Poslovni broj: Usž-2928/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, mr. sc. Mirjane Juričić i Lidije Rostaš, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. T. iz S., kojeg zastupa S. B.-K., odvjetnica u odvjetničkom društvu K. & B.-K. d.o.o., Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđivanja dohotka, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-995/2023-6 od 12. lipnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija.
II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI- 995/2023-6 od 12. lipnja 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/22-01/188, URBROJ: 513- 04-23-2 od 28. veljače 2023. i poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., KLASA: UP/I-471-02/21-01/96, URBROJ: 513-07-13- 01-22-72 od 17. ožujka 2023., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., KLASA: UP/I- 471-02/21-01/96, URBROJ: 513-07-13-01-22-72 od 17. ožujka 2023., kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dohodak za 2017., 2018. i 2019. u iznosima i na način pobliže naveden u izreci tog rješenja.
3. Prvostupanjsku presudu tužitelj pobija žalbom zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zakonitost pobija i zbog povrede pravila dokazivanja u predmetnom sudskom sporu, a što je isticano i u tužbi, kao i tijekom žalbenog postupka. Navedeno zbog toga što je upravni sud, kao i tuženik, sudjelovanje tužitelja u postupku nadzora i dostavljanje dokumentacije u tijeku postupka pogrešno ocijenio kao naknadno dostavljenu dokumentaciju, jer te podatke nije naveo odmah na početku nadzora i stoga ih smatra nevjerodostojnim. Smatra da sud pogrešno tumači odredbe Zakona o porezu na dohodak i Općeg poreznog zakona na koje se poziva, jer se ne može raditi o naknadno dostavljenoj dokumentacija ako je ona dostavljena u toku postupka poreznog nadzora, pri čemu se tužitelj poziva na članak 33. ZUP-a i članak 69. OPZ-a. Nadalje, smatra da je sud povrijedio odredbe članka 60. stavka 4. ZUS-a. Također smatra da je sud pogrešno postupio kada nije ispitao utvrđenje poreznog tijela da kao početno stanje gotovine ne priznaje iznos od 100.000,00 eura, ne priznaje primitak od 223.000,00 eura, iznose koje je primio od oca i iznose pozajmice od L. P. Ponavljajući u žalbi razloge koje je naveo i u tužbi predlaže sudu da uvaži žalbu i poništi prvostupanjsku presudu.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Naime, kako to proizlazi iz spisa predmeta dostavljenog sudu uz žalbu kod tužitelja je obavljen porezni nadzor o čemu je sastavljen zapisnik na temelju kojeg je donijeto porezno rješenje na koje je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika. Prema podacima iz zapisnika o obavljenom nadzoru i podacima iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je porezno tijelo utvrdilo razliku između ostvarenih primitaka i izdataka za 2017., 2018. i 2019. za koje iznose pobliže navedenih u zapisniku, su povećane porezne osnovice za obračun poreza na dohodak, te je utvrđena nova porezna obveza poreza i prireza porezu na dohodak. 8. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je presudom, poslovni broj: 8 UsIpor- 24/18-13 od 16. srpnja 2018. poništeno rješenje tuženika, KLASA: UP/II-471-02/16- 01/111, urbroj: 513-04/17-2 od 2. listopada 2017., te je predmet vraćen na ponovni postupak.
8.1. Uvidom u citiranu presudu proizlazi da je tužitelj ukazao poreznom tijelu da su mu dio novčanih sredstava darovali roditelji temeljem limarskog obrta, rada u poljoprivredi i podizanja povoljnog bankarskog kredita, da su mu dio novčanih sredstava darovali roditelji supruge, a da je dio tužitelju dao njegov ujak iz Kanade, a koje podatke porezna tijela nisu cijenila kod utvrđivanja izvora imovine. Porezno je tijelo trebalo cijeniti izjavu tužitelja koje je moglo provjeravati na način da je moglo proširiti prikupljanje podataka, tražiti očitovanja od članova obitelji, te ih pozvati da neposredno daju izjave. Prema ocjeni prvostupanjskog suda navedenog u predmetnoj presudi nije dovoljno da porezno tijelo navede da izjava nije vjerodostojna, već je potrebno obrazložiti takav zaključak. Takvu ocjenu je porezno tijelo moglo donijeti tek nakon što je izvršilo sve provjere i tužiteljeve izjave, te nakon toga svoja utvrđenja valjano obrazložiti.
