REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-134/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Igor Ivanišević, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d., OIB 2264857747, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj reviziji izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1569/2021-2 od 1. lipnja 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 1789/2016-44 od 11. siječnja 2021., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1789/2016-51 od 23. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Djelomično se odbija revizija tuženika protiv točke I. presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1569/2021-2 od 1. lipnja 2022., u dijelu kojim je odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1789/2016-44 od 11. siječnja 2021., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1789/2016-51 od 23. ožujka 2021. u odluci o glavnoj stvari za dosuđeni iznos od 1.371,00 eura (10.500,00 kn).

r i j e š i o  j e:

I. Djelomično se prihvaća revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1569/2021-2 od 1. lipnja 2022., pod točkom I. izreke, u dijelu kojim je odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1789/2016-44 od 11. siječnja 2021., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1789/2016-51 od 23. ožujka 2021. u odluci o zateznim kamatama dosuđenima na iznos od 1.371,00 eura (10.500,00 kn) obračunatima za razdoblje od 1. lipnja 2016. do 25. studenoga 2020. te se navedene presude u tom dijelu ukidaju i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

II. Odluka o troškovima nastalima u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1789/2016-44 od 11. siječnja 2021., ispravljenom rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1789/2016-51 od 23. ožujka 2021., suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 22694857747, isplatiti tužiteljici RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 11.160,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. lipnja 2016. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.150,00 kn.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zateznu kamatu na plaćeni iznos glavnice od 7.500,00 kn za razdoblje od 01. lipnja 2016. do 18. siječnja 2018. godine te zateznu kamatu na plaćeni iznos glavnice od 4.000,00 kn za razdoblje od 01. lipnja 2016. do 23. kolovoza 2019. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 10.200,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. siječnja 2021. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.“

2. Presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1569/2021-2 od 1. lipnja 2022. odlučeno je:

„I. Djelomično se odbija tuženikova žalba kao neosnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1789/2016-44 od 11. siječnja 2021. potvrđuje:

- u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 10.500,00 kuna sa zakonskim zateznima kamatama od 1. lipnja 2016. do isplate,

- u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici na ime imovinske štete za tuđu njegu i pomoć iznos od 660,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 8. travnja 2017. do isplate.

II. Djelomično se uvažava tuženikova žalba kao osnovana pa se presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1789/2016-44 od 11. siječnja 2021. preinačava:

- u dijelu pod točkom I. izreke kojim je obvezan tuženik na isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 660,00 kuna od 1. lipnja 2016. do 7. travnja 2017. te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan,

- u odluci o troškovima postupka sadržanoj pod točkom III. izreke i u tom dijelu rješava:

Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 6.840,00 kuna na ime troškova postupka.“

3.1. Protiv te drugostupanjske presude, u dijelu kojim je zahtjev tužiteljice prihvaćen za 10.500,00 kn (sada 1.371,00 eura), kao i u dijelu kojim su dosuđene zatezne kamate na navedeni iznosu počevši od 1. lipnja 2016., reviziju je podnio tuženik zbog pravnih pitanja zbog kojeg mu je dopušteno podnošenje revizije rješenjem ovog suda Revd-8/2023-2 od 22. veljače 2023., a koja pitanja glase:

„1. Od kada je tuženik u obvezi platiti kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, je li od trenutka kada je postavljen ili od trenutka kada je šteta dospjela, odnosno može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?

2. Ocjenjuje li se pitanje zastare potraživanja sudskim putem u slučaju preinake tužbe (povećanjem postojećeg zahtjeva) samostalno te je li za ocjenu nastupa zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka i u slučaju kada se radi o tražbini iz čl. 19., čl. 1046., čl. 1100. i čl. 1101.Zakona o obveznim odnosima odlučan dan preinake tužbe, a ne dan podnošenja tužbe?“

3.2. Tuženik je predložio da ovaj sud pobijanu presudu preinači i odbije osporeni dio tužbenog zahtjeva ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Traži i naknadu troškova nastalih u povodu revizije.

4. Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju.

5. Revizija je djelomično osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč. tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi revizijski sud neće uzeti u obzir. 8. Predmet spora je naknada štete koju je tužiteljica pretrpjela kao suputnik u vozilu u prometnoj nesreći od 9. veljače 2015., a koju štetu je prouzročio osiguranik tuženika.

9. Iz stanja spisa predmeta razvidno je da je tužiteljica tužbom podnesenom 1. lipnja 2016. potraživala naknadu imovinske i neimovinske štete, s time da je, prema navodima obrazloženja suda drugog stupnja, tijekom postupka više puta mijenjala zahtjev u pogledu visine, a na ročištu održanom 25. studenoga 2020. konačno povećala svoj zahtjev s obzirom na promjenu pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Su-IV-47/2020- 5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. („novi“ Orijentacijski kriteriji), time da je tuženik za izvršeno povećanje istaknuo prigovor zastare. Prvostupanjski sud dopustio je preinake tužbe i odbio je istaknuti prigovor zastare, a zatezne kamate i na povišeni dio zahtjeva dosuđene su od podnošenja tužbe do isplate.

