REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x-770/2016-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Ankica Luetić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika [adresa], [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju IN diplomirana pravnica, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gžp-914/14 od 11. veljače 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pi-659/13 od 27. ožujka 2014., u sjednici održanoj 5. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu, broj Gžp-914/14 od 11. veljače 2016. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:
"II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"- Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju isplatiti iznos od 1.384.085,40 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana postavljanja ovog zahtjeva pa do isplate prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanim za 5%-tnih poena.
- Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju isplatiti parbeni trošak.".
2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti nižestupanjske presude i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a tuženiku naložiti da mu naknadi troškove postupka ili ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na reviziju nije podnesen.
4. Revizija je osnovana.
5. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/08 i 25/13 – daje: ZPP) pobijana drugostupanjska presuda ispitana je samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Predmet spora u ovom stadiju postupka jest zahtjev tužitelja za isplatu 1.384.085,40 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja zahtjeva do isplate s osnova naknade štete koju je prema navodima tužitelja, tužitelj pretrpio jer ga je tuženik protupravno onemogućio u otkupu stana u [adresa], na adresi [adresa], na kojem je tužitelj bio nositelj stanarskog prava. Tužbeni zahtjev je postavljen u visini vrijednosti stana koji je tužitelju trebao pripasti, na temelju Sporazuma o razrješenju međusobnih prava i obveza koji su stranke sklopile 19. rujna 2008., kao trajni zamjenski smještaj.
7. Iz spisa proizlazi da je u ovoj pravnoj stvari tužba pravomoćno odbačena kao nedopuštena u dijelu u kojem se tužbeni zahtjev odnosio na utvrđenje da je tužitelj ostvario pravo na kupnju stana na kojem je postojalo stanarsko pravo time što je 3. travnja 1996. s tuženikom zaključio ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo oznake klasa:370-03/95-06/1425, ur. broj:2181-12-6/2-96-3, ugovor br. 31/96, te da je tuženik na temelju zaključka Gradskog poglavarstva [adresa] klasa:944-01/07-01/0108, ur. broj:2181/01-12-08-91 od 28. studenog 2008. odlučio za potrebe tužitelja i njegove obitelji kupiti stan u novoj stambenoj zgradi na građ. čest. br. 3 između dvije bolnice, površine 63,42 m2, i to stan u ulazu A br. 8 na III, orijentacije jug, sve radi preuzimanja i rušenja stana na kojemu je tužitelj ostvario pravo na kupnju stana po odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, prema zaključenom ugovoru od 3. travnja 1996.
7.1. Osim toga, u ovoj pravnoj stvari pravomoćno je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosio na obvezivanje tuženika da nakon kupnje stana, u novoj stambenoj zgradi na temelju utvrđenja iz st. 2. ove presude na građevinskoj čest. br. 3 između dvije bolnice površine 63,42 m2 i to baš stan u ulazu A br. 8 na III katu, orijentacije jug, sa tužiteljem zaključi ugovor o prodaji navedenog stana tužitelju po cijeni koja se ima obračunati po odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.
8. Dokazima izvedenim tijekom postupka je utvrđeno:
- da su stranke 19. rujna 2008. sklopile Sporazum o razrješenju međusobnih prava i obveza u postupku rješavanja imovinsko-pravnih odnosa na trasi prometnice [adresa], kojim se tužitelj obvezao predati tuženiku slobodan od osoba i stvari stan u kojem je tada stanovao na adresi [adresa], površine 61,96 m2, garažu i ostavu u blizini stana, te je ovlastio tuženika da iste poruši bez njegovog daljnjeg sudjelovanja. Tuženik se navedenim sporazumom obvezao osigurati tužitelju zamjenski stan koji će tužitelj koristiti privremeno dok mu se ne osigura trajni smještaj. Nadalje, tuženik se (točka 3. sporazuma) obvezao tužitelju u roku od 60 dana od sklapanja sporazuma osigurati trajni zamjenski smještaj, u vidu stana koji će dati tužitelju u najam na neodređeno vrijeme s najamninom u visini zaštićene, koji će se nalaziti na čestici 3, između dvije bolnice, ulaz A stan broj 8 na trećem katu površine 63,40 m2 i garažu površine 17 m2, koje će izgraditi tvrtka [trgovačko društvo], kao i riješiti pitanje naknade ulaganja izvršena u stanu i pomoćnim prostorijama prema procjeni vještaka. Točkom 4. navedenog sporazuma tuženik se obvezao, u slučaju ako stan iz točke 3. tog sporazuma ne bude sagrađen do lipnja 2020., osigurati tužitelju drugi stan pod istim uvjetima, na približno istoj ili sličnoj lokaciji,
- da je tuženik 28. studenoga 2008. donio Zaključak o naknadi građevinske vrijednosti tužitelju za ulaganja u na adresi [adresa] i osiguranju zamjenskog stana, te se obvezao ispatiti tužitelju s osnova ulaganja 280.611,00 kuna u roku od 30 dana, kao i kupiti stan pobliže opisan u točki 1. zaključka i isti dati u najam tužitelju na neodređeno vrijeme s najamninom u visini zaštićene najamnine,
- da je tuženik 6. veljače 2009. donio zaključak o sklapanju ugovora o najmu radi osiguranja privremenog zamjenskog smještaja za tužitelja i njegovu obitelj i to sa najmodavcem UN. Sukladno navedenom zaključku sklopljen je ugovor o najmu stana u [adresa], prizemlje, na rok od dvije godine od 1. siječnja 2009., po cijeni od 300 EUR mjesečno koja sredstva će osigurati tuženik, uz mogućnost produljenja najma i uz mogućnost otkaza najma uz otkazni rok od 30 dana,
- da je tužitelj u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tuženiku po sporazumu stranka od 19. rujna 2008., dok tuženik svoje obveze nije ispunio, osim što je osigurao tužitelju privremeni zamjenski smještaja sudjelovanjem u sklapanju ugovora sa UN kao najmoprimcem i obvezao se plaćati najamninu po tom ugovoru na vrijeme od dvije godine,
- da je tužitelj dopisom od 14. lipnja 2011. pozvao tuženika da u roku od 30 dana postupi po točki 4. Sporazuma od 19. rujna 2008.,
- da je tužitelj dopisom od 28. rujna 2012. pozvao tuženika da u roku od 15 dana ispuni svoje obveze iz točke 3. i 4. Sporazuma od 19. rujna 2008.
9. Sudovi su odbili tužbeni zahtjev za naknadu štete ocijenivši da Sporazum o razrješenju međusobnih prava i obveza koji su stranke sklopile 19. rujna 2008. nije ugovor čije bi ispunjenje u roku bio bitan sastojak ugovora po naravi posla, niti su stranke predvidjele da će se Sporazum smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku. Stoga zaključuju da je isti na snazi jer ga tužitelj nije raskinuo, pa njegova pravna opstojnost isključuje odštetnu odgovornost tuženika uslijed njegovog eventualnog protupravnog ponašanja spram tužitelja. Pritom su se pozvali na odredbu čl. 360. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08
– dalje: ZOO) i čl. 361. st. 4. ZOO.
10. Prema obrazloženju suda drugog stupnja tužitelj bi eventualno mogao tražiti naknadu štete zbog neizvršenja ugovora ili u slučaju raskida ugovora tražiti da mu se vrati ono što je dao, a to je objekt na adresi [adresa], prizemlje, površine 58,96 m2 odnosno s obzirom da je isti u međuvremenu srušen, vrijednost tog objekta.
11. Revident u reviziji navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer pobijana oduka proturječi sama sebi, te u vezi s time i bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. ZPP. Nadalje revident se u reviziji poziva i na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ne navodeći određeno koju odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti sud nije primijenio ili nije pravilno primijenio.
12. Osnovano revident ukazuje da sud je u postupku pred sudom drugog stupnja počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. ZPP jer sud drugog stupnja nije ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja što je utjecao na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. To stoga jer iz sadržaja tužiteljeve žalbe protiv prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj u istoj isticao da je predmetni Sporazum od 19. rujna 2008. raskinut po sili zakona jer tuženik, nakon što je primio dopis tužitelja od 14. lipnja 2011. i dopis od 28. rujna 2012., nije niti u naknado ostavljenom roku od 15 odnosno 30 dana ispunio obveze iz tog Sporazuma, a nije imao razloga koji bi ga spriječili u ispunjenju. Pozivao se na odredbu čl. 362. st. 2. i 3. ZOO.
13. Odredbom čl. 362. ZOO propisano je:
(1) Kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje.
(2) Ali ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje.
(3) Ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora.
14. Sud drugog stupnja u obrazloženju pobijane odluke nije dao nikakvu ocjenu o tome je li dopisima od 14. lipnja 2011. i 28. rujna 2012. tužitelj pozvao tuženika na ispunjenje obveze, je li naknado ostavljeni rok primjeren naknadni rok za ispunjenje i jesu li u konkretnom slučaju nastupile posljedice iz čl. 362. st. 3. ZPP odnosno je li istekom kojeg od tih naknadno određenih rokova ugovor raskinut po samom zakonu.
15. Slijedom navedenog, za sada se ne može prihvatiti pravilnim zaključak suda drugog stupnja da je Sporazum od 19. rujna 2008. na snazi odnosno da nije raskinut na temelju čl. 362. st. 3. ZOO, kao i da tužitelj nema pravo na naknadu štete.
16. Budući drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene navode tužitelja da je predmetni Sporazum od 19. rujna 2018. raskinut po samom zakonu i potvrdio je prvostupanjsku presudu, povrijedio je odredbu čl. 375. st. 1. ZPP i time počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP, jer je povreda navedene odredbe mogla utjecati na donošenje zakonite i pravilne odluke, a time je ujedno počinio i bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.
17. Stoga je zbog postojanja bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st.
2. točka 11. ZPP i iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP ukinuta drugostupanjska presuda i predmet je vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP.
18. U ponovljenom postupku sud drugog stupnja će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem i uz pravilnu primjenu materijalnog prava donijeti novu i zakonitu odluku.
19. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 5. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Pajalić
