REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt-16/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje tužitelj) Stečajna masa iza MARDEŠIĆ d.d. u stečaju, Sali, kojeg zastupa punomoćnik Dragan Jurjević, odvjetnik u Zadru, protiv 1. tuženika-protutužitelja ŽP (ranije: Ž) iz [adresa], 2. tuženika-protutužitelja UP iz [adresa], 3. tuženika-protutužitelja ČP iz [adresa] i 4. tuženika-protutužitelja (svi dalje tuženici) DP iz [adresa], koje zastupa punomoćnik mr. sc. Zrinko Zrilić, odvjetnik u Zadru, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4109/2013-2 od 27. rujna 2017. u točki I. izreke kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-34/2009 od 20. srpnja 2012., u sjednici održanoj 5. lipnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4109/2013-2 od 27. rujna 2017. u točki I. izreke i presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-34/2009 od 20. srpnja 2012. u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju da tuženicima plati iznos od 201.300,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 73.200,00 kn od 1. siječnja 2007. pa do isplate,

- 73.200,00 kn od 1. siječnja 2008. pa do isplate,

- 54.900,00 kn od 1. siječnja 2009. pa do isplate,

te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom drugostupanjske presude potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu naznačenom u izreci ovoga rješenja.

2. Protiv tog dijela drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. t. 3. u vezi s čl. 373.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, dalje ZPP) podnosi tužitelj.

3. Tuženici nisu podnijeli odgovor na reviziju.

4. Revizija je osnovana.

5. Predmet ovoga dijela spora je protutužbeni zahtjev tuženika na ime koristi koje je tužitelj ostvario iznajmljujući predmetne nekretnine, kako navode, kao nepošten posjednik u razdoblju od 2006. do 2008. godine, pozivom na odredbu čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 - dalje: ZV).

6. U obrazloženju pobijane presude koju je drugostupanjski sud donio pozivom na čl. 373.a ZPP navedeno je, da:

- je prvostupanjski sud na temelju uvida u presudu u predmetu poslovni broj P-647/04, kojom je utvrđeno da su tuženici vlasnici spornih nekretnina i da im je tužitelj dužan predati u posjed te nekretnine, zaključio da tužitelj nije bio pošteni posjednik spornih nekretnina pa da stoga prema odredbi čl. 165. ZV mora vratiti sve koristi koje je imao od korištenja nekretnina,

- iz takvog obrazloženja koje navodi prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, pozivajući se na navode obrazloženja druge presude, nije jasno niti se može ispitati a niti je to sud utvrđivao, od kada, odnosno do kada je tužitelj bio (ne)pošteni posjednik, zbog čega je zaključak suda da je tužitelj bio nepošten nepotpun i proturječan s drugim ispravama u spisu,

- je prednik tuženika s pravnim prednikom tužitelja 15. lipnja 1970. sklopio ugovor o kupoprodaji spornih nekretnina (list 20. do 21. spisa) u kojem je između ostalog navedeno da je cijena isplaćena u cijelosti (točka 5.) te da je kupac (pravni prednik tužitelja) sa znanjem i odobrenjem prodavatelja (prednika tuženika) 10. ožujka 1970. ušao u posjed nekretnina i počeo pripremati gradilište za izgradnju objekata kao pošteni posjednik (točka 8.) i da na temelju tog ugovora kupac može u javnim knjigama upisati pravo vlasništva i posjedovanja (točka 10.),

- je stoga pravni prednik tužitelja i dalje na temelju navedenog ugovora bio u poštenom posjedu sukladno odredbi čl. 72. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, kao zakona Republike Hrvatske - dalje: ZOVO) i prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV,

- ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kada je primio tužbu (st. 4. čl. 18. ZV).

- kako proizlazi iz spisa, i to presude u predmetu poslovni broj P-47/09 (list 56. spisa), tuženici su protiv tužitelja podnijeli tužbu 27. ožujka 1998. radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed predmetnih nekretnina u kojem predmetu je tužitelj podnio protutužbu 21. svibnja 2002.,

- kako je kasnije pravomoćnim presudama u predmetu poslovni broj P-647/04 i P-47/09 utvrđeno da su tuženici vlasnici predmetnih nekretnina i da je tužitelj dužan predati im nekretnine u posjed, što je kasnije i učinio, to je tužitelj, sukladno odredbama čl. 18. st. 3. i 4. ZV, prestao biti pošten posjednik kada je primio tužbu kojom se osporava njegovo pravo na posjed a to je u ovom slučaju bilo kada je primio tužbu od 27. ožujka 1998. za koju nema podataka u spisu kada ju je primio, ali je to bilo u svakom slučaju najkasnije 21. svibnja 2002. kada je u tom predmetu postavio protutužbeni zahtjev,

- je stoga u konkretnom slučaju, kako je pravilno zaključio prvostupanjski sud, tužitelj dužan, primjenom čl. 165. st. 1. ZV, tuženicima naknaditi koristi koje je imao od predmetne nekretnine za vrijeme nakon što je postao nepošten posjednik a to je najkasnije od 21. svibnja 2002. i to zakupnine koju je ostvario od davanja u zakup trećima kao nepošten posjednik.

