Posl. br. Gž-1550/2022-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice Đ. P. iz G., OIB: ..., zastupana po Š. L., odvjetniku iz B. na M., protiv tuženika: 1- S. K. iz V., OIB: ...., zastupan po L.R., odvjetnici iz B. na M. i 2- A. P. iz G., OIB: ..., zastupan po A.B., odvjetniku iz B. na M., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbama tužiteljice i 2- tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru pod posl. br. P-52/2020 od 21. prosinca 2021. i o žalbi 2-tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru pod posl. br. P-52/2020 od 11. listopada 2022. na sjednici vijeća održanoj 05. lipnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalbe tužiteljice i 2-tuženika kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru pod posl. br. P- 52/2020 od 21. prosinca 2021.
II. Odbija se žalba 2-tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru pod posl. br. P-52/2020 od 11. listopada 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru pod posl. br. P-52/20 od 21.12.2021. u točci I) izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice usmjeren na proglašenje nedopuštenom ovrhe radi predaje u posjed posebnog dijela nekretnine opisanog kao: 16. Suvlasnički dio: 49/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 15): Stambena jedinica oznake C5 smještana na drugom katu građevine, korisne neto površine 43,94 m2, smještena u kući sagrađenoj na kč.br.... upisanoj u zk.ul. ...k.o. P.., a koja ovrha je određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru pod posl. br. Ovr-345/19 od 11.04.2019. po prijedlogu 1-tuženika S.K. kao ovrhovoditelja, protiv 2-tuženika A. P. kao ovršenika. Također je toč. II) izreke naloženo tužiteljici da nadoknadi 1-tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.000,00 kn, u roku od 15 dana.
2. Isto tako je Rješenjem Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru pod posl. br. P-52/20 od 11.10.2022. odbačena kao nepravodobna žalba 2- tuženika A.P. od 24.08.2022.g protiv rješenja od 25.07.2022. kojim je odbijen njegov prigovor na rješenje od 20.01.2022. kojim je obvezan na plaćanje sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 800,00 kn.
3. Protiv citirane prvostupanjske presude žalbu podnose tužiteljica i 2-tuženik A. P. iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), te predlažu ukidanje pobijane odluke i vraćanje na ponovno suđenje.
4. U žalbi tužiteljica u bitnom navodi da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati čime da je počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Navodi da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da nema pravnog interesa za vođenja ovog postupka zbog toga što je ovrha pravomoćno okončana jer da to prema sudskoj praksi ne sprečava sud da ju u parničnom postupku proglasi nedopuštenom. Navodi da se prvostupanjski sud nije uopće očitovao o razlozima zbog kojih je upućena na parnicu slijedom čega da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
5. 2-tuženik A.P.u žalbi protiv pobijane presude navodi da je sud u odnosu na njega trebao prihvatiti tužbeni zahtjev i donijeti presudu na temelju priznanja. Navodi i da je sud trebao po tužbi tužiteljice provesti postupak i donijeti konačnu odluku bez obzira što „ovršni postupak više ne postoji“.
6. U žalbi protiv pobijanog rješenja od 11.10.2022.g. 2-tuženik A. P. navodi da isto pobija u cijelosti jer da obrazloženje suda nije osnovano.
7. 1-tuženik S. K.u odgovorima na žalbe istakao je da su žalbe neosnovane, da iste predstavljaju zlouporabu procesnih prava, te je predložio da se iste odbiju kao neosnovane.
8. Žalbe tužiteljice i 2-tuženika A. P. protiv pobijane presude su neosnovane.
9. Također neosnovana je i žalba 2-tuženika u odnosu na pobijano rješenje.
10. U odnosu na žalbe podnijete protiv prvostupanjske presude valja istaknuti slijedeće.
11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao treće osobe za utvrđenjem da je nedopuštena ovrha određena u predmetu Općinskog suda u Zadru pod posl. br. Ovr- 345/19 radi predaje u posjed posebnog dijela nekretnine opisanog kao: 16. Suvlasnički dio: 49/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-15), stambena jedinica oznake C5 smještana na drugom katu građevine, površine 43,94 m2, smještena u kući sagrađenoj na kč. br. ..., upisana u zk.ul. ... k.o. P..
12. Donoseći pobijanu odluku nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje:
- da priznanje tužbenog zahtjeva od strane 2-tuženika A.P. nije od značaja budući da se isti sukladno čl. 201. ZPP-a u konkretnom slučaju zajedno s tužiteljicom smatra kao jedna parnična stranka, te se spor može riješiti samo na jednak način prema njima
- da je u predmetu pod posl. br. Ovr- 345/19 donijeto Rješenje o ovrsi temeljem pravomoćne i ovršne Presude Općinskog suda u Zadru, SS Benkovac pod posl. br. P-920/16 od 07.12.2016.g.
- da je tužiteljica kao treća osoba podnijela prigovor Općinskom sudu u Zadru, a u kojem je istakla da je predmetna nekretnina, na kojoj je određena ovrha, stečena za vrijeme trajanja braka nje i 2-tuženika, pa da predstavlja bračnu stečevinu
- da je tužiteljica Zaključkom Općinskog suda u Zadru pod posl. br. Ovr-345/19 od 30.12.2019. povodom prigovora treće osobe u ovršnom postupku, upućena da u roku od 15 dana od dostave rješenja pokrene parnicu radi proglašenja da nije dopuštena ovrha
- da je u ovoj pravnoj stvari Županijski sud u Karlovcu donio rješenje kojim je preinačeno predmetno rješenje o ovrsi i odbijen ovrhovoditelj s ovršnim zahtjevom.
13. Slijedom navedenog, a kako da se predmetnim tužbenim zahtjevom traži proglašenje nedopuštenom ovrhe koju je viši sud ukinuo, to da ne postoji ovršni postupak glede kojeg se vodi ovaj parnični postupak jer je isti već pravomoćno okončan odbijanjem ovršnog zahtjeva i ukidanjem rješenja o ovrsi u predmetu 1- tuženika kao ovrhovoditelja, niti postoji više postupak u kojem bi se ovrha mogla proglasiti nedopuštenom, prvostupanjski sud pobijanom presudom odbija tužbeni zahtjev. Odluku o trošku donosi na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a i obvezuje tužiteljicu da nadoknadi 1-tuženiku trošak postupka u iznosu od 6.000,00 kn.
14. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Također nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati.
15. Također pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje, te je pravilno odlučio kada je odbio tužbeni zahtjev.
16. Naime, iz spisa nesporno proizlaze slijedeće činjenice:
- da je 1-tuženik S. K. kao ovrhovoditelj pokrenuo pred Općinskim sudom u Zadru u predmetu pod posl. br. Ovr-345/19 ovršni postupak protiv 2-tuženika A. P. kao ovršenika, radi predaje u posjed nekretnine na temelju ovršne isprave- pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zadru pod posl. br. P-920/16 od 07.12.2016 ( list 20-25 spisa )
- da je po prijedlogu 1-tuženika kao ovrhovoditelja donijeto rješenje o ovrsi pod posl. br. Ovr-345/2019 od 11.04.2019.
- da je navedeno rješenje o ovrsi od 11.04.2019. preinačeno rješenjem Županijskog suda u Karlovcu pod posl. br. Gž Ovr-174/19 od 04.05.2020. na način da odbijen 1-tuženik kao ovrhovoditelj sa ovršnim zahtjevom ( list 99-101 spisa )
- da je tužiteljica u navedenom ovršnom postupku, kao treća osoba upućena na parnicu zaključkom od 30.12.2019. ( list 36 spisa ).
17. Iz navedenog proizlazi da rješenje o ovrsi pod posl. br. Ovr-345/2019 od 11.04.2019., a povodom kojeg je tužiteljica kao treća osoba upućena na ovu parnicu, više ne egzistira budući da je naprijed citiranim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu pod posl. br. Gž Ovr-174/19 od 04.05.2020. odbijen 1-tuženik kao ovrhovoditelj sa ovršnim zahtjevom protiv 2-tuženika kao ovršenika. Slijedom navedenog ne postoji više niti osnova za provođenjem parničnog postupka u kojem bi se utvrdila nedopuštenost ovrhe. Naime, tužba za proglašenje ovrhe nedopuštenom je po svojoj pravnoj prirodi deklaratorne naravi jer se njome traži utvrđenje pravnog odnosa ili prava. Stoga u situaciji kada je prijedlog za ovrhu pravomoćno odbijen, kao u konkretnom slučaju, tada ishod pokrenute parnice ne može imati utjecaja na ovršni postupak, odnosno parnica postaje suvišna. Pri tom valja istaknuti da OZ-a u odnosu na treće osobe ne propisuje mogućnost naknade štete (u smislu odredbe članka 56. OZ), niti mogućnost protuovrhe (u smislu članka 62. OZ), jer se te odredbe odnose samo na ovršenika, slijedom čega ishod predmetne parnice više nije od utjecaja na ovršni postupak. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice i 2-tuženika u tom smislu.
