REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-391/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica M. A. M. J., odvjetnica u Odvjetničkom društvu B. i M. J. d.o.o. u Z., protiv tuženika T. H. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica M. J., odvjetnica u Odvjetničkom društvu O. i p. d.o.o. u Z., zbog smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1208/2022-5 od 25. siječnja 2023., ispravljeno rješenjem istoga suda broj Gž-1208/2022-8 od 20. veljače 2023., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Psp-56/21-15 od 11. listopada 2022., u sjednici održanoj 5. lipnja 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Revizija tuženika se odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica u stambenim zgradama koje se nalaze na adresi u Zagrebu, na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće uz kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, da se tuženiku naloži uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, kao i da ukloni postavljene ormariće uz kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, i da se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (točka II. izreke).

2. Drugostupanjskim rješenjem, ispravljenim rješenjem od 20. veljače 2023., preinačeno je prvostupanjsko rješenje, na način da je prihvaćen zahtjev tužitelja na utvrđenje da ga je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme - kanalica u stambenim zgradama koje se nalaze na adresi u Z., na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do potkrovlja zgrade radi postavljanja svojih kabela i da je koristio horizontalne kanalice tužitelja od prizemlja do potkrovlja stambene zagrade radi postavljanja svojih kabela te da je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do potkrovlja stambene zagrade, te mu je naložena uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim i horizontalnim kanalicama tužitelja, kao i ormariće s kanalica tužitelja, uz zabranu svakog takvog ili sličnog smetanja ubuduće. Preinačena je i odluka o troškovima postupka na način da je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 484,43 eura / 3.650,00 kuna (točka I. izreke). Pod točkom II. izreke drugostupanjskog rješenja odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu tužitelja.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 2278/2023-2 od 20. rujna 2023., ispravljeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 2278/2023-5 od 15. studenoga 2023., tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1208/2022-5 od 25. siječnja 2023., ispravljeno rješenjem istoga suda broj Gž-1208/2022-8 od 20. veljače 2023., u odnosu na pitanje:

"Je li tuženik postupao samovlasno ako je postavio kabele u postojeću infrastrukturu zgrade (kanalice) u skladu s odredbom čl. 24.b Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17)?''.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv citirane odluke tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/1, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog navedenog pravnog pitanja.

4.1. Predlaže da ovaj sud preinači pobijano rješenje na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti i obveže tužitelja da mu nadoknadi troškove parničnog postupka, podredno predlaže ukinuti drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti tome sudu na ponovni postupak.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava osnovanost podnesene revizije te predlaže reviziju odbiti i dosuditi mu troškove sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija nije osnovana.

7. Prema odredbi članka 391. stavak 3. ZPP u povodu revizije iz članka 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je smetanje posjeda tužitelja, telekomunikacijske opreme – kanalica postavljenih u stambenim zgradama u Zagrebu, izvršeno po tuženiku, na način da je tuženik u vertikalne i horizontalne kanalice koje je postavio tužitelj u navedenim zgradama položio svoje kabele putem kojih pruža svoje usluge krajnjim korisnicima.

9. U postupku je utvrđeno:

- da je pravni prednik tužitelja A. T. d.o.o. temeljem Sporazuma o uvjetima pristupa i izvođenju radova, uz suglasnost suvlasnika, postavio sporne kanalice u stambenim zgradama koje se nalaze u Z., kroz koje je proveo kablove, a koje koristi radi pružanja telekomunikacije usluge stanarima,

- da se radi o plastičnim kanalicama s poklopcem koji se jednostavno otvaraju te kojima može pristupiti svaka osoba koja se nalazi u zgradi,

- da tužitelj (odnosno njegovi zaposlenici) nemaju ključ predmetne stambene zgrade,

- da se prema Izjavi potpisanoj po predstavniku suvlasnika od 10. studenoga 2021. tužitelj obvezao radove održavanja kanalica izvoditi pridržavajući se kućnog reda i po prethodnoj obavijesti predstavniku suvlasnika,

- da su suvlasnici stambene zgrade, zastupani po predstavniku suvlasnika dali suglasnost i tuženiku za postavljanje svojih kabela u postojeće kanalice.

10. Prvostupanjski sud, cijeneći da je tuženik u već postojeće kanalice tužitelja u predmetnim stambenim zgradama položio svoje kablove, putem kojih pruža svoje usluge krajnjim korisnicama, je zaključio da tužitelj, prilikom pružanja svojih usluga izvršava faktičnu vlast stanara koji koriste te usluge, pa on u odnosu na njih, ima položaj pomoćnika u posjedovanju u smislu odredbe članka 12. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/08, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP).

10.1. Prvostupanjski sud je ocijenio da predmetne kanalice imaju i ulogu prikrivanja kablova s ciljem da isti ne vise i ne vire iz zidova, a što da dodatno potvrđuje njihovu pravnu prirodu kao pripatka zgrade jer njihova uloga nije isključivo zaštiti kablove (kako to pogrešno smatra tužitelj), već da služe i poboljšanju izgleda zajedničkih dijelova zgrade, zbog čega sama činjenica što je tužitelj postavio predmetne kanalice i što ih održava nije dostatna za zaključak da on nad tim kanalicama izvršava faktičnu vlast, pa prema shvaćanju toga suda upravo suvlasnici zgrade odlučuju o sudbini kanalica (o tome kada i tko će ih otvoriti i tko će u njih polagati kablove).

10.2. Zaključno taj sud smatra da suvlasnici, davanjem suglasnosti za korištenje kanalica trećim osobama (tuženiku), nisu izvršili bilo kakvo samovlašće nad tužiteljevim posjedom, jer i sam tužitelj priznaje suvlasnicima faktičku vlast nad kanalicama, pa je stajalište toga suda da su suvlasnici, time što su dali suglasnost tuženiku za polaganjem kablova u sporne kanalice, izvršavali svoju faktičnu vlast u okviru svojih prava kao posjednika navedene stvari, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Drugostupanjski sud je zaključio da posjed navedenih kanalica ne izvršavaju korisnici TK usluga tužitelja, odnosno suvlasnici stambene zgrade već isključivo tužitelj s obzirom na činjenicu što su u njima položeni kablovi putem kojih pruža svoje TK usluge i koje je dužan održavati, a kojim kanalicama je isključiva svrha, zaštita kablova koje je dužan održavati upravo tužitelj sukladno odredbama Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj 76/22), i što ga nedvojbeno legitimira posjednikom kanalica te posljedično tome i ovlaštenikom zaštite takvog svog posjeda, pri čemu uporište za navedeno shvaćanje o tužiteljevom posjedu predmetnih kanalica kao elektroničke komunikacijske infrastrukture, nalazi u odredbi članka 5. točka 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama, prema kojoj i šahtovi kanala, odnosno u ovom slučaju i cijevi (kanalice) postavljene od strane i o trošku jednog isporučitelja TK usluga u svrhu zaštite vodova koji služe isporuci TK usluge (tužitelja) određenom broju korisnika, čine distributivno odnosno elektroničku komunikacijsku infrastrukturu. Stoga je preinačio prvostupanjsko rješenje i prihvatio je tužbeni zahtjev.

12. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

13. Naime, ovaj sud je u odluci broj Rev-69/2024-2 od 6. veljače 2024. izrazio pravno shvaćanje:

„(…) suvlasnici predmetne zgrade suglasnost tuženiku u smislu članka 24.b. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14, 72/17 i 76/22 - dalje: ZEK), da svoje kabele postavi u kanalice koje se nalaze u vlasništvu tužitelja nisu mogli valjano dati. Oni su tuženiku mogli dati relevantnu suglasnost samo u odnosu na one kanalice koje su suvlasnici stambene zgrade sami postavili i koje su u njihovom vlasništvu i posjedu, naravno ukoliko te kanalice zaista i postoje. U konkretnom slučaju, suvlasnici stambene zgrade, dali su suglasnost tuženiku da svoje kabele postavi u kanalice koje se nalaze u posjedu i vlasništvu tužitelja, za što nisu ovlašteni, te zbog toga ta suglasnost nije odlučna za ovaj slučaj i ona ne otklanja samovlasno postupanje tuženika.

