REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2207/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B., OIB ..., iz V. L., kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d., OIB ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-66/2024-2 od 8. veljače 2024., kojima je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pn-143/2020-122 od 26. listopada 2023., u sjednici održanoj 5. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-66/2024-2 od 8. veljače 2024. u kojem navodi da je drugostupanjski sud kada je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP čime je tužitelju povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje i pravo na pristup sudu.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prema odredbi članka 385.a stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
4. Drugostupanjski sud u svojoj odluci u bitnom navodi da je revizijski sud odlukom broj Rev-472/2022-2 od 30. kolovoza 2022. ukinuo nižestupanjske odluke za iznos od 24.450,00 kuna što predstavlja 30% od iznosa od 81.500,00 kuna, te je u nastavku postupka trebalo utvrditi je li tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja i donijeti odluku o osnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva za plaćanje iznosa od 24.450,00 kuna. U nastavku postupka tuženik je tužitelju platio navedenih 24.450,00 kuna te je, uračunavajući sva ranija plaćanja koja je tuženik izvršio tužitelju na ime naknade predmetne štete, tužitelju plaćeno ukupno 81.500,00 kuna, dakle upravo onoliko koliko je utvrđeno da bi tužitelju pripadalo na ime pravične novčane naknade bez uračunavanja doprinosa. Međutim, tužitelj je, nakon što je učinio nespornim da mu je plaćen iznos od 24.450,00 kuna, tvrdio da od tuženika potražuje na ime naknade štete isplatu preostalog iznosa od 9.660,00 kuna, odnosno 1.282,10 eura. Prvostupanjski sud je u nastavku postupka utvrdio da tužitelj ničim nije doprinio nastanku štetnog događaja, te zaključio da je tuženik obvezan tužitelju na ime pravične novčane naknade isplatiti još iznos od 1.282,10 eura odnosno 9.660,00 kuna. Međutim, drugostupanjski sud je u tom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 9.660,00 kuna, jer je zaključio da nakon što je tuženik platio iznos od 24.450,00 kuna, tuženik je u cijelosti ispunio svoju obvezu plaćanja pravične novčane naknade za predmetnu štetu tužitelju.
5. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
6. Razlozi koje tužitelj veže uz povredu temeljenih ljudskih prava u osnovi se svode na povredu prava na pravično suđenje i pravo na pristup sudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP. Međutim, revizijski sud ocjenjuje da u primjeni stavka 2. članka 385.a ZPP, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava jer je funkcija prijedloga za dopuštenje primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Primjenjivo na okolnosti konkretnog slučaja, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljenog ljudskog prava.
7. Naime, činjenica da tužitelj nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije.
8. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom članka 385.a ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 5. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
