REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-711/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. Lj., OIB ..., S., , koju zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika H. u. z. o., OIB ..., Z., , radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2248/2021-2 od 23. veljače 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1379/19-84 od 23. travnja 2021., u sjednici održanoj 5. lipnja 2024.

r i j e š i o j e:

I. Djelomično se prihvaća revizija tuženika, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2248/2021-2 od 23. veljače 2022. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1379/19-84 od 23. travnja 2021. u dijelu:

- kojim je dosuđena zatezna kamata na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 350.393,60 kn od 4. srpnja 2017. do isplate,

- kojim je dosuđena zatezna kamata na iznose na ime rente za tuđu pomoć koje teku na iznos 2.825,60 kn od 15.8.2017. do isplate, na iznos 3.056,00 kn od 15.9.2017. do isplate, na iznos 3.056,00 kn od 15.10.2017. do isplate, na iznos 3.056,00 kn od 15.11.2017. do isplate, na iznos 3.056,00 kn od 15.12.2017. do isplate, na iznos 3.056,00 kn od 15.1.2018. do isplate, na iznos 3.056,00 kn od 15.2.2018. do isplate, na iznos 3.056,00 kn od 15.3.2018. do isplate, na iznos 3.056,00 kn od 15.4.2018. do isplate, na iznos 2.976,00 kn od 15.5.2018. do isplate, na iznos 2.976,00 kn od 15.6.2018. do isplate, na iznos 2.976,00 kn od 15.7.2018. do isplate, na iznos 2.976,00 kn od 15.9.2018. do isplate, na iznos 2.976,00 kn od 15.10.2018. do isplate, na iznos 2.976,00 kn od 15.11.2018. do isplate, na iznos 2.976,00 kn od 15.12.2018. do isplate, na iznos 1.939,20 kn od 15.1.2019. do isplate,

kao i u dijelu odluke o trošku,

te se za navedeno vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

p r e s u d i o j e:

U preostalom dijelu revizija tuženika se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu 437.992,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. srpnja 2017. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se preostali dio zahtjeva za isplatu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu 8.222,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III. Odbija se zahtjev za isplatu zakonski zateznih kamata tekućih na dosuđeni iznos štete od 437.992,00 kuna za razdoblje od 15. listopada 2015. do 3. srpnja 2017.

IV. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici imovinsku štetu za novčanu rentu na ime tuđe pomoći u iznosu 66.276,00 kuna te da isplati zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos 3.532,00 kuna od 15.08.2017. do isplate,

- na iznos 3.820,00 kuna od 15.09.2017. do isplate,

- na iznos 3.820,00 kuna od 15.10.2017. do isplate,

- na iznos 3.820,00 kuna od 15.11.2017. do isplate,

- na iznos 3.820,00 kuna od 15.12.2017. do isplate,

- na iznos 3.820,00 kuna od 15.01.2018. do isplate,

- na iznos 3.820,00 kuna od 15.02.2018. do isplate,

- na iznos 3.820,00 kuna od 15.03.2018. do isplate,

- na iznos 3.820,00 kuna od 15.04.2018. do isplate,

- na iznos 3.720,00 kuna od 15.05.2018. do isplate,

- na iznos 3.720,00 kuna od 15.06.2018. do isplate,

- na iznos 3.720,00 kuna od 15.07.2018. do isplate,

- na iznos 3.720,00 kuna od 15.09.2018. do isplate,

- na iznos 3.720,00 kuna od 15.10.2018. do isplate,

- na iznos 3.720,00 kuna od 15.11.2018. do isplate,

- na iznos 3.720,00 kuna od 15.12.2018. do isplate,

- na iznos 2.424,00 kuna od 15.01.2019. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

V. Odbija se preostali iznos za isplatu imovinske štete za novčanu rentu na ime tuđe pomoći u iznosu 2.084,00 kuna te se odbija zahtjev za isplatom zateznih kamata koje teku:

- na iznos 288,00 kuna od 15.08.2017. do isplate,

- na iznos od 1.296,00 kuna od 15. siječnja 2019. do isplate.

VI. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu 77.300,00 kune sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2021. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

VII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova.“.