Posjed predmetnih kanalica, nakon što ih je tužitelj postavio na temelju suglasnosti suvlasnika, i po ovome sudu, ne izvršavaju korisnici TK usluga tuženika niti suvlasnici stambene zgrade, kako to pogrešno smatra tuženik, već isključivo tužitelj s obzirom na činjenicu što su u njima položeni tužiteljevi kablovi putem kojih pruža svoje TK usluge, a koje je dužan i održavati, a tim kanalicama je isključiva svrha zaštita kablova koje je tužitelj dužan održavati sukladno odredbama ZEK-a, i što one predstavljaju tužiteljevu TK infrastrukturu, što ga nedvojbeno legitimira posjednikom kanalica. Ne radi se stoga ovdje ni o kakvom pripatku zgrade ili pojedinog stana u smislu odredbe članka 67. ZVDSP, kako bi eventualno stanari ili tuženik izvršavali bilo kakav posjed jer su suvlasnici predmetne zgrade dali odobrenje tužitelju da svoju stvar (konkretno TK opremu-kabele i kanalice) postavi unutar njihove zgrade. Time oni nisu dobili posjed te tužiteljeve TK opreme jer je niti održavaju niti koriste nego to čini upravo i jedino tužitelj, koji je to dužan činiti i po odredbama ZEK-a. Da predmetne kanalice nisu pripadak zgrade proizlazi i iz činjenice da je njihova uloga isključivo zaštita kablova, a ne i poboljšanje izgleda zajedničkih dijelova zgrade. Kanalice su dio elektroničke komunikacijske infrastrukture, prema odredbi članka 5. točke 1. sada važećeg ZEK-a, koje su, u ovom slučaju postavljene od strane i o trošku jednog isporučitelja TK usluga u svrhu zaštite vodova koji služe isporuci TK usluge (tužitelja) određenom broju korisnika, te čine njegovu distributivno odnosno elektroničku komunikacijsku infrastrukturu, koju je on, a ne i suvlasnici zgrade, dužan održavati. Stoga tužitelj u odnosu na te kanalice, prilikom pružanja svojih usluga ne izvršava faktičnu vlast stanara koji koriste te usluge, prema suvlasnicima zgrade, nema položaj pomoćnika u posjedovanju u smislu odredbe članka 12. stavak 1. ZVDSP.

(…) tuženik prije postavljanja svojih kabla u kanalice koje je postavio tužitelj nije postupio sukladno odredbama članka 24.b ZEK-a, a tom odredbom u stavku 2. i 3. je određeno da vlasnici ili drugi nositelji prava korištenja pristupne točke i postojeće fizičke infrastrukture unutar zgrade moraju, uz pravične i nediskriminirajuće uvjete, uključujući i cijenu, udovoljiti svakom razumnom zahtjevu za pristup koji su podnijeli operatori javnih komunikacijskih mreža, a ukoliko se sporazum o pristupu ne postigne u roku od 60 dana od dana zaprimanja zahtjeva za pristup, svaka stranka može u daljnjem roku od 30 dana podnijeti zahtjev Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti (HAKOM) za rješavanje spora, kako bi se procijenila usklađenost s propisanim uvjetima. Tužitelj je tvrdio da on kao vlasnik i posjednik predmetnih kanalica, nikakav zahtjev za pristupom svojim kanalicama od strane tuženika nikada nije zaprimio, već je tuženik samovlasno uvukao svoje kabele u kanalice tužitelja, a tuženik nije osporio tu tvrdnju tužitelja (…).“.

14. Slijedom navedenoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Tuženik postupa samovlasno ako je postavio kabele u postojeću infrastrukturu zgrade (kanalice) ukoliko nije postupio po odredbi članka 24.b. ZEK-a.

15. U konkretnom slučaju je drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbe članka 21. stavak 1. i članka 22. stavak 1. ZVDSP, te članak 24.b ZEK-a, te je zbog navedenih razloga odlučeno kao u izreci na temelju odredbe članka 391. stavak 6. ZPP.

16. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna (članak 166. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP).

Zagreb, 5. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.