Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-341/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Antuna Dominko kao predsjednika vijeća, suca mr.sc. Alena Goluba kao člana vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Vesne Šuflaj Šestak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. D. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu F. K., A. V. & partneri d.o.o., odvjetnicima u Z., protiv tuženika Š. P. iz P. OIB: …, zastupanog po punomoćniku L. M., odvjetniku u Z., radi predaje u suposjed, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-1513/2022-17 od 11. ožujka 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tužiteljice uvažava se kao osnovana, dok se žalba tuženika odbija kao neosnovana te se presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-1513/2022-17 od 11. ožujka 2024. potvrđuje pod točkom I. izreke, a preinačava pod točkom II. izreke, tako da se sudi:

"Nalaže se tuženiku Š. P. iz P., OIB: … da preda u suposjed svim suvlasnicima i to tužiteljici T. D. iz Z., OIB: … kao i ostalim suvlasnicima i to S. M. iz P., S. D., M. J., K. K., A.-M. S. A., V. C., D. J., OIB: …, D. S. M., OIB: …, B. A., OIB: …, nekretnine oznake: dio čest. zem. 217/1 k.o. P. u površini od 249 m2, a koji dio je na skici sudskog očevida izrađenoj od stalnog sudskog vještaka za geodeziju M. G. od 16. srpnja 2022. označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A; dio čest. zem. 216/1 k.o. P. u površini od 5 m2, a koji dio je na skici sudskog očevida izrađenoj od stalnog sudskog vještaka za geodeziju M. G. od 16. srpnja 2022. označen slovima G-H-I-G, i to slobodan od osoba i stvari, sve u roku od 15 dana."

II. Žalba tužiteljice uvažava se kao osnovana, dok se žalba tuženika odbija kao neosnovana te se rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-1513/2022-17 od 11. ožujka 2024., potvrđuje pod točkom I. izreke, a preinačava u odluci o naknadi troškova parničnog postupka pod točkom III. izreke, tako da se rješava:

"Nalaže se tuženiku Š. P. naknaditi troškove parničnog postupka tužiteljici T. D. u iznosu od 1.855,58 eura u roku od 15 dana."

III. Odbija se zahtjev tuženika radi naknade troškova podnošenja žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem, odlučeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

"I Nalaže se tuženiku Š. P. (OIB …) iz P., u roku od 15 dana, ukloniti bazen izgrađen na dijelu k.č.br. 217/1 k.o. P. koji dio ima površinu 249 m i koji je dio, u skici sudskog očevida izrađenoj 16. srpnja 2022. po stalnom sudskom vještaku za geodeziju M. G., prikazan likom i točkama A-B-C-D-E-F-G-H-A.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

''Nalaže se tuženiku Š. P. iz P., OIB:… da preda u suposjed svim suvlasnicima i to tužiteljici T. D. iz Z., OIB:… kao i ostalim suvlasnicima i to S. M. iz P., S. D., 8 M. J., K. K., A.-M. S. A., V. C. A., D. J., OIB: …, D. S. M., OIB: …, i B. A., OIB: …, nekretnine oznake: dio čest. zem. 217/1 k.o. P. u površini od 249 m2, a koji dio je na skici sudskog očevida izrađenoj od stalnog sudskog vještaka za geodeziju M. G. od 16.07.2022. godine označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A; dio čest. zem. 216/1 k.o. P. u površini od 5 m2, a koji dio je na skici sudskog očevida izrađenoj od stalnog sudskog vještaka za geodeziju M. G. od 16.07.2022. godine označen slovima G-H-I- G, i to slobodan od osoba i stvari, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe prema podnesku od 2. ožujka 2023.

II Prihvaća se kao dokaz Zapisnik ovog suda posl.br. 91 Ovr-88/2022 od 27. svibnja 2022. koji je tuženik predložio na ročištu za glavnu raspravu 6. veljače 2024. III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Protiv točke II. izreke pobijane presude te protiv točke III. izreke pobijanog prvostupanjskog rješenja tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj predlaže da se pobijana prvostupanjska presuda preinači u pobijanom dijelu pod točkom II. tako da se u navedenom dijelu prihvati tužbeni zahtjev te da se pobijano rješenje preinači na način da se tužiteljici dosudi naknada troškova parničnog postupka, a podredno da se prvostupanjska presuda i rješenje u pobijanom dijelu ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te ujedno zahtijeva naknadu troškova podnošenja žalbe.

3. Protiv točke I. izreke prvostupanjske presude te protiv točke I. i III. izreke prvostupanjskog rješenja pravovremeno je žalbu podnio tuženik, u kojoj predlaže da se ukine pobijana prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te pobijano prvostupanjsko rješenje pod točkom I. i III. izreke, tako da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te da se naloži tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka, a podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i rješenje u pobijanom dijelu te vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te ujedno zahtijeva naknadu troškova podnošenja žalbe.

4. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu tuženika prema kojem osporava osnovanost žalbe tuženika te predlaže da se žalba tuženika odbije u cijelosti.

5. Žalba tužiteljice je osnovana.

6. Žalba tuženika nije osnovana.

Na žalbu tužiteljice:

7. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke povodom žalbe tužiteljice u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud smatra kako prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude nije počinjena niti jedna prethodno naznačena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, ali da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

8. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i o odlučnim činjenicama koje se odnose na suvlasništvo predmetnih nekretnina čk.br. 216/1 i čk.br. 217/1 sve k.o. P. da su naznačene nekretnine u suvlasništvu tužiteljice, tuženika, te preostalih suvlasnika N. S., M. S., D. S., J. M., I. K., J. D., M. D. S. i A. B., time da su M. S., D. S. i J. M. nasljednici sada pok. N. S., dok su K. K., A.-M. S. i V. C. nasljednici sada pok. I. K. te da se radi o nekretnini u nepodijeljenom suvlasništvu.

9. Očevidom na licu mjesta te na temelju iskaza stranaka i svjedoka M. S., N. I. i Z. B., prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik nakon što je kupio dio čk.br. 216/1 i 217/1 k.o. P., upisan kao suvlasnik u 24/54 dijela predmetnih nekretnine, te da je bez suglasnosti ostalih suvlasnika, među kojima i tužiteljice izgradio bazen na dijelu čk.br. 217/1 k.o. P., koji dio je prikazan u skici lica mjesta likom i točkama A,B,C,D,E,F,G,H,A, time da se bazen nalazi na manjem, jugoistočnom dijelu predmetne površine. Osim toga, pravilno je utvrđeno da nekretnine koje su predmet spora ni na kakav način nisu ograđene, ostalim suvlasnicima nije onemogućen pristup, niti je tuženik komu branio ili sprječavao pristup na predmetne nekretnine. Također, tužiteljicu nitko od ostalih suvlasnika nije ovlastio tražiti u njihovo ime predaju u suposjed predmetnih nekretnina i uklanjanje bazena od tuženika.

10. Osim toga, pravilno je utvrđeno, a što tužiteljica niti ne osporava žalbenim navodima, da tužiteljica do postupanja tuženika u izgradnji bazena, predmetnu nekretninu nikad nije koristila ni na kakav način, niti ga je za života koristio njezin suprug, niti bilo tko drugi osim suvlasnika M. S. koji ju je koristio za ispašu ovaca, no prestao je odmah nakon rata. Također, predmetne nekretnine prije radova koje je poduzeo tuženik bile su obrasle makijom i šmrikom, što proizlazi iz iskaza svjedoka M. S. u postupku koji se vodio kod prvostupanjskog suda pod poslovni broj Ovr- 88/2022.

11. S obzirom na izložene činjenice prvostupanjski sud smatra, pozivajući se na odredbu članka 46. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., 81/15., 94/17. – dalje: ZV), da tužiteljica, kao suvlasnica, predaju cijele stvari u posjed, prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama, dakle svim suvlasnicima, može tražiti samo od treće osobe, ne i od drugog suvlasnika, osim ako su je na to ovlastili ostali suvlasnici, što ovdje nije slučaj. Stoga, prema shvaćanju prvostupanjskog suda tužbeni zahtjev u dijelu kojim se zahtjeva predaja spornih nekretnina u posjed suvlasnicima M. S., D. S., J. M., (svima ujedno i kao nasljednicima N. S.), J. D., M. S. D., A. B., te K. K., A.- M. S. i V. C. (kao nasljednicima I. K.), nije osnovan, budući tužiteljica nije aktivno legitimirana na postavljanje takvog zahtjeva prema tuženiku.

12. Međutim, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda na opisani način prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 46. stavak 2. ZV-a, jer je člankom 46. stavak 2. ZV-a propisano da svaki suvlasnik ima glede cijele stvari postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s tim da predaju cijele stvari u posjed može zahtijevati od trećega samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama, odnosno u skladu s odredbom članka 64. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – dalje: ZOO), pa takvo pravilo valja primijeniti i na zahtjev svakog suvlasnika prema drugom suvlasniku od kojeg se traži predaja cijele stvari u posjed, jer predaja stvari u posjed proizlazi iz prava suvlasništva ostalih suvlasnika, neposjednika stvari.

13. Dakle, prema odredbi članka 46. stavka 2. ZV, svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može postaviti vlasnik stvari s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama. Kad u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno, ili da je položi sudu ili javnom bilježniku (članak 64. stavak 2. ZOO). Primjenjujući navedene zakonske odredbe na sporni pravni odnos između stranaka, proizlazi kako tužiteljica ima pravo postaviti zahtjev za predaju u suposjed predmetnih nekretnina njoj i ostalim suvlasnicima jer se radi o nekretninama na kojima suposjed nije realno podijeljen.

14. U tom smislu, valja imati u vidu pravno stajalište iz rješenja VSRH poslovni broj Revd-4957/2021-3 od 12. siječnja 2022., kao i iz presude i rješenja poslovni broj Rev-691/2022-2 od 22. ožujka 2023., (koji se temelji na prethodnim odlukama broj Rev-28/2022-2, Rev-2055/2010 i Rev-1361/1998), a sve s obzirom da tužiteljica, prema navodima iz tužbe i tijekom postupka, kao i prema iskazu same tužiteljice nije ovlaštena od ostalih suvlasnika primiti predmetnu nekretninu u posjed.

15. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 46. stavka 1. i 2. ZV-a valjalo preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu pod točkom II. izreke te naložiti tuženiku da označene dijelove predmetnih nekretnina iz točke II. pobijane prvostupanjske presude u skladu s nalazom i mišljenjem geodetskog vještaka preda u suposjed tužiteljici i ostalim pobliže naznačenim suvlasnicima, jer je prema članku 38. stavak 1. ZV-a svaki suvlasnik ovlašten izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih vlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, pa stoga tužiteljica osnovano zahtijeva da joj se zajedno s preostalim suvlasnicima, sporni dijelovi nekretnina predaju u suposjed, budući njezino pravo na suposjed proizlazi iz njezinog suvlasništva predmetne nekretnine.

16. Stoga je valjalo pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 46. stavak 1. i 2. ZV-a, temeljem članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a, preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu pod točkom II. izreke, kao je pobliže presuđeno u izreci.

17. S obzirom na navedeno, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka, pa budući je tuženik u cijelosti izgubio spor, na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, tuženik je dužan tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u granicama zahtjeva tužiteljice i to za sastav tužbe po odvjetniku u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 7. stavak 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. – dalje: Tarifa), za zastupanje po odvjetniku na ročištima 22. veljače 2023., 22. kolovoza 2023., na očevidu 17. listopada 2023., te ročištu 6. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eura za pojedinu radnju prema Tbr. 9. stavak 1. Tarife, s obzirom da se je na naznačenim ročištima i očevidu raspravljalo o glavnoj stvari te su se izvodili dokazi, troškove PDV-a na odvjetničke radnje prema Tbr. 42. Tarife u iznosu od 250,00 eura, trošak predujma za očevid u iznosu od 240,00 eura koji je doista nastao, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura, te prvostupanjsku presudu u iznosu od 26,54 eura, ukoliko se plaća u roku od tri dana, trošak sastava žalbe protiv presude u iznosu od 250,00 eura prema Tbr. 10. stavak 1. Tarife, trošak PDV-a na navedenu radnju u iznosu od 62,50 eura prema Tbr. 42. Tarife, što sveukupno iznosi 1.855,58 eura. Naznačeni troškovi bili su potrebni za vođenje ovog parničnog postupka i doista su nastali tijekom ovog parničnog postupka, a visina istih određena je prema vrijednosti predmeta ovoga spora.

18. Tužiteljici nije dosuđena naknada troškova za sastav podneska po odvjetniku od 2. ožujka 2023., jer je tužiteljica mogla tužbeni zahtjev kako je postavljen u navedenom podnesku postaviti i u tužbi za sastav koje joj je dosuđena nagrada prema Tbr. 7. stavak 1. Tarife, a niti za troškove sudske pristojbe na žalbu, jer istu nije zatražila u određenom iznosu, u smislu članka 164. stavak 2. ZPP-a, već samo paušalno "po nalogu suda".

Na žalbu tuženika:

19. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu i rješenje pod točkom I. izreke, povodom žalben tuženika protiv točke I. izreke prvostupanjske presude i točke I. izreke prvostupanjskog rješenja, u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi članka 381. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud smatra kako prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude nije počinjena niti jedna prethodno naznačena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti iz sadržaja žalbe tuženika ne proizlazi da prvostupanjsku presudu pod točkom I. pobija zbog koje od prethodno naznačenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti i u čemu bi se takva bitna povreda odredaba parničnog postupka sastojala.

20. Osim toga, tuženik neosnovano ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi članka 190. ZPP-a, pobijajući točku I. izreke prvostupanjskog rješenja, jer je tužiteljica preinačila tužbu prije zaključenja prethodnog postupka, a prvostupanjski sud je izložio razloge zbog kojih smatra da bi preinaka tužbe prema podnesku tužiteljice od 2. ožujka 2023. isticanjem novog tužbenog zahtjev uz postojeći, bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka, pa je stoga pravilno primijenjena zakonska odredba članka 190. stavka 3. ZPP-a, kada je prema točki I. pobijanog rješenja dopuštena preinaka tužbe prema podnesku tužiteljice od 2. ožujka 2023.

21. Neosnovano tuženik u podnesenoj žalbi ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 41. stavak 1. ZV-a, jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 41. stavak 1. ZV-a kada je utvrdio da je izgradnja bazena na nekretnini u suvlasništvu posao koji premašuje okvir redovitog upravljanja s obzirom da se prije gradnje bazena na predmetnoj nekretnini bazen nije bio sagrađen, pa je posljedično tome, za poduzimanje takvog posla potrebna suglasnost svih suvlasnika. Kako nije sporno da tuženik nije imao suglasnost tužiteljice, niti preostalih suvlasnika, za poduzimanje opisanog posla izvanredne uprave, tuženik je dužan uspostaviti prijašnje stanje na predmetnoj nekretnini na način da ukloni sagrađeni bazen na predmetnoj nekretnini, a takva njegova obveza proizlazi iz odredbe članka 41. stavak 1. ZV-a, u vezi članka 39. stavak 1. i 2. ZV-a.

22. Naime, u smislu članka 39. stavka 2. ZV-a kojom je propisano da kad je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga, a prema članku 1126. ZOO-a propisano je da poslovođa bez naloga ima pravo odnijeti stvari kojima je povećao tuđu imovinu, a za koje mu se učinjeni izdaci ne naknađuju, ako se one mogu odvojiti bez oštećenja stvari kojoj su dodane, ali gospodar posla može zatražiti te dodatke ako mu naknadi sadašnju vrijednost, no najviše do visine učinjenih izdataka. Prema tome, tumačeći naznačenu odredbu članka 1126. ZOO-a u vezi odredbe članka 41. stavak 1. ZV-a, proizlazi da suvlasnici imaju pravo od onog suvlasnika koji je poduzeo izvanredni posao zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja kakvo je bilo prije poduzimanja takvog posla izvanredne uprave, pri čemu suvlasnik koji je poduzeo takav posao ima pravo odnijeti stvari kojima je povećao tuđu imovinu, odnosno imovinu suvlasnika, a za koje mu se učinjeni izdaci ne naknađuju, ali samo pod uvjetom da se one mogu odvojiti bez oštećenja stvari kojoj su dodane, što nedvosmisleno ukazuje na obvezu suvlasnika koji je poduzimao poslove izvanredne uprave na obvezu uspostave prijašnjeg stanja na zahtjev ostalih suvlasnika, u kojem slučaju taj suvlasnik ima pravo odnijeti stvari kojima je povećao vrijednost imovine suvlasnika, a za koje mu se učinjeni izdaci ne naknađuju, jer u protivnom kada takav suvlasnik ne bi bio obvezan na zahtjev preostalih suvlasnika uspostaviti prijašnje stanje, ne bi imalo smisla niti propisivati pravo suvlasnika koji je poduzeo posao izvanredne uprave da odvoji i odnese stvari kojima je povećana tuđa imovina, konkretno imovina svih suvlasnika u pogledu vrijednosti stvari u suvlasništvu.

23. U tom smislu nije od utjecaja niti sudska praksa na koju se tuženik poziva u žalbi, jer činjenična osnova ovoga spora nije bitno istovjetna činjeničnoj osnovi sporova na koje se odnosi izložena sudska praksa.

24. Žalbeni navodi da tuženik nije ni na koji način ograničio ili isključio druge suvlasnike, pa tako niti tužiteljicu iz njezinih vlasničkopravnih ovlaštenja na predmetnoj nekretnini, te da se osim tužiteljice izvođenju radova na izgradnji bazena nije usprotivio nitko od preostalih suvlasnika, nisu od utjecaja na odluku o žalbi tuženika, s obzirom da je tuženik temeljem citiranih zakonskih odredaba članka 39. stavak 1. i 2. ZV-a i članka 41. stavak 1. ZV-a, dužan uspostaviti prijašnje stanje kakvo je bilo prije poduzimanja poslova izvanredne uprave, kako je to prethodno obrazloženo, bez obzira da li je takvim poslovima ograničio ili isključio druge suvlasnike iz suposjeda predmetne nekretnine ili vršenja drugih vlasničkopravnih ovlaštenja ne predmetnoj nekretnini.

25. S obzirom da nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti su osnovani žalbeni razlozi koje tuženik ističe u podnesenoj žalbi, na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tuženika, te potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke, a na temelju članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tuženika protiv točke I. i III. izreke pobijanog prvostupanjskog rješenja te potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje pod točkom I. izreke.

26. Kako je žalba tuženika odbijena kao neosnovana, na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a, valjalo je odbiti zahtjev tuženika radi naknade troškova podnošenja žalbe kao neosnovan.

27. Iz izloženih razloga, presuđeno je i riješeno je kao u izreci.

Bjelovar, 5. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća

Antun Dominko v.r.