Poslovni broj: Usž-1756/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Lidije Rostaš, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja T.1 d.o.o., T , kojeg zastupa opunomoćenica Z. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI- 608/2022-9 od 29. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-608/2022-9 od 29. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-471-02/21-01/280, URBROJ: 513-04-21-3 od 31. prosinca 2021. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., KLASA: UP/I-471-02/20-01/14, URBROJ: 513-07-03/21-01 od 6. travnja 2021. te zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., KLASA: UP/I- 471-02/20-01/14, URBROJ: 513-07-03/21-01 od 6. travnja 2021. kojim je tužitelju za razdoblje od 1. listopada 2020. do 31. listopada 2020. utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 523.400,00 kuna i kamata u iznosu od 10.526,67 kuna.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud pogrešno ocjenjuje da je Ugovor o građenju zaključen između tužitelja i T. M. nevjerodostojan samo zato što se radi o povezanim osobama. U vezi s tim navodi da prvostupanjski sud nije uopće utvrdio da li je ta povezanost utjecala na ugovorni odnos. Nadodaje da je isporuka nesporna, a da to je li ugovor uopće izvršen ili ne nije od utjecaja na pravo tužitelja na prijenos porezne obveze na T. M.. Naposljetku navodi da prvostupanjski sud raspravlja o pravilnoj primjeni odredbe članka 75. stavka 3. točke b) Zakona o porezu na dodanu vrijednost, a da tuženiku uopće nije sporno da se radi o pogrešci tužitelja u pozivanju na točku b) umjesto pravilnog pozivanja na točku a) istog članka i stavka Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Predlaže stoga da Sud poništi pobijanu presudu i pobijana rješenja i vrati predmet na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7.
Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj s povezanim društvom T. M. sklopio Ugovor o izradi vagona sušare od 10. listopada 2020. kojim je određeno da će tužitelj kao izvođač, koji je vlasnik nekretnine, za društvo T. M. kao naručitelja, koje nije vlasnik nekretnine, na svojoj nekretnini izraditi vagone sušare, a da je tužitelj u poslovnim knjigama evidentirao ulazni račun od društva M. G. d.o.o. za izgradnju istih tih vagona sušare. Za izvođenje radova tužitelj je društvu T. M. izdao račun, po kojem nije obračunao PDV i to na temelju prijenosa porezne obveze na društvo T. M., pozivom na odredbu članka 75. stavka 3. točke b) Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Iz spisa predmeta proizlazi također da je tužitelj s povezanim društvom R. H. d.o.o. sklopio Ugovor o građenju od 20. listopada 2020. kojim je određeno da će tužitelj kao izvođač, koji je vlasnik nekretnine, za društvo R. H. d.o.o. kao naručitelja, koje nije vlasnik nekretnine, obaviti građevinske i obrtničke radove na zgradi nove tunelske sušionice na svojoj nekretnini te da je za primljeni predujam za predmetne građevinske i obrtničke radove društvu R. H. d.o.o. izdao račun, po kojem nije obračunao PDV i to također na temelju prijenosa porezne obveze u ovom slučaju na društvo R. H. d.o.o., pozivom na odredbu članka 75. stavka 3. točke a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Rješenjem prvostupanjskog tijela utvrđeno je da je prihvaćen prigovor tužitelja u dijelu koji se odnosi na pogrešku u pozivanju tužitelja na odredbu članka 75. stavka 3. točke b) Zakona o porezu na dodanu vrijednost umjesto na odredbu članka 75. stavka 3. točke a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost, ali je unatoč tome prvostupanjsko tijelo, a jednako tako i tuženik utvrdilo da su oba Ugovora o građenju nevjerodostojna jer su u oba slučaja društva povezana s tužiteljem, jer su društva koja nisu vlasnici nekretnine unajmili tužitelja koji je vlasnik nekretnine da za njih izvede građevinske radove na svojoj nekretnini i jer tužitelj nije dokazao da je obavio građevinske usluge za ta društva odnosno jer nije dokazao po kojoj osnovi su ta društva krajnji primatelji usluga, a posljedično da su i računi koje je tužitelj izdao nevjerodostojne knjigovodstvene isprave po kojima tužitelj nije mogao primijeniti oslobođenje od plaćanja PDV-a na temelju prijenosa porezne obveze za građevinske usluge.
8.
Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je u uvid u spis tuženika i sudski spis. Na temelju navedenog utvrdio je da je tužitelj izdao račun društvu T. M., po kojem računu nije obračunao PDV, a da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti oslobođenje na temelju prijenosa porezne obveze u smislu odredba članka 75. stavka 3. točke b) Zakona o porezu na dodanu vrijednost jer se vagoni prodaju po komadu, a ne po utvrđenoj masi te da se ne radi o sirovini za proizvodnju drugih proizvoda. Uz to prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj nije vjerodostojnom dokumentacijom dokazao da će za povezano društvo R. H. d.o.o. obaviti građevinske usluge pa da se ne može primijeniti oslobođenje na temelju prijenosa porezne obveze u smislu odredbe članka 75. stavka 3. točke a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost.
9.
Odredbom članka 75. stavka 3. točke a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 148/13.,153/13., 143/14., 115/16., 106/18. i 121/19. – dalje: ZPDV) propisano je da građevinske usluge kojima se smatraju usluge u vezi s izgradnjom, održavanjem, rekonstrukcijom ili uklanjanjem građevina, uključujući usluge popravka i čišćenja. Isto se odnosi i na ustupanje osoblja ako ustupano osoblje obavlja građevinske usluge.
10. Odredbom članka 66. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. – dalje: OPZ) propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno.
11. Prema ocjeni ovog Suda obrazloženje prvostupanjskog suda ima nedostatke, ali oni nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari. Naime, prvostupanjski sud pozvao se na odredbu članka 75. stavka 3. točke b) ZPDV-a i obrazložio kako se u ovom konkretnom slučaju ne radi o rabljenom materijalu niti sirovinama za proizvodnju drugih proizvoda pa tužitelj ne može primijeniti oslobođenje od PDV-a na temelju prijenosa porezne obveze. U vezi s navedenim ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir činjenicu da je već prvostupanjsko tijelo u svom rješenju utvrdilo da je prihvaćen prigovor tužitelja vezan uz pogrešku u pozivanju na odredbu članka 75. stavka 3. točke b) ZPDV-a i da je s obzirom na to propustio utvrditi da li je Ugovor o građenju od 10. listopada 2020. zaključen između tužitelja i T. M. vjerodostojan, da li je posljedično tom vjerodostojan račun koji je na temelju tog Ugovora tužitelj izdao društvu T. M. i da li je tužitelj mogao u smislu odredbe članka 75. stavka 3. točke a) ZPDV-a primijeniti oslobođenje na temelju prijenosa porezne obveze za građevinske usluge. Ovaj Sud ocjenjuje da navedeni Ugovor nije vjerodostojan, kako pravilno ocjenjuje i tuženik, zbog toga što je povezano društvo T. M., koje nije vlasnik nekretnine, unajmilo tužitelja, koji je vlasnik nekretnine da za njega izvede građevinske radove na svojoj nekretnini, a istovremeno iz knjige ulaznih računa proizlazi da je građevinske radove za tužitelja izvelo društvo M. G. d.o.o. i zbog toga što tužitelj nije dokazao da je društvo T. M. krajnji primatelj usluge. S obzirom na navedeno ovaj Sud utvrđuje, jednako kao i tuženik, da je račun koji je tužitelj izdao društvu T. M. nevjerodostojna knjigovodstvena isprava po kojoj tužitelj nije mogao u smislu odredbe članka 75. stavka 3. točke b) primijeniti oslobođenje na temelju prijenosa porezne obveze za građevinske usluge. Utvrđenje pak prvostupanjskog suda da tužitelj nije vjerodostojnom dokumentacijom dokazao da će za povezano društvo R. H. d.o.o. obaviti građevinsku uslugu pa da s obzirom na to tužitelj nije mogao u smislu odredbe članka 75. stavka 3. točke a) ZPDV-a primijeniti oslobođenje na temelju prijenosa porezne obveze za građevinske usluge ovaj sud u cijelosti prihvaća.
12. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
13. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 5. lipnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić,v.r.
