REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-125/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u radnom sporu tužiteljice-protutužene ĐĐ (prije: Đ), OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Goran Marović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Marović i Partneri, Zagreb, Kneza Borne 5, protiv tuženika- protutužitelja FLIBA d.o.o. (prije: KIKA NAMJEŠTAJ d.o.o.), OIB 30777726033, Donji Stupnik, Gospodarska 5, kojeg zastupa punomoćnik Marinko Miletić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nezakonitosti i nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, sudskog raskida ugovora o radu, naknade štete i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1600/17-2 od 9. siječnja 2018. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-150/07-51 od 30. prosinca 2013., u sjednici održanoj 5. lipnja 2024.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je nedopuštena i nezakonita Odluka o otkazu ugovora o radu od 15.12.2006. kojom je tuženik tužiteljici otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme što ga je sklopio sa tužiteljicom dana 1. travnja 2006.(toč. I/), raskinut je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 1. travnja 2006. između tužiteljice-protutužene i tuženika-protutužitelja s danom 19. siječnja 2007. te je naloženo tuženiku-protutužitelju isplatiti tužiteljici-protutuženoj na ime naknade štete iznos 24.717,42 kn (toč. II/), kao i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 4.625,00 kn (toč. III/). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva za vraćanje tužiteljice na posao na radno mjesto „voditelj prizemlja“, dio tužbenog zahtjeva za isplatu naknade izgubljene bruto plaće u visini 16.000,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od svakog 16-og u mjesecu do isplate i to od isteka otkaznog roka 18. siječnja 2007. pa do ponovnog vraćanja tužiteljice na rad (toč. IV/). te je naloženo tužiteljici-protutuženoj naknaditi tuženiku-protutužitelju parnični trošak u iznosu 7.177,50 kn (toč. V/).

2. Povodom žalbi stranaka sud drugog stupnja potvrdio je prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. I/ izreke, a ukinuo presudu u dijelu pod toč. II/ i to u dijelu kojim se raskida ugovor o radu sklopljen između stranaka 1. travnja 2006. s danom 19. siječnja 2007. i u dijelu pod toč. IV/ izreke, kao i u odluci o troškovima parničnog postupka sadržanoj pod toč. III/ i V/ izreke i u tom dijelu predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje, ukinuo je presudu u dijelu pod toč. II/ izreke kojim se nalaže tuženiku- protutužitelju isplatiti tužiteljici-protutuženici na ime naknade štete iznos od 24.717,42 kn, te odlučio da će se o troškovima žalbenog postupka tuženika-protutužitelja odlučiti u konačnoj odluci.

3. Protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I/ izreke tuženik je podnio reviziju iz čl. 385. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) radi pogrešne primjene materijalnog prava i radi bitnih povreda parničnog postupka pred prvostupanjskim i pred drugostupanjskim sudom. Predlaže nižestupanjske presude preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u toč. I u cijelosti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

4. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

5. Revizija tuženika je neosnovana.

6. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je nedopuštena i nezakonita Odluka o otkazu ugovora o radu od 15.12.2006. kojom je tuženik tužiteljici otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme što ga je sklopio sa tužiteljicom dana 1. travnja 2006.

7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP pred prvostupanjskim sudom. Iz zapisnika o glavnoj raspravi ne proizlazi da bi se nejasno i necjelovito unosili iskazi svjedoka pa da iz njih nije moguće utvrditi sadržaj i smisao tih iskaza, što tvrdi tuženik navodeći da je bio onemogućen u raspravljanju. Nadalje, u odnosu na navode tuženika o zabrani postavljanja pitanja strankama i svjedocima, neunošenjem tih pitanja u zapisnik, zabrane tih pitanja ili obrazloženja zašto se zabranjuju, neunošenju primjedbi na sadržaj zapisnika, ograničavanju broja pitanja, duljine i trajanje saslušavanja, treba reći da iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženiku bilo onemogućeno stavljanje primjedbi na zapisnik ili da je bilo nezakonitog postupanja suda na način da bi mu bilo onemogućeno raspravljanje, a okolnost što je podnio predstavku na rad suda ne opravdava prigovor o počinjenoj postupovnoj povredi. Neosnovan je tako i revizijski razlog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. ZPP i čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 365. st. 2. ZPP pred drugostupanjskim sudom jer je drugostupanjski sud ispitao pravilnost i zakonitost tijeka parničnog postupka u kontekstu žalbenog razloga tuženika i po ocjeni ovog suda za to dao dostatne razloge.

9. Neosnovan je revizijski razlog počinjene bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pred nižestupanjskim sudovima odnosno bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 365. st. 2. ZPP pred drugostupanjskim sudom. Ovaj sud nije našao da bi bile osnovane tvrdnje tuženika da su obje presude nerazumljive i kontradiktorne u svezi razloga o odlučnim činjenicama, a u vezi njih da postoji proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. U odnosu na navode tuženika da drugostupanjski sud NĐ naziva „direktorom“ iako to nije nikada bio, valja reći da se drugostupanjski sud pozvao na zahtjev za očitovanje na listu 283 spisa u kojem je isti bio naslovljen na taj način. Kroz bitnu povredu odredaba parničnog postupka revident sadržajno prigovara ocjeni izvedenih dokaza u pogledu saznanja tuženika da je bilo formirano radničko vijeće u trenutku davanja otkaza tužiteljici i osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što zapravo predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a to u smislu odredbe čl. 385. ZPP nije dopušteni revizijski razlog.

10. Nisu osnovani navodi tuženika da se drugostupanjski sud utvrđenjem kada su kod tuženika održani izbori za radničko vijeće i kada je započelo s radom, što nije utvrdio prvostupanjski sud, upustio u neovlaštenu izmjenu činjeničnog stanja izvan ovlasti predviđenih ZPP i time počinio apsolutnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Drugostupanjski sud ima ovlast primjenom odredbe čl. 373.a ZPP na temelju isprava utvrditi činjenice koje nije utvrdio prvostupanjski sud i okolnost da se sud ne poziva na navedenu odredbu ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke.

11. Tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 292. st. 4. ZPP jer nije izveo dokaze niti odlučio o dokaznim prijedlozima iz podneska od 21. srpnja 2008 i od 4. siječnja 2013. Međutim, tuženik se na tu povredu nije pozivao u žalbi, tako da ovaj revizijski razlog nije dopušteno iznositi u reviziji, jer je odredbom čl. 385. st. 2. ZPP propisano da se protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizija može podnijeti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom, ali ne i zbog takve povrede počinjene pred prvostupanjskim sudom. Stoga je takav prigovor tuženik trebao iznijeti u žalbi protiv prvostupanjske presude, što nije učinio, a ne tek sada u reviziji. Osim toga, drugostupanjski sud u žalbenom postupku ne pazi po službenoj dužnosti na relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka.

12. Nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

13. U revizijskom stupnju postupka nesporno je da je tužiteljica kod tuženika zaposlena temeljem ugovora o radu od 1. travnja 2006., kao i da je dana 15. prosinca 2006. tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, a koji tužiteljica nije potpisala.

14. Sporno je je li tuženik poštivao zakonski postupak otkazivanja ugovora, kao i jesu li postojali razlozi za otkaz ugovora o radu.

15. Način i uvjeti savjetovanja poslodavca s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci otkaza ugovora o radu propisani su odredbama čl. 152. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, pročišćeni tekst broj 137/04 i 68/05 - dalje: ZR). Ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik ima sva prava i obveze radničkog vijeća (čl. 155. st. 3. ZR).

16. Prema mjerodavnim odredbama čl. 152. ZR poslodavac se prije donošenja namjeravane odluke o otkazu mora savjetovati s radničkim vijećem i mora radničkom vijeću priopćiti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanja njezina utjecaja na položaj radnika, te podatke o namjeravanoj odluci o otkazu mora dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravovremeno, tako da mu se omogući da dade primjedbe i prijedloge, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke.

17. Odredbom čl. 152. st. 11. ZR propisano je da je odluka poslodavca donesena protivno odredbama tog zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništava.

18. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da se u obrazloženju pobijane odluke o otkazu ugovora navodi da se o namjeravanom otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu tuženik savjetovao sa sindikalnim povjerenikom dana 14. prosinca 2006. Međutim, utvrđeno je da su kod tuženika bili održani izbori za radničko vijeće 24. i 25. studenog 2006. koje je započelo s radom 4. prosinca 2006., te da je 14. prosinca 2006. bio održan prvi sastanak radničkog vijeća i predstavnika poslodavca NĐ, da je tuženik kao poslodavac znao da je formirano radničko vijeće prije nego što je donesena odluka o otkazu 15. prosinca 2006., a da je bez savjetovanja s radničkim vijećem donesena predmetna odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici.

19. S obzirom da je u postupku utvrđeno da je odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljice donesena bez savjetovanja s radničkim vijećem, takav propust ima za posljedicu ništavost odluke o otkazu (čl. 152. st. 11. ZR).

20. Prigovori o pogrešnoj primjeni materijalnog prava proizlaze iz tuženikovih tvrdnji o pogrešno utvrđenim činjenicama, a kako se revizijom ne može pobijati pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (čl. 385. ZPP) te navode sud nije uzeo u obzir. 21. Pritom treba reći da nisu osnovani revizijski navodi tuženika da su pravne posljedice koje nastaju osnivanjem radničkog vijeća u odnosu na poslodavca mogle imati učinak jedino u trenutku kada je 18. prosinca 2006. zaprimio obavijest o osnivanju radničkog vijeća, jer to ne proizlazi iz odredbi Pravilnika o provođenju izbora za radničko vijeće („Narodne novine“, broj 12/02), a osim toga tuženik se u reviziji i ne poziva određeno na neku od odredbi tog Pravilnika.

22. Pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da tuženik nije poštivao zakonski postupak otkazivanja ugovora, pa je odluka o otkazu tužiteljici nedopuštena, tako da je već iz tog razloga valjalo, ne razmatrajući ostale revizijske razloge koji se tiču razloga otkazivanja ugovora o radu, odbiti reviziju kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

Zagreb, 5. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek