REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-672/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Darko Belaić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB 57509775367, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1682/2021-5 od 26. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-716/2020-12 od 28. svibnja 2021., u sjednici održanoj 5. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Proglašavaju se u cijelosti nedopuštenim pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate kod Financijske agencije, Zagreb, Vrtni put 3 koji se provodi po zahtjevu tuženika B2 KAPITAL d.o.o., OIB: 57509775367, iz Zagreba, Radnička cesta 41, od 27.09.2019. kao ovrhovoditelja protiv tužitelja BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kao ovršenika na temelju zadužnice BĆ kao jamca/ovršenika od 10. studenog 2009., na kojoj je ovjeren potpis ovršenika/jamca od strane Javnog bilježnika Marka Jurline 11. studenog 2009. pod brojem ovjere OV-3479/09, sve radi naplate tražbine tuženika kao ovrhovoditelja u iznosu od EUR 2.250.000,00 (dva miliona dvjestopedesettisućaeura) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, uvećanom za redovne kamate, naknade i ostale stvarne troškove, te kamate po dospijeću prema obračunu vjerovnika u zahtjevu za naplatu tražbine, sa zateznom kamatom od dana podnošenja zadužnice na naplatu pa do namirenja, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
2. Tuženik B2 KAPITAL d.o.o., OIB: 57509775367, iz Zagreba, Radnička cesta 41, dužan je tužitelju BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi parnični trošak sa pripadajućim zateznima kamatama od dana donošenja presude do isplate sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužitelju BĆ naknaditi tuženiku B2 Kapital d.o.o. parnični trošak u iznosu od 222.212,50 kn (dvjestodvadesetdvijetisuće dvjestodvanaest kuna i pedeset lipa), u roku od 15 (petnaest) dana.".
2. Drugostupanjskom presudom je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, te su ujedno odbijeni kao neosnovani zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka i zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 2478/2023-2 od 9. siječnja 2024. tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:
"Ima li povlačenje zadužnice s naplate u postupku izvansudske ovrhe kod Financijske agencije učinak obustave postupka uvjetovane isključivo dispozicijom ovrhovoditelja odnosno razlozima koji se mogu pripisati isključivo ovrhovoditelju s učinkom da prekid zastare nije nastao?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predložio je preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je neosnovana.
7. U povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate kod Financijske agencije (dalje: FINA) koji se provodi na temelju zadužnice izdane od strane tužitelja 10. studenog 2009., radi naplate tražbine tuženika kao ovrhovoditelja u iznosu 2.250.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, uvećano za redovne kamate, naknade, ostale stvarne troškove te kamate po dospijeću prema obračunu vjerovnika u zahtjevu za naplatu tražbine, s pripadajućom zateznom kamatom od dana podnošenja zadužnice na naplatu pa do namirenja.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
- da je tužitelj kao jamac platac 5. studenog 2009. sklopio sa Zagrebačkom bankom d.d. Ugovor o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom, te je radi osiguranja naplate tražbine izdao zadužnicu 10. studenoga 2009. na kojoj je ovjeren potpis tužitelja po javnom bilježniku Marku Jurlini, iz Velike Gorice, pod brojem OV-3479/09 od 11. studenog 2009.,
- da je tražbina iz zadužnice dospjela 11. studenoga 2009.,
- da je zadužnicu Zagrebačka banka d.d. kao vjerovnik prvi put podnijela na naplatu 30. rujna 2010., te su na temelju navedene zadužnice vršene naplate u razdoblju od 6. rujna 2011. do 22. siječnja 2015.,
- da su Zagrebačka banka d.d. i tuženik sklopili Ugovor o ustupu i prijenosu prava i tražbina 6. srpnja 2018. i Aneks Ugovoru 25. listopada 2019. (dalje: Ugovor o ustupu), kojima je Zagrebačka banka d.d. ustupila tuženiku, društvu B2 Kapital d.o.o., predmetnu tražbinu, sukladno odredbama čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), čl. 81. ZOO i čl. 82. st. 1. ZOO,
- da je prije sklapanja Ugovora o ustupu Zagrebačka banka d.d. povukla zadužnicu s naplate,
- da je tuženik ponovno pokrenuo postupak izravne naplate na temelju predmetne zadužnice 27. rujna 2019.
10. Obzirom na takva utvrđenja, nižestupanjski sudovi su ocijenili, primjenom odredbe čl. 241. ZOO, da je prekid zastare nastupio podnošenjem zadužnice na naplatu 30. rujna 2010. te je trajao najranije do 22. siječnja 2015. (kad je izvršena zadnja naplata), pa su stoga zaključili da u vrijeme kad je tuženik ponovno podnio zadužnicu na naplatu FINI (27. rujna 2019.) nije protekao petogodišnji zastarni rok.
11. Tužitelj je tijekom postupka prigovorio da povlačenje zadužnice prvotnog ovrhovoditelja Zagrebačke banke d.d. ima pravni učinak povlačenja prijedloga i odustanka od ovrhe u smislu odredbe čl. 242. st. 1. ZOO, te da stoga podnošenjem zadužnice na naplatu 30. rujna 2010. nije došlo do prekida zastare.
11.1. Sudovi su takav prigovor tužitelja otklonili smatrajući ga neosnovanim, ocijenivši da povlačenje zadužnice s naplate u konkretnom slučaju nema pravni učinak koji bi se mogao poistovjetiti s pravnim učinkom obustave postupka, kao u slučaju povlačenja prijedloga za ovrhu. Budući da povlačenje zadužnice nema značaj odustanka vjerovnika od poduzetih postupovnih radnji u smislu čl. 242. ZOO, sudovi su zaključili da je pogrešno shvaćanje tužitelja prema kojemu prvotno podnošenje zadužnice na naplatu, ni kasnije pljenidbe i prijenosi novčanih sredstava, nisu doveli do prekida zastare.
12. U podnesenoj reviziji, tužitelj navodi da je do povlačenja zadužnice, koje ima učinak obustave ovrhe, došlo isključivom dispozicijom (tadašnjeg) ovrhovoditelja, odnosno razlozima koji se mogu pripisati isključivo ovrhovoditelju, s učinkom da prekid zastare nije nastupio - sukladno čemu formulira postavljeno pravno pitanje.
13. Odredbom čl. 241. ZOO određeno je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
13.1. U smislu odredbe čl. 242. ZOO, smatra se da prekid zastare nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo, odnosno ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.
14. U konkretnom slučaju, ne može se zaključiti da je prvotni vjerovnik Zagrebačka banka d.d. odustao od ovrhe u smislu odredbe čl. 242. ZOO.
14.1. Naime, Zagrebačka banka d.d. je u svojstvu cedenta sklopila s tuženikom kao cesionarom Ugovor o ustupu, sukladno odredbama čl. 80. ZOO i čl. 81. ZOO, kojim je tuženiku ustupila predmetnu tražbinu po zadužnici te je upravo u svrhu ispunjenja svoje ugovorne obveze i predaje zadužnice cesionaru Zagrebačka banka d.d. povukla zadužnicu s naplate, s intencijom da cesionar naplati tražbinu - što se u konkretnom slučaju ne može poistovjetiti s povlačenjem prijedloga za ovrhu i posljedičnom obustavom postupka ovrhe. Dakle, u okolnostima konkretnog slučaja, povlačenje zadužnice s naplate u postupku izvansudske ovrhe kod FINE nema učinak obustave postupka ovrhe, s učinkom da prekid zastare nije nastao - što ujedno predstavlja odgovor na postavljeno pravno pitanje.
15. Budući da je u pobijanoj odluci materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo je reviziju tužitelja na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 5. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