10. Pravno shvaćanje prvostupanjskog suda u pogledu neosnovanosti prigovora zastare, kao i u pogledu tijeka zateznih kamata, prihvaća u svojoj presudi i drugostupanjski sud. U pobijanoj presudi drugostupanjski sud u bitnom ističe da, iako je tužiteljica više puta mijenjala svoj zahtjev u pogledu visine te zahtjev konačno postavila na ročištu održanom 25. studenoga 2020., ona je za vrijeme cijelog postupka tražila kvalitativno istu neimovinsku štetu, te je stoga 1. lipnja 2016. podnošenjem tužbe prekinuta zastara za tu štetu i njoj od toga dana pripadaju i zatezne kamate na istu.

11.1. Tuženik se, u vezi spornog pitanja zastare, u reviziji pozvao na izraženo shvaćanje iz odluke ovog suda Rev-x-848/2014-2 od 24. veljače 2015., kao i na ranija shvaćanju revizijskog suda (Rev-x-985/2017 od 5. ožujka 2019., Rev-x 526/18- 2 od 28. svibnja 2019. i Revr-49/16 od 14. svibnja 2019., kao i na odluke drugih drugosutpanjskih sudova), a iz kojih bi proizlazilo pravno shvaćanje da svako povećanje zahtjeva za isplatu pa i onoga koje se sastoji u zahtijevanju većeg iznosa s iste osnove predstavlja preinaku tužbe, a navedeno znači da u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva pitanje zastare ocjenjuje se samostalno tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe.

11.2. U odnosu na pitanje tijeka zateznih kamata na povećani/preinačeni dio tužbenog zahtjeva (postavljen na ročištu za glavnu raspravu od 25. studenoga 2020.) tuženik smatra da su neosnovano dosuđene, budući da prije isticanja povećanog zahtjeva tuženik nije mogao pasti u zakašnjenje, pozivajući se pri tome na pravno shvaćanje izneseno u presudi ovog suda poslovni broj Rev-1133/2021 od 14. prosinca 2021.

12. Imajući na umu izražena različita pravna shvaćanja, ali i cjelokupni sadržaj citiranih odluka revizijskog suda, kao i činjenični i pravni kontekst konkretnog spora, ovaj sud prihvaća izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o neosnovanosti istaknutog prigovora zastare zahtjeva za naknadu štete koji je postavljen u tužbi, prije proteka zastarnog roka, a potom je tijekom postupka povećan, a koju je preinaku tužbe sud dopustio.

13. To stoga što prema pravnom shvaćanju ovog suda, budući da se o zahtjevu za naknadu štete na ime pretrpljene neimovinske štete odlučuje prema stanju na dan prvostupanjskog presuđenja, oštećenik (ovdje tužiteljica) je ovlašten uskladiti svoj zahtjev za naknadu štete s tim stanjem. Naime, zastara zahtjeva za naknadu neimovinske štete prekida se danom podnošenja zahtjeva ili tužbe, neovisno o tome je li se kasnije i kada traženi iznos naknade povisio.

14. Budući da je tužiteljica tijekom postupka, nakon podnošenja tužbe, povisila novčane zahtjeve za naknadu neimovinske štete na temelju iste činjenične i pravne osnove zbog kojih je i podnijela tužbu, tada povećanjem zahtjeva nije nastupila zastara potraživanja za povećani dio, budući da je podnošenjem tužbe došlo do prekida zastare.

15. Uz navedeno, valja još reći da bi suprotno shvaćanje predstavljalo pretjerani formalizam i moglo bi narušiti pravičnost postupka zaštite posebno osjetljivih zaštićenih vrijednosti (psiho-fizičkog integriteta oštećenika i njegova tjelesnog i duševnog zdravlja). To je nesumnjivo protivno cilju zbog kojeg je institut zastare zakonom ustanovljen, a to je prije svega pravna sigurnost. To stoga što nastupanje zastare predstavlja sankciju za vjerovnikovo pasivno držanje i nemaran odnos prema ostvarenje prava koja mu pripadaju, što posljedično daje dužniku pravo otkloniti zahtjev takvog pasivnog i nemarnog vjerovnika. Međutim, kako oštećenik (ovdje tužiteljica) u konkretnom slučaju nije bio pasivan i nemaran, već je prije nastupanja zastare postavio zahtjev za naknadu štete, koji je tijekom postupka povišen zbog objektivno promijenjenih okolnosti koji utječu na visinu naknade, a koje okolnosti nije mogao predvidjeti niti objektivno sagledati u trenutku podnošenja tužbe (promjena Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske), prigovor zastare očito nije bio usmjeren opisanoj svrsi.

16. Uz sve ranije navedeno, ukazuje se da je o odgovoru na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, a upravo zbog različite prakse ovog suda, na 2. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024., zauzeto slijedeće pravno shvaćanje:

„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

17. Dakle, povećanje tužbenog zahtjeva predstavlja u preinaku tužbe u s osnove naknade neimovinske štete, koje se sastoji u traženju većeg iznosa naknade već utužene štete, u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP. U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (tzv. neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara zahtjeva za naknadu štete po toj osnovi prekida se već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Time je ujedno odgovoreno na postavljeno revizijsko pitanje.

18. Budući da je revizijski sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnose drugo pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena odnosno ti razlozi ne utječu na donošenje drukčije odluke u ovoj pravnoj stvari, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

19. U vezi postavljenog revizijskog pitanja koje se odnosi na početak tijeka zateznih kamata u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), revizija tuženika je osnovana.

20. Ranije izneseno pravno shvaćanje u pobijanoj presudi drugostupanjskog suda nije pravilno jer je pogrešno primijenjena odredba čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05 - dalje: ZOOP), zbog čega je osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

21. Odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Primjenom odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP tuženik nikako nije mogao pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade neimovinske štete u iznosu (zatraženom na ročištu 25. studenoga 2020.) ako je tužiteljica tek na navedenom ročištu zatražila isplatu naknade štete za daljnji - povećani iznos od iznosa koji je veći od onoga zatraženog u tužbi i kasnije tijekom postupka.

22. Vezano za primjenu čl. 12. ZOOP ovaj sud se već izjasnio u nizu svojih odluka, pa je tako već odluci broj Rev-550/14-2 od 18. studenoga 2015., izneseno shvaćanje prema kojem tužitelj koji je u odštetnom zahtjevu i/ili tužbi tražio naknadu štete s osnova tuđe njege i pomoći zatezne kamate može tražiti samo od dana postavljanja odštetnog zahtjeva i/ili tužbe dok za traženje tuđe njege i pomoći koje je povisio i postavio tijekom postupka, odnosno nakon podnošenja tužbe, zatezne kamate može tražiti tek od dana kada je tako povišeni (preinačeni) tužbeni zahtjev i postavio sve ovo u smislu čl. 12. ZOOP. Podudarno pravno shvaćanje i u pogledu zahtjeva za naknadu neimovinske štete izraženo je i u odlukama ovog suda poslovni broj Rev- 1133/2021 od 14. prosinca 2021. na koju se u reviziji tuženik poziva, kao i u odlukama Rev-247/2023 od 4. travnja 2023., Rev-376/23 od 9. svibnja 2023., Rev- 222/2023 od 5. rujna 2023.i dr.

23. Stoga, kada je sud dosudio tužiteljici naknadu neimovinske štete u iznosu većem od onoga zatraženog tužbom, tada zatezne kamate na iznos neimovinske štete koji bi bio veći od onoga koji je potraživala tužbom, ne mogu teći prije preinake tužbe koju je tužiteljica izvršila na ročištu za glavnu raspravu na način da je tužbeni zahtjev povećala po osnovi zatražene naknade neimovinske štete.

24. S obzirom na sve izneseno odgovor na ovo postavljeno pitanje u reviziji jest da je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

25. Budući da je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a imajući na umu da je tužiteljici tražbina djelomično podmirena tijekom postupka, te da je ona potom povećala svoj zahtjev, odlučne činjenice za pravilnu primjenu odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP nisu utvrđene, pa nema uvjeta za preinaku pobijane presude. Stoga je ovaj sud djelomično ukinuo presudu prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u pobijanom dijelu (za zatezne kamate obračunate na iznos od 14.331,67 eura počevši od 3. prosinca 2009. do 17. lipnja 2020.) i u tom dijelu predmet vratio na ponovno suđenje na temelju čl. 395. st. 3. ZPP. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud utvrditi kada je i za koji iznos tužiteljica mijenjala tužbeni zahtjev tijekom postupka te kada je postavljen i za koji iznos povećani tužbeni zahtjev po osnovi naknade neimovinske štete te u skladu s izraženim pravnim shvaćanjem ovog suda odlučiti o postavljenom dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tužiteljici.

26. Kako odluka o naknadi troškova nastalih u povodu izjavljenih pravnih lijekova ovisi o uspjehu tuženika u sporu, na temelju odredbe čl. 166. st. 4. ZPP, odlučeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 5. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa