REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2009/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RS, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Krešimiru Zečeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, zastupanog po punomoćniku MS, zaposleniku tuženika, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice i prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-172/2023-4 od 20. prosinca 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-220/2014 od 9. studenog 2015., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-220/2014 od 26. studenoga 2015., na sjednici održanoj 5. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-172/2023-4 od 20. prosinca 2023. djelomično je potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-220/2014 od 9. studenog 2015., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-220/2014 od 26. studenog 2015. Prvostupanjska presuda potvrđena je u točki I. izreke kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici ukupni iznos od 449.514,03 kn sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa od 3.450,62 kn do isplate, a koji su dospjeli do 1. listopada 2015., i u točki III. izreke kojom je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka. Prvostupanjska presuda je preinačena u točki II. izreke na način da je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužiteljici pojedine mjesečne iznose od 3.450,62 kn, uvećano za zatezne kamate, počevši od 1. studenog 2015. pa nadalje.
2. Tužiteljica predlaže dopustiti reviziju protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev, a radi odluke o važnim pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; - dalje: ZPP).
3. Tuženik u odgovoru predlaže odbiti prijedlog tužiteljice.
4. Tuženik predlaže dopustiti reviziju protiv drugostupanjske presude, pozivajući se na čl. 382.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; - dalje: ZPP/19).
5. Odgovor na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije nije podnesen.
6. Postupajući u skladu s čl. 389.b st. 1. ZPP, revizijski je sud ocijenio da tužiteljica ne predlaže važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, budući da navodi prijedloga, kao i sudska praksa na koju se tužiteljica poziva (Rev-1486/1994 i Rev-x- 1015/2014), ne ukazuju na to da bi predložena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. To stoga što pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o primjeni čl. 326. ZPP ne odstupa od načelnog pristupa ovog suda u pogledu dosuđivanja iznosa koji dospijevaju nakon zaključenja glavne rasprave (npr. Rev-x-1004/2012). Pri tom se napominje da se u ovom predmetu ne radi se o iznimkama predviđenim čl. 326. st. 2. i 3. ZPP, odnosno čl. 193. do 197. i 203. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01; - dalje: ZOO), s obzirom da je kod tužiteljice do gubitka dijela zarade kao materijalne štete došlo po osnovi pogreške u radu tuženika, a ne iz razloga da bi tuženik uzrokovao tjelesno ozljeđivanje, oštećenje zdravlja ili smrt tužiteljice.
7. U svezi prakse na koju se tužiteljica poziva, napominje se da je u predmetu Rev- 1486/94 samo uzgred navedeno da bi tužitelj u tom predmetu, pod uvjetom da je ispunjavao sve propisane pretpostavke, mogao imati štetu zbog toga što nije ostvario svoja prava zapošljavanjem ili ostvarivanjem prava na mirovinu, ali bez iznošenja pravnog stava o tome da bi mu se mogli dosuditi i iznosi naknade štete koji dospijevaju nakon zaključenja glavne rasprave. Nadalje, odluka u predmetu Rev-x- 1015/2014 vezana je uz pravilo o teretu dokazivanja i njegovu primjenu kod odgovornosti za štetu na temelju presumirane krivnje, odnosno nije vezana uz isplatu iznosa naknade štete koji dospijevaju nakon zaključenja rasprave niti je podudarna s pravnim i činjeničnim kontekstom ovog predmeta.
8. Zbog iznesenog, predložena pitanja tužiteljice nisu pravna pitanja u smislu čl. 385.a ZPP-a, zbog kojih bi bilo potrebno dopustiti podnošenje revizije, zbog čega je pozivom na čl. 389.b st. 1. ZPP valjalo riješiti kao u točki I. izreke.
9. U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, ističe se da isti u smislu čl. 385.a st. 1. u svezi čl. 389.a st. 3. ZPP uopće ne sadrži jasno formulirano pravno pitanje, kao niti razloge važnosti takvih eventualno postavljenih pitanja, u odnosu na koje bi ovaj sud mogao ocijeniti jesu li ispunjenje sve tražene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl.385.a st. 1. ZPP.
10. To stoga što prijedlog tuženika ne uzima u obzir da je u ovom predmetu pobijana presuda donesena nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 80/22; - dalje: ZIDZPP), kojim je brisan čl. 382.a ZPP/19 i određena primjena odredaba čl. 58. do 73. ZIDZPP o reviziji na postupke u tijeku u kojima na dan stupanja na snagu ZIDZPP nije donesena drugostupanjska odluka.
11. Zbog navedenog, valjalo je na temelju čl. 389.a st. 3. ZPP o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 5. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
