Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-620/2022-4

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Ivice Raguža i Irena Lenić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanu Rudiću, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženice MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Karlu Suriću, odvjetniku iz Zadra, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja CM, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj P-2257/2020 od 21. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja CM kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, broj P-2257/2020 od 21. lipnja 2022.

II Odbija se zahtjev tuženice MM za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 51.000,00 kuna sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe. Točkom II. izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.062,50 kuna.

2. Protiv naprijed navedene presude pravovremeno je žalbu podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja usvoji, te naknade troškovi parničnog postupka, podredno da se žalba uvaži, ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Pobijajući odluku suda prvog stupnja tužitelj navodi kako pobijana odluka nema valjanog obrazloženja o odlučnim činjenicama te prvostupanjski sud nije proveo dokaze na okolnost stjecanja bez osnove i to prije svega očevid na licu mjesta i identifikaciju sporne nekretnine, a sve na okolnost utvrđenja bitnih činjenica da je tužitelj s tuženicom ulagao u nekretnine vlasništvo treće osobe JM. Također prvostupanjski sud je propustio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka KM koji je bio graditelj i osoba koja je izvodila građevinske radove. Tužitelj je izvodio radove kao savjestan i pošten graditelj ali i kao graditelj koji je ulagao u nekretnine koji je kasnije naslijedila tuženica. Tuženica je bez valjane osnove stekla onaj dio nekretnine i to zgrade koja je izgrađena na spornoj čestici. Žalitelj navodi kako je izostala savjesna i brižljiva ocjena svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti. Prvostupanjski sud nije kao vjerodostojno ocijenio činjenicu da je tužitelj ulagao u utuženu nekretninu sa svojom bivšom suprugom, da je tužitelj ulagao sredstva iz svoje ušteđevine u nekretninu koja bi nakon smrti JM pripala tuženici. Prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo i neosnovano prihvatio prigovor zastare istaknut od strane tuženice. Također žalitelj se poziva i na rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1539/2017, presudu i rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gž- 241/2015, te presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev x-877/2017.

3. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu tužitelja. U odgovoru na žalbu tuženica navodi kako je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Žalbeni navodi tužitelja su neutemeljeni i bez pravnog uporišta te zaključno predlaže odbiti žalbu tužitelja.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tužitelja, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje u žalbi činjenično upire tužitelj.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 51.000,00 kuna s naslova ulaganja u tuđu nekretninu.

7. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Sud prvog stupnja tako u bitnome utvrđuje:

- da tužitelj potražuje povrat uloženih sredstava u kuću izgrađenu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je bila u vlasništvu JM, bake tuženice

- da je bračna zajednica stranaka prestala 2011. tj. prije nego što je njihov brak formalno razveden

[katastarska općina]

- da je u vrijeme ulaganja prizemlje bilo u suvlasništvu tuženice i njezine bake JM

- da su sva ulaganja koja su predmet spora izvršena do prestanka bračne zajednice odnos 2011. kada je tužitelj odselio iz predmetnog objekta

- da je potraživanje tuženika obuhvaćeno zastarom i to temeljem zahtjeva postavljenog za povratom stečenog bez osnove kao i temeljem zahtjeva postavljenog naslova ulaganja tužitelja kao poštenog posjednika.

9. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud odbijanjem provođenja dokaza očevida na licu mjesta, identifikacije sporne nekretnine te saslušanja svjedoka FM počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka te da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Naime, prvostupanjski sud je odbio izvođenje navedenih dokaza obzirom je zaključio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno imajući u vidu prigovor zastare istaknut od strane tuženice. Prvostupanjski sud vodio se i načelom ekonomičnosti i ažurnosti parničnog postupka te je stoga pravilno odbio izvođenje navedenih dokaza upravo imajući u vidu iskaze tužitelja i tuženice kao i nesporno utvrđene činjenice tijekom postupka. Koje će dokaze provesti odlučuje prvostupanjski sud imajući u vidu dokazne prijedloge stranaka, utvrđeno činjenično stanje kao i pravni osnov spora. Odbijanjem izvođenja preostalih dokaza tužitelju nije onemogućen pristup sudu obzirom je prvostupanjski sud svoju odluku zasnovao na nesporno utvrđenim činjenicama i pravilnoj primjeni materijalnog prava.

9.1. Prvostupanjski sud analizirao je svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti te stoga i nije osnovan žalbeni navod tužitelja da prvostupanjski sud nije analizirao savjesno i brižljivo sve dokaze.

9.2. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja da prvostupanjski sud nije vjerodostojno cijenio činjenicu da je tužitelj ulagao u spornu nekretninu sa svojom bivšom suprugom. Naime prvostupanjski sud analizirao je ulaganje tužitelja kao poštenog posjednika te je u odnosu na navedeno pravilno zaključio da je nastupila zastara potraživanja tužitelja. Ovo stoga jer je člankom 164. stavak 7. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. – dalje u tekstu: ZOV) propisano da pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova koje je učinio pošteni posjednik zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari. Kako je tužitelj navedenu stvar predao najkasnije krajem 2011., a tužbu je podnio 22. prosinca 2020. to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je potraživanje tužitelja s naslova ulaganja kao poštenog posjednika obuhvaćeno zastarom. U konkretnom slučaju zastara je nastupila najkasnije krajem 2015.

9.3

. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je nastupila zastara tužiteljevog potraživanja i s naslova stjecanja bez osnova. Naime, sukladno odredbi članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11. – dalje u tekstu: ZOO) tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Dakle, tražbine s naslova stjecanja bez osnove zastarijevaju u roku od pet godina s time da se u konkretnom slučaju navedeni rok ima računati najkasnije od kraja 2011., a kada je tužitelj napustio bračnu zajednicu stranaka. Dakle, zastara je nastupila najkasnije krajem 2016. Prvostupanjski sud je odlučio o zahtjevu tužitelja u odnosu na pravne osnove koje je istaknuo tužitelj tj. i u odnosu na stjecanje bez osnove do kojega je došlo ulaganjem rada i sredstava u navedenu nekretninu ali također i s naslova zahtjeva za naknadu nužnih i korisnih troškova koje je tužitelj imao prema odredbi članka 164. ZOV-a. U oba slučaja zastara počinje teći najkasnije krajem 2011. kada je tužitelj napustio nekretninu, odnosno kada je prestao koristiti navedenu nekretninu.

10. Neosnovano je pozivanje tužitelja na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev x-877/2017, presudu i rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1539/2017, te presudu i rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gž-241/2015 obzirom iste analiziraju pitanje savjesnosti i poštenja graditelja, a koje činjenice tužitelj iznosi tek prvi puta u žalbi. Naime, tijekom cijelog postupka tužitelj je svoj tužbeni zahtjev zasnivao na činjenici ulaganja u tuđu nekretninu, a ne na činjenici da je građenjem stekao nekretninu u svoje vlasništvo. Stoga se navedene presude ne mogu primijeniti na ovom konkretnom slučaju time da je člankom 352 stavak 1. ZPP- a propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Navedene nove činjenice koje je tužitelj iznio u žalbi ne odnose se na bitne povrede odredaba parničnog postupka.

11. I odluka o troškovima postupka prvostupanjskog suda je pravilna. Naime, prvostupanjski sud je točno obrazložio koji trošak, odnosno koju radnju priznaje tuženici, u kojoj vrijednosti, te obrazloženje prvostupanjskog suda žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.

12. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

13. Sud je odbio zahtjev tuženice za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu obzirom navedeni trošak sud ne cijeni opravdanim.

14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 5. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Krešimir Biljan