7. „U povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.“ (čl. 392.a ZPP)

8. Osnovano tužitelj u reviziji navodi kako je drugostupanjski sud propustio ocijeniti činjenicu da su tuženici uspjeli u sporu u predmetu koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zadru pod poslovnim brojevima P-647/2004 i P-47/2009 zbog toga što je ta presuda utemeljena na iskazima stranaka i svjedoka koji su tvrdili da prednik tuženika nikad nije prodao predmetne nekretnine predniku tužitelja i zbog toga što u tom postupku nije bio priložen Ugovor o kupoprodaji spornih nekretnina od 15. lipnja 1970., a sam drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, suprotno tome, navodi da je prednik tuženika s pravnim prednikom tužitelja 15. lipnja 1970. sklopio, ovdje priloženi, Ugovor o kupoprodaji spornih nekretnina (list 20. do 21. spisa) u kojem je između ostalog navedeno da je cijena isplaćena u cijelosti (točka 5.) te da je kupac (pravni prednik tužitelja) sa znanjem i odobrenjem prodavatelja (prednika tuženika) 10. ožujka 1970. ušao u posjed nekretnina i počeo pripremati gradilište za izgradnju objekata kao pošteni posjednik (točka 8.) i da na temelju tog ugovora kupac može u javnim knjigama upisati pravo vlasništva i posjedovanja (točka 10.), pa da je, posljedično tome, od tada bio u poštenom posjedu predmetnih nekretnina.

9. Dakle, već iz toga proizlazi da je drugostupanjski sud drukčije od sudova u sporu koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zadru pod poslovnim brojevima P-647/2004 i P-47/2009, utvrdio prethodno pitanje o pravu na posjed tužitelja, a što je i mogao i trebao učiniti u ovome sporu u kojima su postavljeni različiti tužbeni zahtjevi u odnosu na navedeni postupak, i to zahtjev radi isplate naknade na ime ulaganja tužitelja (koji je dio prvostupanjske presude rješenjem drugostupanjskog suda ukinut pa nije predmet ove revizije) i zahtjev radi naknade koristi koje je ostvario tužitelj iznajmljujući predmetne nekretnine u razdoblju od 2006. do 2008. godine (koji je zahtjev predmet ove revizije).

10. Shodno tome, budući da tužitelj nije raspolagao s naknadno pribavljenim dokazom - Ugovorom o kupoprodaji spornih nekretnina od 15. lipnja 1970. u pravomoćno okončanom postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zadru pod poslovnim brojevima P-647/2004 i P-47/2009 i da taj Ugovor stoga nije bio priložen u spisu u tome postupku, drugostupanjski sud je navedeno trebao uzeti u obzir i prilikom mogućnosti primjene odredbe čl. 18. st. 4. ZV u ovome sporu, a što nije učinio.

11. Nadalje, osnovano revident navodi i kako nižestupanjski sudovi nisu uzeli u obzir činjenicu da je tužitelj, osim poslovnog prostora za koji je pravomoćno utvrđeno da je u vlasništvu tuženika, u zakup davao i opremu koja je nesporno, i po navodima tuženika, u isključivom vlasništvu tužitelja, a na udio vrijednosti koje opreme u zakupnini je tužitelj predlagao i izvođenje dokaza vještačenjem.

12. Zbog navedenog, obje nižestupanjske presude su zahvaćene bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, pa je, primjenom čl. 394. st.

1. ZPP, odlučeno kao u izreci.

13. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, prije svega, utvrditi poštenje posjeda tužitelja u razdoblju od 2006. do 2008. godine, imajući pritom u vidu da sudovi u pravomoćno okončanom postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zadru pod poslovnim brojevima P-647/2004 i P-47/2009, za razliku od sudova u ovom postupku, nisu izveli dokaz uvidom u Ugovor o kupoprodaji spornih nekretnina od 15. lipnja 1970. jer isti nije bio priložen u tamošnji spis, te da navedeno, naročito pored utvrđenja drugostupanjskog suda da je tužitelj bio pošten posjednik od 15. lipnja 1970., dovodi u pitanje mogućnost primjene odredbe čl. 18. st. 4. ZV u ovome sporu.

14. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je, na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP, za konačnu odluku.

Zagreb, 5. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek