REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-386/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske poštanske banke d.d., OIB 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Spajić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bekina, Škurla, Durmiš i Spajić iz Zagreba, protiv tuženog SČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Starčević, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2345/2019-2 od 19. travnja 2021., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3335/2016 od 11. ožujka 2019., u sjednici održanoj 5. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2345/2019-2 od 19. travnja 2021. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku, SČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju, HRVATSKOJ POŠTANSKOJ BANCI, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, u roku od 8 dana plati 2.776.748,18 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
- na iznos od 1.261.465,46 kn teku od 05.01.2012. do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena
- na iznos od 1.515.282,72 kn teku od 06.06.2012. do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.˝
II Nalaže se tužitelju, u roku od 8 (osam) dana nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 390.818,75 kn.
III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 174.837,50 kn.“.
2. Presudom suda drugog stupnja odlučeno je:
„Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3335/2016 od 11. ožujka 2019. u točki I. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu svote od 1.261.465,46 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. siječnja 2012. pa do isplate, i za navedeno sudi:
Nalaže se tuženiku SČ isplatiti tužitelju Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. Zagreb iznos 1.261.465,46 kn (milijundvjestošezdesetjednatisućačetiristo- šezdesetpet kuna i četrdesetšest lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. siječnja 2012. pa do isplate prema stopi za razdoblje od 5. siječnja 2012. do 31. srpnja 2015. prema stopi dobivenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi dobivenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.“.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-3626/2021-3 od 21. rujna 2021. dopuštena je revizija tuženom zbog pravnog pitanja:
„Je li drugostupanjski sud kada je preinačio prvostupanjsku presudu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je uzeo u obzir samo navode jedne parnične stranke (ovdje tužitelja), a zanemario je bitne navode druge strane (ovdje tuženika) na čiju je štetu prvostupanjska presuda preinačena (čl. 354. st. 2.toč. 11. ZPP) time što nije ocijenio je li prošao subjektivni rok zastare zahtjeva, te čini li drugostupanjski sud time i povredu procesne ravnopravnosti raspravljanja pred sudom (čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP)?“.
4. Postupajući po navedenom ovlaštenju tuženik je podnio reviziju protiv presude suda drugog stupnja s prijedlogom ovom sudu preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu i odbiti tužitelju žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je taj sud odbio tužbeni zahtjev.
5. U svom odgovoru na reviziju tuženog, tužitelj predlaže ovom sudu odbaciti reviziju tuženog, a podredno istu odbiti. Traži trošak odgovora na reviziju.
7. Revizija je osnovana.
8. U revizijskom stadiju postupka sporno je, je li tužitelju počinjena šteta na način što si je tuženik kao predsjednik uprave, protupravno isplatio varijabilni dio plaće za 2010. u ukupnom iznosu od 1.261.465,46 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, odnosno je li nastupila zastara tražbine tužitelja.
9. Tijekom postupka bilo je sporno je li tuženik sam sebi mogao isplatiti varijabilni dio plaće obzirom na odluku Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava od 11. srpnja 2009. („Narodne novine“, broj 83/09) kojom je propisano da se varijabilni dio plaće utvrđen menadžerskim ugovorom predsjednika i članova uprava trgovačkih društava neće isplaćivati. Također, bilo je i sporno je li nastupila zastara tražbine tužitelja.
10. Za razliku od suda prvog stupnja, sud drugog stupnja smatra, s obzirom da je tuženik kao član uprave tužitelja sam sebi isplatio varijabilni dio plaće (bonus) za 2010., suprotno odluci Vlade Republike Hrvatske od 11. srpnja, te da nije postojala odluka nadzornog odbora o isplati varijabilnog dijela plaće, da je tuženik time tužitelju počinio štetu koja se sastoji u ukupnom trošku isplate plaće (bruto 2) koji čini bruto primitak tuženika (bruto 1) uvećan za doprinose na taj primitak, jer tuženik nije primijenio pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika, pa je pravilnom primjenom odredbe čl. 252. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12152/11), naložio tuženiku isplatiti tužitelju naknadu štete radi protuzakonite isplate varijabilnog dijela plaće za 2010.
11. O prigovoru zastare sud drugog stupnja nije naveo ništa.
12. Sud prvog stupnja, u svom obrazloženju glede tužiteljevog prigovora zastare, koji nije bio važan za presuđenje u tom postupku jer je sud prvog stupnja smatrao da ne postoji osnova tužbenog zahtjeva, samo je paušalno naveo da u konkretnom slučaju zastara potraživanja nije nastupila.
13. Obzirom da je tuženik uspio u prvostupanjskom postupku, nije imao prilike osporavati zaključak suda prvog stupnja koji se odnosi na zastaru jer nije imao pravnog interesa za podnošenje žalbe.
14. Međutim, sud drugog stupnja nije uopće dao razloge o prigovoru zastare tako da se ne može zaključiti da je prihvatio zaključak suda prvog stupnja.
15. Odgovor na postavljeno pitanje glasi da drugostupanjski sud kada preinačuje prvostupanjsku presudu čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) ako uzme u obzir samo navode jedne parnične stranke a zanemari bitne navode druge stranke, na čiju štetu je prvostupanjska presuda preinačena, u ovom slučaju je li prošao subjektivni rok za nastupanje zastare zahtjeva.
16. Time, što se tuženik nije mogao očitovati na navode suda prvog stupnja o zastari tražbine, povrijeđeno je njegovo konvencijsko pravo na pristup sudu, koje bi se moglo podvesti u domaćem zakonodavstvu pod bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.
17. Slijedom navedenog, u postupku pred sudom drugog stupnja povrijeđene su navedene odredbe ZPP, kao i konvencijsko pravo na pravično suđenje, konkretno pravo na pristup sudu, pa je slijedom navedenog kako je u povodu revizije iz čl. 382. ZPP utvrđeno da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, na koju se odnosi postupovno pravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, to je valjalo pozivom na odredbu čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.
Zagreb, 5. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
