REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-237/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Josipa Turkalja člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Č., OIB … , P., zastupanog po punomoćniku O. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika G. H. d.d., Z., OIB … , zastupanog po punomoćniku S. P. B., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-417/2021-2 od 30. studenog 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta te djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-275/2019-22 od 15. siječnja 2021., u sjednici održanoj 5. lipnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Revizija tužitelja se prihvaća i ukida se toč. II., II. i IV izreke presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-417/2021-2 od 30. studenog 2021. i predmet se vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu toč. I. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 11.800,00 kn na ime naknade štete sa zateznom kamatom tekućom od 23. studenog 2018. pa do isplate (toč. I. izreke). Toč. II. izreke je ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu toč. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 24.100,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 23. studenog 2018. pa do isplate. Toč. III. izreke preinačena je odluka o parničnim troškovima sadržana u toč. II. izreke prvostupanjske presude te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove od 4.776,22 kn sa zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2021. pa do isplate, a toč. IV. izreke je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove žalbenog postupka od 1.324,87 kn. 2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd-679/2022-2 od 29. lipnja 2022. podnosi tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:

„Je li dopuštena objektivna preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od dana 15. lipnja 2020. godine pod brojem Su-IV-47/2020- 5 u postupcima gdje je prethodni postupak zaključen prije donošenja istog, a sve u skladu s čl. 190 st. 2 Zakona o parničnom postupku?“.

3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda ukine uz naknadu parničnih troškova.

4. Revizija je osnovana.

5. Povodom revizije spornim proizlazi pravno shvaćanje suda drugog stupnja prema kojem donošenje odluke o izmjeni Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 05.03.2020. i 15.06.2020. nije opravdan razlog za dopuštanje preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka temeljem čl. 190. i čl. 191. st. 2. ZPP.

6. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete koju je 6. prosinca 2017. pretrpio uslijed štetnog događaja – prometne nesreće.

8. Tužitelj je tužbu podnio 29. siječnja 2019., a 12. studenog 2020. je preinačio tužbu na način da je povisio tužbeni zahtjev navodeći da je u razdoblju nakon podnošenja tužbe a neposredno prije preinake došlo do izmjene Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda RH od 05.03.2020. i 15.06.2020. (dalje: Orijentacijski kriteriji).

9. Sud prvog stupnja je dopustio preinaku tužbe uz obrazloženje da izmjena Orijentacijskih kriterija predstavlja okolnost na koju tužitelj nije mogao utjecati i koja se ne može pripisati njegovoj krivnji a od utjecaja je na visinu naknade na koju ima pravo i na konačno rješenje odnosa između stranaka, te stoga ocjenjuje da je preinaka dopuštena temeljem čl. 190. st. 2. ZPP.

10. Sud drugog stupnja ocjenjujući da okolnost promjene Orijentacijskih kriterija nije od utjecaja na tužiteljevu slobodu disponiranja tužbenim zahtjevom smatra da preinaka tužbe nije bila dopuštena i da nisu postojali opravdani razlozi na koje bi se odnosila odredba čl. 190. st. 2. ZPP, te stoga u odnosu na preinačeni dio tužbu odbacuje (toč. II. izreke drugostupanjske odluke).

11. U okolnostima konkretnog slučaja nije sporno da je preinaka tužbe izvršena povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka.

12. Preinaka tužbe regulirana je čl. 190. ZPP.

13. Stavkom prvim toga članka je propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je stavkom drugim istoga članka propisano da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

14. Nadalje, čl. 191. st. 2. ZPP je propisano da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

15. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeto je slijedeće pravno shvaćanje:

„Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331- VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.“.

16. Nadalje, u obrazloženju prethodno citiranog pravnog shvaćanja je navedeno:

„Prilikom donošenja odluke o mijenjanju Orijentacijskih kriterija, uz pomoć kojih sudovi određuju visinu pravične novčane naknade neimovinske štete, Vrhovni sud Republike Hrvatske se, uz ostalo, koristio i podacima Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. godinu. Polazeći od tih podataka, pokazalo se da navedeni indeks u naznačenom vremenskom razdoblju iznosi 137,7%, što znači da je inflacija iznosila 37,7%, pri čemu indeks promjene prosječnih mjesečnih isplaćenih neto plaća iznosi 166,9%. Iz toga proizlazi su prosječne isplaćene mjesečne neto plaće u odnosu na početnu 2002. godinu porasle za 66,9%.

Polazeći od cilja i svrhe zakonskih odredbi o naknadi neimovinske štete, imajući na umu i navedene statističke podatke, na sjednici Građanskog odjela VSRH donesena je odluka o promjeni Orijentacijskih kriterija na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) po svim osnovama podignu u odnosu na 2002. godinu za 50%. Izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).“.

17. Imajući u vidu prethodno citirano pravno shvaćanje proizlaze okolnosti koje su od bitnog značaja za odgovor na postavljena pravna pitanja,

- sve do donošenja odluke o izmjeni orijentacijskih kriterija postojala je ustaljena sudska praksa u odnosu na pravične iznose novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koja se dosuđuje primjenom Orijentacijskih kriterija koji su do tada bili na snazi (od 29. studenog 2002.),

- tužitelj je u vrijeme podnošenja tužbe (29. siječnja 2019.) tužbenim zahtjevom zatražio novčani iznos naknade štete u skladu sa ustaljenom sudskom praksom prema Orijentacijskim kriterijima od 29. studenog 2002.,

- izmjena orijentacijskih kriterija nije bila okolnost koju je tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe mogao predvidjeti ili na bilo koji način na nju utjecati, a ista je od utjecaja na njegova legitimna očekivanja u smislu ostvarivanja prava na naknadu štete.

18. Kako iz obrazloženja odluke o prihvaćanju Orijentacijskih kriterija proizlazi da se isti primjenjuju na sve postupke u tijeku, no kako sud u parničnom postupku odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP), tužitelj jedino ako preinači tužbu može ostvariti svoja legitimna očekivanja u smislu pružanje sudske zaštite i dosuđivanja pravične novčane naknade neimovinske štete.

19. Prema čl. 116. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

20. Stoga donošenje i primjenu, odnosno općenito svrhu Orijentacijskih kriterija treba sagledavati imajući u vidu da su usmjereni pružanju pravne zaštite svih stranaka koje sudjeluju u postupku na jednak način u smislu da su im poznata pravna shvaćanja najvišeg suda, pa da stoga imaju realna legitimna očekivanja sa kojim zahtjevom u sudskom postupku mogu uspjeti.

21. U situacijama kada su prethodni Orijentacijski kriteriji u vrijeme podnošenja tužbe bili na snazi već skoro 16 godina, tužitelj je imao realna legitimna očekivanja koji bi mu novčani iznos naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u svezi zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica u sudskom postupku mogao biti dosuđen. 22. Izmjenom Orijentacijskih kriterija koja je bila znatna – povišena je naknada prema svim kriterijima za 50%, ova očekivanja tužitelja se u znatnoj mjeri mijenjaju a ovu okolnost tužitelj nije mogao predvidjeti.

23. Stoga odgovor na postavljena pravna pitanja glasi:

U smislu čl. 190. st. 2. ZPP dopuštena je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka iz razloga izmjene Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda RH od 05.03.2020. i 15.06.2020.

Ovim odgovorom reafirmira se pravno shvaćanje ovoga suda (Rev-864/2023 od 10. travnja 2024., Rev-1024/2023-2 od 3. siječnja 2024. i dr.).

24. S obzirom da je odluka suda drugog stupnja suprotna pravnom shvaćanju revizijskog suda, a na koji način je sud drugog stupnja prilikom donošenja pobijane odluke počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 190. st. 2. na koju sadržajno u reviziji upire tužitelj, temeljem čl. 394. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod toč. I. izreke.

25. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod toč. II. izreke.

Zagreb, 5. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.