REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2396/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. K. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnici S. T. P., odvjetnici u Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o., P. A. k. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. & B. d.o.o. Z., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-26/2024-3 od 25. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-7531/2020-32 od 17. studenoga 2023., na sjednici održanoj 5. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-26/2024-3 od 25. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-7531/2020-32 od 17. studenoga 2023. postavljajući pitanja koja drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. U parničnim postupcima koji se vode po tužbi radnika radi utvrđenja nedopuštenom odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, je li sud prilikom ocjene opravdanosti takvog otkaza dužan uzeti u obzir sva upozorenja koja je tuženik kao poslodavac izrekao za vrijeme trajanja radnog odnosa, neovisno o proteku vremena između izricanja takvih upozorenja i donošenja pobijane odluke o otkazu ili izrečena upozorenja radniku imaju vremenski ograničen pravni učinak?
2. U parničnim postupcima koji se vode po tužbi radnika radi utvrđenja nedopuštenom odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, je li poslodavac kao tuženik prilikom dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz dužan dokazati namjeru radnika pri počinjenju povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje je ugovor o radu otkazan ili je dovoljno da isti dokaže postojanje bilo kojeg stupnja krivnje na strani radnika?
3. U parničnim postupcima koji se vode po tužbi radnika radi utvrđenja nedopuštenom odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja iz članka 115. stavka 1. točke 3. Zakona o radu, je li ocjena opravdanosti takvog otkaza nužno ovisi o utvrđenju činjenice pretrpljene štete na strani poslodavca kao tuženika, odnosno ostvarene koristi na strani radnika kao tužitelja?“.
2. Kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se u odnosu na postavljena pravna pitanja poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-1903/2010 od 26. svibnja 2011., Rev-284/2020 od 6. svibnja 2020. te odluke Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž R-954/2022 od 12. listopada 2022. i Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž R- 1913/2021 od 4. svibnja 2022., smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u navedenim odlukama.
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica predlaže isti odbaciti, podredno odbiti kao neosnovan. Traži troškove sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije, prema ocjeni ovog suda, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
5.1. Naime, u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje valja reći da je sud prilikom ocjene opravdanosti otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice prvenstveno uzeo u obzir upravo ono upozorenje iz 2019. koje sam tuženik naveo u pobijanoj Odluci o otkazu iz 2020. U konkretnom slučaju sud je zauzeo stav da upozorenje koje je radnici izdano 2004., odnosno 16 godina prije otkaza (koje pritom uopće nije navedeno u odluci o otkazu niti su činjenice iz tog upozorenja dokazane u postupku), ne može biti odlučno za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici. Dakle, ima li pojedino upozorenje radniku osnove i radi li se o povredi koja utječe na daljnji radno-pravni status pojedinog radnika, u svakom pojedinom slučaju ocjenjuje sud uzimajući u obzir okolnosti pojedinog slučaja.
5.2. U odnosu na drugo i treće postavljeno pitanje treba istaknuti da je u smislu čl. 135. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19) u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu. Predmet dokazivanja su upravo oni razlozi koje poslodavac navede u odluci o otkazu, a u konkretnom slučaju tuženik je u Odluci o otkazu naveo da je razlog za otkaz to što je tužiteljica svjesno i namjerno svojim postupanjem nanijela financijsku štetu tuženiku, a sebi ostvarila korist, pa su u takvim okolnostima sudovi bili dužni cijeniti upravo te razloge. Stoga odgovor na postavljena pitanja ovisi o utvrđenim odlučnim okolnostima svakog konkretnog slučaja pa u tom smislu nije moguće dati jedinstveno tumačenje koje će u svim budućim slučajevima predstavljati pravni standard.
6. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
7. Tužiteljici nisu priznati zatraženi troškovi sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer to nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka.
Zagreb, 5. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
