REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2023/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Patricija Đurić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupaju punomoćnici Domagoj Petrinović i Marija Vujasin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1102/2022-2 od 7. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1352/19-26 od 21. srpnja 2022., u sjednici održanoj 5. lipnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na postavljena pitanja.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1102/2022-2 od 7. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1352/19-26 od 21. srpnja 2022.

2. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

"(i.) Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to odredbe o valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?

(ii.) Je li tužba tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ("Udruga Potrošač"), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?

(iii.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope/ i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?".

3. Nadalje, tuženik u prijedlogu navodi da isti podnosi i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), jer da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena: pravo na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 13. toč. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Polazeći od odredbe čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To iz razloga jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja primjerice u odlukama ovog suda broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015., Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev 3142/2018 od 19. ožujka 2019., Rev 308/2022 od 19. travnja 2022. i dr., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

6. Nadalje, ocjena je ovog suda da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije.

7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je prijedlog tuženika utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo odbiti i na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješiti kao u st. I. izreke, dok je u odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno kao u st. II. izreke.

Zagreb, 5. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa