REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-48/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Branko Posavčić, odvjetnik u Kutini, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, koju zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Porobija & Porobija, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3218/2020-2 od 25. travnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P- 267/2019-19 od 8. srpnja 2020., u sjednici održanoj 5. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je utvrđeno da je ništetna i bez pravnog učinka odredba Ugovora o kreditu od 6. travnja 2006. kojom je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke te je tuženici naloženo isplatiti tužiteljici 23.383,30 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 9.535,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 3009/2022-2 od 19. listopada 2022. tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3218/2020-2 od 25. travnja 2022. zbog sljedećeg pravnog pitanja:
„U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, je li za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara ako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka?“
3. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica je izjavila reviziju prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) zbog gore navedenog pravnog pitanja. Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev za iznos od 1.467,03 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, odnosno podredno da ukine drugostupanjsku odluku i predmet vrati na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.
4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženice.
5. Revizija nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu od 6. travnja 2006. koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu te s obzirom na to i zahtjev za isplatom razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta po navedenom ugovoru. U revizijskom stupnju postupka između stranaka je ostalo sporno je li za tražbinu u iznosu od 1.467,03 kn s pripadajućim zateznim kamatama osnovan istaknuti prigovor zastare. Naime, tužitelj je za taj iznos preinačio tužbu 9. siječnja 2020., pa kako taj iznos nije utužen do 13. lipnja 2019. tuženica smatra da je (za taj iznos) nastupila zastara jer je do preinake došlo nakon isteka zastarnog roka.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:
- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor 6. travnja 2005. sklopili Ugovor o kreditu,
- da je gore navedenim Ugovorom o kreditu pravni prednik tuženice odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 71.000,00 CHF te redovnu kamatu po kamatnoj stopi od 4,50 % godišnje,
- da je u čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva te da ju tuženica može mijenjati jednostranom odlukom,
- da je u postupku radi kolektivne zaštite potrošača, pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna.
8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su zaključili da ih presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. obvezuje i u ovoj parnici te da je u ovom postupku utvrđena nepoštenost odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu jer tuženica o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovarala s tužiteljem. Kako je navedenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske utvrđeno da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, nižestupanjski sudovi ocijenili su da je tuženica dužna u smislu odredbi čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) i čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) isplatiti tužitelju 23.383,30 kn s na ime razlike pretplaćenih kamata s pripadajućim zateznim kamatama. Pri tome su nižestupanjski sudovi zauzeli pravno shvaćanje da je podnošenjem kolektivne tužbe prekinuta zastara i u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva i da je počela ponovno teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012, a koja pravomoćnost je nastupila 13. lipnja 2014. dok je tužba u ovom postupku podnesena 7. lipnja 2019., slijedom čega nije protekao zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a.
9. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
10. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
11. Tuženica u predmetnoj reviziji navodi kako je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci prilikom ocjene osnovanosti prigovora zastare pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva s obzirom na to da je za zastaru mjerodavan trenutak kada je podnesen povećani tužbeni zahtjev, a ne trenutak podnošenja tužbe.
12. Iako je tužitelj podneskom od 9. siječnja 2020. preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva, u konkretnom slučaju nije došlo do izmjene činjenične ni pravne osnove tužbe, slijedom čega je podnošenjem tužbe prekinuto zastarijevanje novčanog zahtjeva. Slijedom navedenog, kada je vjerovnik prije isteka zastarnog roka podnio tužbu s generički određenim tužbenim zahtjevom, ali je tijekom postupka na temelju iste činjenične osnove preinačio tužbu povećanjem postojećeg generički određenog zahtjeva, u navedenim okolnostima, po shvaćanju ovoga suda, i u pogledu preinačenog (povišenog) dijela zahtjeva treba uzeti da je, u smislu odredbe čl. 241. ZOO, do prekida zastare došlo već s podnošenjem tužbe. Navedeno pravno shvaćanje ovaj sud je već zauzeo u odlukama poslovni broj Rev-1038/2023-2 od 5. lipnja 2024., Rev-844/2024-2 od 12. lipnja 2024., itd.
13. Stoga je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova pravilno i u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) od 27. svibnja 2024., a koje glasi:
„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“
14. Slijedom navedenog, odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:
„U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara, iako je do preinačenja došlo nakon
isteka zastarnog roka.“
15. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 5. lipnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