18. Pozivanje tužiteljice i 2-tuženika na sudsku praksu nije primjenjivo u konkretnom slučaju jer se radi o posve drugim činjenicama, odnosno o situacijama kada je ovrha provedena ili pravomoćno obustavljena. Tako zaista prema stavu VS RH izraženom u brojnim odlukama ( ( Rev 244/2023 od 06.06.2023., Rev 1012/2020 od 22.12.2020., Rev 1604/18 od 08.01.2019. i Rev 1153/2021 od 15.02.2022.), tužitelj koji je pravomoćnom odlukom suda donesenom u ovršnom postupku upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, može u skladu s tim rješenjem podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i sud može po toj tužbi provesti parnični postupak i u slučajevima kad je ovrha provedena, odnosno pravomoćno obustavljena. Međutim u konkretnom slučaju ovrha nije dovršena, niti je obustavljena, već je ovrhovoditelj odbijen sa ovršnim zahtjevom, pa se činjenično radi o posve drugačijoj pravnoj situaciji.
19. Valja istaknuti da pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio priznanje tužbenog zahtjeva od strane 2-tuženika A.P.iz razloga što ovršenik ( ovdje 2-tuženik ) i ovrhovoditelj ( ovdje 1-tuženik ), nakon što treća osoba ( ovdje tužiteljica ) pokrene parnicu zbog nedopuštenosti ovrhe, u tom parničnom postupku imaju status jedinstvenih suparničara u smislu čl. 201. ZPP-a jer se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa između ovrhovoditelja ili ovršenika takav spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima. S obzirom da priznanje tužbenog zahtjeva od strane 2-tuženika predstavlja radnju koja je nepovoljna za 1-tuženika, takva nepovoljna parnična radnja u slučaju da ju je poduzeo jedan od jedinstvenih suparničara nema učinka niti prema onom suparničaru koji ju je poduzeo ako tu radnju ne prihvate svi ostali jedinstveni suparničari. Kako je nesporno da 1-tuženik S. K. nije prihvatio priznanje tužbenog zahtjeva, takva radnja nema učinka prema njemu, ali niti prema 2-tuženiku koji je tu radnju poduzeo iz razloga što su tuženici u ovom postupku jedinstveni suparničari te se prema njima postupak može riješiti samo na jednak način.
20. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda i o naknadi parničnog troška, s time da tužiteljica u žalbi ne navodi zbog čega odluka o trošku ne bi bila pravilna, a ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
21. Slijedom navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točci I) izreke ove presude
22. U odnosu na žalbu 2-tuženika podnijetu protiv prvostupanjskog rješenja od 11.10.2022. kojim je odbačena kao nepravodobna njegova žalba protiv rješenja od 25.07.2022. kojim je odbijen njegov prigovor na rješenje od 20.01.2022. kojim je obvezan na plaćanje sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 800,00 kn, valja istaknuti slijedeće.
23. Iz spisa proizlazi da je 2-tuženik A. P. rješenjem od 20.01.2022. ( list 152 spisa ) pozvan na plaćanje sudske pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 800,00 kn ( list 174 spisa ), da je na navedeno rješenje 2-tuženik uložio prigovor, a koji je pravilno rješenjem prvostupanjskog suda od 25.07.2022. odbijen ( list 174 spisa ) jer je 2-tuženik temeljem čl. 3. st. 1. i čl. 4. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama u svezi s Tbr. 3. Tarife sudskih pristojbi ( NN 118/18, dalje ZSP ) obveznik plaćanja navedene sudske pristojbe na žalbu. Potom je na navedeno rješenje 2-tuženik uložio žalbu, a koja je pobijanim rješenjem od 11.10.2022. odbačena kao nepravovremena.
24. Nadalje iz spisa proizlazi da navedeno pobijano rješenje od 11.10.2022. sadrži valjanu uputu o pravnom lijeku, odnosno da je žalba dopuštena u roku od 3 dana od dana dostave u skladu s čl. 29.st.1. ZSP-a.
25. Isto tako iz eSpisa proizlazi da je punomoćnik 2-tuženika navedeno rješenje zaprimio e-komunikacijom 10.08.2022., dok je žalba predana 24.08.2022. ( list 177 spisa ), odnosno nakon proteka zakonskog roka za žalbu od 3 dana, obzirom da je zadnji dan za žalbu bio 16.08.2022.
26. Obzirom na navedeno, a kako je dakle predmetna žalba podnijeta nakon proteka zakonskog roka za njeno podnošenje, to je pravilno prvostupanjski sud istu temeljem čl. 358. st. 2. ZPP-a odbacio kao nepravovremenu.
27. Stoga je primjenom čl. 380. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u točci II) izreke ove presude.
U Rijeci, 05. lipnja 2024.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Ksenija Dimec