REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-82/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Josipa Turkalja člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. V. H. OIB … , SAD, K., G., L. A., zastupan po punomoćniku T. G., odvjetniku u T., protiv tuženika: 1. M. B. iz S., zastupana po punomoćniku M. M., odvjetniku u S., 2. Z. J., SAD, N. J., F., zastupan po punomoćniku D. K., odvjetniku u S., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-430/2022-3 od 1. travnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-537/2020-8 od 24. siječnja 2022., u sjednici održanoj 5. lipnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-430/2022-3 od 1. travnja 2022. i Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-537/2020-8 od 24. siječnja 2022. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev za raskidom ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključen između pravnih prednika parničnih stranaka i zahtjev za uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove.

2. Protiv te presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 2898/2022-2 od 14. rujna 2022. podnosi tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:

„Može li sud prvog stupnja svoju odluku temeljiti na stranačkom iskazu samo jedne stranke ne pruživši mogućnost drugoj stranci na davanje iskaza?“

3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovorom na reviziju tužena M. B. osporava navode tužitelja i predlaže da se revizija odbije.

5. Revizija je osnovana.

6. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Prema sadržaju pravnog pitanja zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije sporna je primjena načela jednakosti stranaka u parničnom postupku sadržanog u čl.

5. ZPP.

8. Ovom odredbom je propisano da će sud svakoj stranci dati mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke (st. 1.), a st. 2. istoga članka je propisano da je sud ovlašten odlučiti o zahtjevu o kojem se protivnoj stranci nije dala mogućnost da se izjasni samo u slučajevima kada je to Zakonom određeno.

9. Prema sadržaju prethodno citirane odredbe proizlazi da stranke u parničnom postupku trebaju imati isti procesni položaj u pogledu iznošenja navoda kako onih na kojima temelje svoje zahtjev, tako i onih kojima osporavaju navode protivne strane.

10. Člankom 264. ZPP (prema sadržaju ove odredbe s obzirom na vrijeme pokretanja ove parnice - 18. srpnja 2002.) bilo je propisano:

Sud može odlučiti da se izvede dokaz saslušanjem stranaka kad nema drugih dokaza ili kad unatoč izvedenim drugim dokazima ustanovi da je to potrebno za utvrđivanje važnih činjenica.

11. Nadalje, 265. st. 1. ZPP je propisano da ako se uvjerio da stranci odnosno osobi koja se ima saslušati za stranku nisu poznate sporne činjenice, ili ako saslušanje te stranke nije moguće, sud može odlučiti da se sasluša samo druga stranka. Stavkom drugim istoga članka je propisano da se neće saslušati stranka koja uskrati davanje iskaza ili se bez opravdanog razloga ne odazove pozivu suda. Člankom 266. je propisana iznimka od načela neposrednosti (čl. 4. ZPP), dok je čl. 267. propisano da će se umjesto stranke koja nema parničnu sposobnost saslušati njezin zakonski zastupnik, kao i da sud može odlučiti da se umjesto ili pored zakonskog zastupnika sasluša sama stranka, ako je njezino saslušanje moguće.

12. Imajući u vidu sadržaj prethodno citiranih odredbi proizlazi da sud nakon što je odredio provođenje dokaza saslušanjem stranaka može svoju odluku temeljiti na iskazu jedne stranke samo u okolnostima propisanim odredbama ZPP, dakle da se stranka izričito izjasnila da ne želi dati iskaz, da stranka koja je bila uredno pozvana na raspravu ne pristupi na raspravu radi saslušanja, ili ako stranka nema saznanja o činjenicama koje bi se njenim iskazom trebale utvrditi.

13. Slijedom navedenog odlučne okolnosti za odgovor na postavljeno pitanje su:

Je li sud prilikom donošenja odluke o dokaznom prijedlogu za saslušanje stranke (u konkretnom slučaju tužitelja) postupio poštujući načelo jednakosti stranaka (čl. 5. ZPP)?

Jesu li postojale okolnosti propisane čl. 265. ZPP koje bi upućivale na zaključak:

- da stranka nema saznanja o bitnim okolnostima u svezi kojih bi ju trebalo ispitati,

- stranka nije pristupila na ročište na koje je pozvana radi saslušanja,

- ili je odbila dati iskaz.

14. Polazeći od načela jednakosti stranaka kao temeljnog načela parničnog postupka (čl. 5. ZPP) proizlazi odgovor na postavljeno pravno pitanje:

Provođenje dokaza saslušanjem stranaka podrazumijeva da se ovaj dokaz provodi na način da se odredi saslušanje stranaka koje sudjeluju u postupku (čl. 5. u svezi sa čl. 264. i 265. ZPP).

Sud može odluku temeljiti na stranačkom iskazu samo jedne stranke jedino ako druga stranka nema saznanja o bitnim okolnostima na koje bi ju se trebalo saslušati, odnosno ako nije pristupila na ročište na koje je pozvana radi saslušanja ili ako je odbila dati iskaz.

Ovim odgovorom reafirmira se pravno shvaćanje iz prethodnih odluka ovoga suda (Rev 805/2017-2 od 30. lipnja 2021., Rev 2029/13-2 od 5. lipnja 2018., Rev 262/07-2 od 17. rujna 2008., Rev-3277/1999-2 od 27. ožujka 2001., Rev 1496/1997-2 od 19. veljače 1998. i dr.).

15. U konkretnom slučaju tužitelj je (rasprava 10. prosinca 2021.) predložio provođenje dokaza njegovima saslušanjem, dok je dokaz saslušanjem tužene sud prvog stupnja već bio proveo. Tijekom trajanja ove parnice nije bilo provedeno pripremno ročište niti je zaključen prethodni postupak. Sud nije donio odluku o tom dokaznom prijedlogu već je zaključio glavnu raspravu pa se smatra da je taj dokazni prijedlog odbijen. Međutim, niti u obrazloženju prvostupanjske presude nisu iznijeti razlozi za odbijanje provođenja ovog dokaza.

16. Sud drugog stupnja (toč. 14 obrazloženja) ocjenjujući žalbene navode tužitelja kojima tvrdi da je prilikom donošenja prvostupanjske presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 264. ZPP neosnovanim navodi da stranke u parničnom postupku nisu svjedoci te da se taj dokaz provodi samo ako nema drugih dokaza ili kad sud unatoč izvedenim dokazima ustanovi da je to potrebno za utvrđenje važne činjenice, te da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da u konkretnom slučaju te okolnosti nisu ostvarene.

17. Tijekom trajanja ove parnice preminule su tužiteljica i tužena.

18. Predmet spora je zahtjev prednice tužitelja (njegove majke) za raskidom ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopila sa tuženom (svojom sestrom). Bitne činjenice važne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva se odnose na izvršavanje obveze uzdržavanja od strane tužene.

19. Odlučne činjenice u ovom sporu sud je utvrdio provođenjem dokaza saslušanjem tužene a odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva temeljio je samo na njenom iskazu (toč. 35. i 37. obrazloženja prvostupanjske presude). Tužitelj, iako je predložio provođenje dokaza njegovim saslušanjem, nije imao priliku dati iskaz i očitovati se o odlučnim činjenicama (na koje okolnosti je tužitelj i predložio provođenje dokaza njegovim saslušanjem). Stoga je ovakvim postupanjem suda prvog stupnja povrijeđeno načelo jednakosti stranaka.

20. Pritom valja istaknuti da iz okolnosti konkretnog slučaja proizlazi da tužitelj ima neposrednih saznanja o odlučnim činjenicama jer tijekom postupka iskazuje o razlozima zbog kojih je svoju prednicu (primateljicu uzdržavanja – majku) nakon što je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen (1980.) odveo da živi s njim u SAD (1991.) gdje je 2. listopada 2002. umrla.

21. Slijedom navedenog, a kako je postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđeno načelo jednakosti stranaka u parničnom postupku, jer nije postupljeno u skladu sa prethodno citiranim odredbama ZPP i u skladu sa odgovorom na postavljeno pravno pitanje, proizlaze osnovanim revizijski navodi tužitelja kojima sadržajno upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 264. ZPP, a koje je isticao i tijekom žalbenog postupka.

22. Stoga je temeljem čl. 394. st. 1. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke.

23. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

Zagreb, 5. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa, v.r.