odluci banke na ime razlike između stvarno naplaćenog anuiteta, obračunatog prema promijenjenoj kamatnoj stopi, te anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena početna ugovorena kamatna stopa, platio 41.409,71 kune.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su uz primjenu odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 - dalje: ZZP/07) utvrdili ništetnost nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope te uz primjenu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO) i čl. 1115. ZOO naložili tuženici isplatu iznosa primljenog na ime ispunjenja te nepoštene ugovorne odredbe sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od dana stjecanja do isplate.

11. U podnesenoj reviziji tuženica ističe da je tužitelj imao priliku sklopiti ugovor s fiksnom kamatnom stopom za cijelo vrijeme trajanja ugovora i da je pogrešan zaključak sudova da tužitelj nije mogao utjecati na visinu kamatne stope, te iznosi shvaćanje da je za ocjenu poštenosti ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope potrebno utvrditi koliko bi tužitelj platio na ime ispunjenja ugovorne obveze na isplatu kamate u situaciji da je s tuženicom sklopio ugovor o kreditu ugovor s fiksnom kamatnom stopom.

11.1. Imajući na umu da je riječ o potrošačkom ugovoru, nisu osnovani navodi tuženice kojima tvrdi da je za ocjenu valjanosti ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope odlučno da je tužitelj u trenutku sklapanja ugovor o kreditu mogao zaključiti drukčiji ugovor, odnosno umjesto promjenjive kamatne stope ugovoriti fiksnu kamatnu stopu. Naime, za zakonom predviđenu zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi nije odlučno to da je potrošač izabrao određeni pravni posao, kao niti to je li mogao izabrati što drugo, nego je odlučno da je riječ o ugovorenoj odredbi koja je unesena u izabrani ugovor bez pregovaranja. Tvrdnje tuženice, na kojoj je teret dokaza o protivnom, a koje se svode na to da je odabirom ugovora tužitelj zapravo pregovarao o načinu promjene kamatne stope, nisu dostatne za obaranje zakonske presumpcije iz čl. 96. st. 2. ZZP/07.

12. Konkretizirajući pravno pitanje, tuženica pita je li za ocjenu o tome stvara li ugovorna odredba o izmjeni kamatne stope jednostranom odlukom kreditora (sukladno internim aktima banke) znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača iz čl. 96. st. 1. ZZP/07, nužno u svakom konkretnom slučaju utvrđivati kolike bi kamate potrošač platio da je ugovorio fiksnu kamatnu stopu za vrijeme trajanja cijelog ugovora.

12.1. Prema čl. 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12.2. U skladu s čl. 98. ZZP/07, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

12.3. Imajući na umu citirani čl. 98. ZZP/07, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba nepoštena u smislu čl. 96. st. 1. toga Zakona nije odlučno kolike bi kamate potrošač bio platio da je sklopio drukčiji ugovor.

13. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Prilikom ocjene o poštenosti ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni promjenjive kamatne stope sadržane u potrošačkom ugovoru o kreditu u kunama, kojom je ugovoreno da se kamatna stopa mijenja sukladno internom aktu tuženice, koja se ocjena provodi uz primjenu čl. 96. st. 1. ZZP/07, nije odlučno utvrđivati kolike bi kamate potrošač platio da je umjesto promjenjive ugovorio fiksnu kamatnu stopu kredita u kunama za vrijeme cijelog trajanja kredita.

14. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, valjalo je reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

15. Zahtjev tužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku nije bila potrebna, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 5. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić