REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2435/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. B. iz V., OIB ..., zastupane po punomoćniku I. R.-M., odvjetniku u Z., protiv tuženice M. V. iz V., OIB ..., zastupane po punomoćniku B. V., odvjetniku u Z., radi poništenja ugovora, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3315/2023-2 od 5. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1410/2022-17 od 31. svibnja 2023., na sjednici održanoj 5. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3315/2023-2 od 5. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1410/2022-17 od 31. svibnja 2023. postavljajući pitanja koja drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Da li je sud vezan činjeničnim tvrdnjama stranaka u postupku?
2. Da li sud može utvrđivati činjenice koje među strankama nisu sporne odnosno da li može svoju odluku temeljiti na činjenicama koje nisu utvrđivane u postupku?
3. Da li je za valjanost Ugovora o darovanju u kojem je navedeno da se daroprimateljica nalazi u posjedu darovane nekretnine te u situaciji kada daroprimateljica odmah nakon zaključenja i fizički stupi u posjed odnosno suposjed nužno zaključenje ugovora u formi javnobilježničkog akta?
4. Da li je sud dužan cijeniti i obrazložiti sve navode i prigovore stranaka u postupku?“
2. Kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagateljica se u odnosu na postavljena pravna pitanja poziva na odluku Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-2025/2013-2 od 20. veljače 2014., Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-995/2004-2 od 4. listopada 2005., te Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/891/2006 od 2. prosinca 2009., smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u navedenim odlukama.
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica predlaže isti odbaciti. Traži troškove sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije, prema ocjeni ovog suda, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
5.1. Naime, prvim, drugim i četvrtim postavljenim pitanjem tužiteljica zapravo predlaže da se ispita da li su u konkretnom slučaju počinjene određene bitne povrede odredaba parničnog postupka i to ponavljajući žalbene navode, a što je suprotno pravnoj prirodi revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP (a time i suprotno pravnoj prirodi prijedloga za dopuštenje revizije). Budući da se postavljena postupovna pravna pitanja suštinski odnose na to je li drugostupanjski sud u pobijanoj odluci propustio ocijeniti neke dokaze, utvrditi i obrazložiti neke činjenice odnosno neki žalbeni prigovor, koje tužiteljica smatra odlučnima, a sud ne, ali i na način koji tužiteljica smatra pravilnim, što je pitanje postojanja ili nepostojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju, pa u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda ili drugog drugostupanjskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5.2. U odnosu na treće postavljeno pitanje valja reći da je odredbom čl. 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) propisano da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, pri čemu utvrđenje je li došlo do prave predaje stvari ovisi o provedenoj ocjeni dokaza od strane suda te s tim u vezi utvrđenim odlučnim okolnostima svakog konkretnog slučaja pa u tom smislu nije moguće dati jedinstveno tumačenje koje će u svim budućim slučajevima predstavljati pravni standard za utvrđivanje nastupa navedenih okolnosti.
5.3. Uz navedeno, a u vezi iznesenih razloga važnosti postavljenog pitanja, valja reći da je u odlukama Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-2025/2013-2 od 20. veljače 2014., Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-995/2004-2 od 4. listopada 2005., te Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/891/2006 od 2. prosinca 2009., dosljedno izraženo pravno shvaćanje da je u slučaju strogo propisane zakonske forme sastavljanja određene vrste ugovora, ako ona nije poštivana, takav ugovor ništav, a koji pravni stav je izražen i u pobijanoj odluci.
6. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
7. Tužiteljici nisu priznati zatraženi troškovi sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer to nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka.
Zagreb, 5. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