9. Prema ocjeni ovog Suda, a nakon uvida u spis predmeta poreznih tijela i u sudski spis, osporenim rješenjem donesenim u izvršenju naprijed citirane presude tužitelj je postupio po uputi upravnog suda iz navedene presude. Naime, porezno je tijelo proširilo porezni nadzor na način da je utvrđivalo sve okolnosti bitne za utvrđivanje izvora tužiteljeve imovine, da je ispitalo osobe za koje je tužitelj tvrdio da su mu pozajmile/posudile novac, kako je to detaljno obrazloženo u osporenom rješenju. Prema ocjeni tuženika, cijeneći činjenice da je tužitelj kao zajmodavce pozajmica naveo četiri fizičke osobe od kojih niti jedna nije predočila dokumentaciju o podizanju gotovine sa računa ili primitku sredstava u vremenu koje je prethodilo predaji gotovine tužitelju, da izuzev izjava fizičkih osoba, vrijeme zaključenja potvrda o posudbi nije dokazano ovjerom koja bi ispravi dala vjerodostojnost, da se kao rokovi za povrat pozajmica navode relativno dugi rokovi, da su pozajmice bez kamate i bez osiguranja povrata pozajmice bilo kojim podobnim sredstvom, da one dospjele na naplatu nisu vraćene isplatom iznosa pozajmice uz obvezu vraćanja prema mogućnostima, već su predočeni dokumenti koji su imali za cilj događaj čiji je nastanak nedvojben i dokazan vjerodostojnim ispravama dovesti u vezu s potvrdama o posudbi. Na temelju toga tuženik je zaključio da sama činjenica sklapanja potvrda o posudbi – ugovora o zajmu, nije dokaz da je ugovor i konzumiran. Također nitko od zajmodavatelja nije predočio nikakve dokaze (isprave) temeljem kojih bi se utvrdile činjenice o primitku navedenih iznosa gotovine, pa je stoga tuženik iste smatrao nevjerodostojnim ispravama.
10. Prema odredbi članka 88. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", 115/16., 106/18. i 121/19. – dalje: ZPD) propisano je da je radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih poreza, porezna uprava dužna tijekom poreznog razdoblja uspoređivati podatke o fizičkim osobama kojima raspolaže, te na temelju uspoređenih podataka prikupiti ostale podatke bitne za oporezivanje (stavak 1.). Usporedbu podataka iz stavka 1. ovoga članka porezna uprava provodi na temelju svih podataka o ostvarenom dohotku iz članka 5. ovoga Zakona, ostvarenih primitaka koji se ne smatraju dohotkom iz članka 8. ovog Zakona, a i drugih neoporezivih primitaka i tražbina, te podataka o nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj ili drugoj imovini, te drugim izdacima fizičkih osoba i njihovim obvezama tijekom poreznog razdoblja. Usporedbu obavlja na temelju podataka s kojima raspolaže, podataka koje priopći porezni obveznik i podataka drugih izvora (stavak 2.). Ako porezna uprava u tijeku postupka prikupljanja podataka i njihove usporedbe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani, utvrdit će po toj osnovi drugi dohodak u skladu s člankom 76. ovoga Zakona (stavak 3.).
11. Prema članku 5. stavku 1. ZPD-a izvori dohotka su primici ostvareni od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, kapitala, osiguranja i drugih primitaka. Prema članku 11. stavku 1. i 2. ZPD-a primici su sva dobra (novac, stvari, materijalna prava, usluge i drugo) koja su poreznom obvezniku pritekla u poreznom razdoblju, a izdacima se smatraju svi odljevi dobara s novčanom vrijednošću izvršene radi ostvarivanja ili osiguravanja primitaka iz stavka 1. ovoga članka. Prema članku 88. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16. – 114/22. – dalje: OPZ) u poreznom postupku teret dokaza za činjenice koje utemeljuju porezno tijelo, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.
12. Slijedom navedenog, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je na poreznom tijelu bio teret dokaza činjenica da tužitelj raspolaže imovinom i sredstvima za osobnu potrošnju koja višestruko premašuju primitke što ih je tužitelj ostvario u nadziranom razdoblju, dok je na tužitelju bio teret dokaza izvora sredstava te imovine, kao i svih navoda danih tijekom postupka, a sve u cilju ukidanja ili umanjenja porezne obveze.
13. Imajući u vidu navedeno, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene niti povrede postupka jer je presuda pravilno i dostatno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.
13. Trebalo je stoga, temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci.
14. Odluka o troškovima temelji se na članku 79. stavku 4. ZUS-a, jer tužitelj nije uspio u sporu.
U Zagrebu, 5. lipnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić, v.r.
