REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1020/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz P., OIB ..., zastupana po punomoćniku I. V., odvjetniku u L., protiv tuženice M. I. iz P., OIB ..., zastupane po punomoćniku L. Š., odvjetniku u P., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-400/2023-2 od 6. srpnja 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu broj P-139/2019-49 od 25. siječnja 2023., u sjednici održanoj 5. lipnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-400/2023-2 od 6. srpnja 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu broj P-139/2019-49 od 25. siječnja 2023.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4. Naime, prema naznačenim pitanjima koja se odnose na mjesnu nadležnost treba reći da se pobijano rješenje temelji na primjeni odredbi čl. 11. i 12. Zakona o područjima i sjedištima sudova („Narodne novine“, broj 67/18 i 21/22), pa se postupovnopravna pitanja, kako ih je u prijedlogu naznačila tuženica iscrpljuju u isticanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Međutim, navedeno nije samo po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. U odnosu na naznačena materijalnopravna pitanja treba reći da se pobijano rješenje temelji na razlozima da „...tuženica niti ne iznosi nove činjenice, te takve nove dokaze koje nije mogla iznijeti odnosno predložiti tijekom ovog parničnog postupka...“, te da „...tuženica svoje tvrdnje zasniva na drugačijoj ocjeni pojedinih dokaza u kaznenom postupku, kao i analizi rezultata nekih od dokaza koje ako i nisu provedeni u ovom parničnom postupku, niti ne tvrdi da nisu mogli biti provedeni...“. Shodno navedenom naznačena materijalnopravna pitanja u bitnom se odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti prema provedenim dokazima u konkretnom slučaju, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t.

I. ovog rješenja.

6. Isto tako, postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženica dostavila uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženica nije učinila vjerojatnim da bi joj bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, tuženica se u razlozima prijedloga za dopuštenje revizije pozvala i na osobito teške povrede odredaba parničnog postupka kojim su povrijeđena njena temeljna prava. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tuženica nije učinila vjerojatnim da bi joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.

Zagreb, 5. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.