2. Drugostupanjskom presudom je presuđeno:

„I Djelomično se uvažava žalba tuženika kao osnovana i preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1379/19-84 od 23. travnja 2021. godine u točki I izreke u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu prihvaćen preko iznosa od 350.393,60 kn pa do iznosa od 437.992,00 kn (za iznos od 87.598,40 kn) s pripadajućim kamatama, zatim u točki IV izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete za novčanu rentu na ime tuđe pomoći prihvaćen preko iznosa od 57.020,80 kn pa do iznosa od 66.276,00 kn (za iznos od 13.255,20 kn) s pripadajućim kamatama, te u točki VI izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici plati parnični trošak preko iznosa od 51.626,00 kn pa do iznosa od 77.300,00 kn (iznos od 25.674,00 kn) i sudi:

Odbija se tužiteljica s daljnjim dijelom zahtjeva za naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 87.598,40 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, zatim sa zahtjevom za isplatom imovinske štete za novčanu rentu na ime tuđe pomoći u ukupnom iznosu od 13.255,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje

- na iznos 706,40 kuna od 15.08.2017. do isplate,

- na iznos 764,00 kuna od 15.09.2017. do isplate,

- na iznos 764,00 kuna od 15.10.2017. do isplate,

- na iznos 764,00 kuna od 15.11.2017. do isplate,

- na iznos 764,00 kuna od 15.12.2017. do isplate,

- na iznos 764,00 kuna od 15.01.2018. do isplate,

- na iznos 764,00 kuna od 15.02.2018. do isplate,

- na iznos 764,00 kuna od 15.03.2018. do isplate,

- na iznos 764,00 kuna od 15.04.2018. do isplate,

- na iznos 744,00 kuna od 15.05.2018. do isplate,

- na iznos 744,00 kuna od 15.06.2018. do isplate,

- na iznos 744,00 kuna od 15.07.2018. do isplate,

- na iznos 744,00 kuna od 15.09.2018. do isplate,

- na iznos 744,00 kuna od 15.10.2018. do isplate,

- na iznos 744,00 kuna od 15.11.2018. do isplate,

- na iznos 744,00 kuna od 15.12.2018. do isplate,

- na iznos 484,80 kuna od 15.01.2019. do isplate, te sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 25.674,00 kn.

II Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se navedena presuda u preostalom dijelu točke I, IV i VI izreke, te u točki VII izreke. III Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se navedena presuda pod točkom III izreke.

IV Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

V Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 446,00 kn u roku od 15 dana.“.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3150/2022-2 od 17. siječnja 2023. tuženiku dopustio reviziju zbog pitanja koja glase:

„1. Je li dopuštena preinaka tužbe povećanjem zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka, jer su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva?

2. Od kada je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva – od trenutka kada je isti zahtjev postavljen, ili od trenutka kada je šteta dospjela? Može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego li je uopće i postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?

3. U slučaju preinake tužbe povećanjem zahtjeva, u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva, ocjenjuje li se pitanje zastare samostalno?“.

4. Postupajući po navedenom rješenju tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja u odnosu na koja je dopuštena. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude te naložiti tužiteljici naknaditi tuženiku trošak postupka, uz naknadu troška revizije i prijedloga za dopuštenje revizije.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je djelomično osnovana.

7. Temeljem odredbe čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio prednik tužiteljice u prometnoj nezgodi 19. svibnja 2015., za koju je odgovoran tuženik. 9. Prvostupanjski sud je primjenom čl. 190. st. 2. ZPP, a što prihvaća i drugostupanjski sud, dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva koju je tužiteljica preinačila podneskom od 8. travnja 2021. nakon provođenja medicinskog vještačenja i pozivajući se na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV- 47/2020-5 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. prema kojem se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenoga 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50%, jer je smatrao da se radi o okolnosti nastaloj nakon podnošenja tužbe, a koja je odlučna i pravno relevantna, kako za postavljanje tužbenog zahtjeva, tako i za donošenje sudske odluke u pogledu visine štete.

10. Sukladno odredbi čl. 191. st. 1. ZPP, preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

11. Odredbom čl. 190. st. 1. ZPP propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu.

12. Odredbom čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19 - dalje: ZID ZPP/19 koji je stupio na snagu 1. rujna 2019.,) u čl. 190. iza st. 1. dodan je novi st. 2., prema kojem iznimno od odredbe st. 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Odredbom čl. 117. st. 2. ZID ZPP/19 propisana je primjena odredbe čl. 39. tog Zakona na sve postupke u tijeku.

13. Odredbom čl. 190. st. 3. ZPP propisano je da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbenog zahtjeva potreban pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

14. Obzirom na izloženo, odgovor na postavljeno pitanje je da je nakon što je prethodni postupak zaključen, dopuštena preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, ako su u konkretnom slučaju za to ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 190. st. 2. ZPP.

15. Po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju pravilno je primijenjena odredba čl. 190. st. 2. ZPP.

16. Kada je sud prema odredbi čl. 250. ZPP proveo vještačenje nalazeći da ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem, ne može se zaključiti da bi na strani tužiteljice postojala krivnja jer niti ona do zaključenja prethodnog postupka i provedenog vještačenja nije znala ili mogla znati sve pravno relevantne okolnosti za određivanje visine svog zahtjeva.

17. Pored toga, u konkretnom slučaju sud je primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP dopustio preinaku ne samo nakon provedenog vještačenja, nego i zbog promjene Orijentacijskih kriterija.

18. Vrhovni sud je u svojoj odluci poslovni broj Rev-1024/2023-2 od 3. siječnja 2024. zauzeo shvaćanje koje glasi: „Tek nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio shvaćanje o novim Orijentacijskim kriterijima, tužitelji su tužbenim zahtjevom opravdano mogli tražiti naknadu štete u povećanom iznosu, s ovaj put predvidivim ishodom. U obrazloženju pravnog shvaćanja kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji navedeno je da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće) tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH. Ako se tužiteljima ne bi omogućilo povećati tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka, u većini slučajeva, ne bi niti došlo do primjene novih Orijentacijskih kriterija što bi bilo u suprotnosti s obrazloženjem pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje upućuje na primjenu izmijenjenih Orijentacijskih kriterija na sve parnične postupke za naknadu štete u svim stupnjevima suđenja od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH.“. Slično pravno shvaćanje zauzeo je ovaj sud i u predmetu poslovni broj Rev- 389/2023-2 od 17. listopada 2023.

19. Procesni institut zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka postoji u Zakonu zbog procesne discipline stranaka, međutim, kada je do povećanja tužbenog zahtjeva došlo nakon provedenog vještačenja kojim su utvrđene relevantne okolnosti za određivanje visine zahtjeva odnosno kada je došlo do promjene Orijentacijskih kriterija koji se primjenjuju na postupke u svim stupnjevima suđenja, bilo bi previše formalistički i otegotno za tužitelja u smislu pristupa sudu, kada za povećani dio zahtjeva, sud ne bi dozvolio preinaku tužbe, pogotovo što se radi o tzv. nepravoj preinaci.

20. Drugim pitanjem zbog kojeg je revizija dopuštena tuženik u osnovi osporava pravilnost primjene materijalnog prava vezano za tijek zateznih kamata na povećani dio zahtjeva.

21. Nižestupanjski sudovi su bili stava da preinačena tužba nema karakter novog zahtjeva glede početka i tijeka kamata u odnosu na početno postavljeni zahtjev te su stoga smatrali neosnovanim prigovor tuženika da bi na povećani dio tužbenog zahtjeva kamata mogla teći od dana kada je izvršena preinaka.

22. Ovaj sud je u više svojih odluka (npr. Rev-550/14 od 18. studenog 2015., Rev- 1133/2021-2 od 14. prosinca 2021., Rev-376/2023 od 9. svibnja 2023.) izrazio pravno shvaćanje prema kojem je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na povećani dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen, jer tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće došlo do preinake tužbe. To se odnosi i na situaciju kada je u primjeni odredba čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP).

23. Stoga se na drugo postavljeno pitanje daje sljedeći odgovor:

„Tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva“.

24. Kako je u pogledu tijeka zatezne kamate ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a nema uvjeta za preinaku (jer je u nekoliko navrata tijekom postupka došlo do preinake, a nije utvrđeno kada i za koji iznos), na temelju čl. 395. st. 2. ZPP valjalo je djelomično ukinuti nižestupanjske odluke i vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, pa je tako odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja.

25. U odnosu na treće postavljeno pitanje treba reći da je na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024. doneseno sljedeće pravno shvaćanje:

„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

26. Navedeno pravno shvaćanje u biti daje odgovor na to pitanje, pa su tako nižestupanjski sudovi u pogledu prigovora zastare na preinačeni dio zahtjeva pravilno primijenili materijalno pravo kada su taj prigovor otklonili kao neosnovan, s obzirom da se povećanje zahtjeva temelji na istoj, neizmijenjenoj činjeničnoj osnovi, tako da se pitanje zastare ne može ocjenjivati samostalno u odnosu na povećani dio zahtjeva.

27. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP u dijelu koji se odnosi na prvo i treće pitanje valjalo je odbiti reviziju kao neosnovanu odnosno odlučiti kao u izreci presude.

28. Odluka o trošku postupka povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. i 4. ZPP).

Zagreb, 5. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek