REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-184/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. A., OIB ..., G. B., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. o. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica L. K., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-291/2022-4 od 27. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-309/2021-60 od 22. prosinca 2021., u sjednici održanoj 5. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se prihvaća revizija tuženika te se preinačuje presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-291/2022-4 od 27. siječnja 2023. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-309/2021-60 od 22. prosinca 2021. u dijelu kojim je dosuđena zakonska zatezna kamata na iznos od 2.950,00 kn za razdoblje od 23. srpnja 2016. do 13. listopada 2021. na način da se u tom dijelu prihvaća žalba tuženika te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 2.950,00 kn za razdoblje od 23. srpnja 2016. do 13. listopada 2021.

II. Revizija tuženika u preostalom dijelu odbija se kao neosnovana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak revizijskog postupka u iznosu od 99,92 EUR u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.450,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 23. srpnja 2016. do isplate, te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 15.690,62 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 22. prosinca 2021. do isplate (toč. II. izreke). Ujedno je rješenjem dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva učinjena podneskom tužitelja od 13. listopada 2021.

2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je žalba tuženika kao neosnovana, te je potvrđena prvostupanjska presuda i rješenje (toč. I. izreke), dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu (toč. II. izreke).

3. Rješenjem ovog suda broj: Revd-2023/2023-2 od 4. srpnja 2023. tuženiku je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u odnosu na pravna pitanje:

„1. Je li se pitanje zastare u slučaju preinake/povećanja postojećeg tužbenog zahtjeva, u odnosu na preinačeni/povećani dio tužbenog zahtjeva, ocjenjuje samostalno na način da zastara u odnosu na preinačeni/povećani zahtjev počinje teći od dana kada je tužba preinačena ili je podnošenjem tužbe došlo do prekida zastare u odnosu na prvotno utuženi iznos naknade štete i preinačeni/povećani dio tužbenog zahtjeva?

2. Je li za ocjenu osnovanosti prigovora zastare pravno relevantan trenutak podnošenja tužbe ili trenutak preinake tužbe isticanjem povišenog tužbenog zahtjeva?

3. Predstavlja li povećaj zahtjeva s osnove naknade štete, preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a, bez obzira što se povećanje traži iz iste činjenične osnove te je li za zastaru tako povećanog dijela zahtjeva bitan dan podnošenja ili preinake tužbe?

4. Od kada je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, od trenutka kada je isti postavljen u postupku ili od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva/tužbe odnosno može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?“.

4. Protiv drugostupanjske presude tuženik je zbog prethodno naznačenih pravnih pitanja podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se prihvati revizija i pobijana presuda preinači na način da se prihvati žalba tuženika i odbije zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 391,53 EUR/2.950,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama uz naknadu parničnog troška tuženika, podredno preinači u pogledu tijeka zateznih kamata odnosno da se ukinu odluke nižeg stupnja i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na reviziju i sudske pristojbe za odgovor na reviziju.

6. Revizija je djelomično osnovana i to u odnosu na četvrto pitanje, dok je u ostalom dijelu neosnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio u štetnom događaju 8. siječnja 2016. u kojem je sudjelovao kao vozač, a za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

9. Tužitelj je tužbom tražio zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 6.000,00 kn te za tuđu pomoć i njegu iznos od 500,00 kn, ukupno 6.500,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama od 23. srpnja 2016. do isplate, da bi zatim podneskom od 13. listopada 2021. preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva tražeći isplatu iznosa od 9.450,00 kn sa zateznim kamatama od 23. srpnja 2016. do isplate, koji zahtjev je i prihvaćen. Prvostupanjski sud je dopustio preinaku tužbe jer je tužitelj navedenu preinaku učinio po primitku nalaza i mišljenja vještaka, kao i nakon donošenja novih Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

10. Tuženik je u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva istaknuo prigovor zastare. Nižestupanjski sudovi su otklonili prigovor zastare na preinačeni dio zahtjeva jer se zastara prekida podnošenjem tužbe. Drugostupanjski sud u odnosu žalbene navode tuženika u pogledu prigovora zastare u obrazloženju presude navodi da se u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva pitanje zastare u odnosu na povećani dio zahtjeva ocjenjuje samostalno onda kada se uz povećanje tužbenog zahtjeva mijenja pravna i činjenična osnova prijašnjeg tužbenog zahtjeva do mjere koja dovodi do izmjene istovjetnosti zahtjeva, a da u ovom predmetu nije riječ o preinaci tužbe izmjenom činjenične osnove zahtjeva, već je predmetni zahtjev za naknadu neimovinske štete preinačen povišenjem novčanog zahtjeva bez izmjene činjenične i pravne osnove tužbe, tako da je prekid zastare nastupio podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev, a ne preinakom tužbe za preinačeni dio zahtjeva.

11. Tuženik u odnosu na prva tri revizijska pitanja koja se odnose na prigovor zastare, u reviziji navodi da se preinačeni dio tužbenog zahtjeva glede prigovora zastare ima smatrati kao samostalni zahtjev kada se ocjenjuje pitanje zastare, pa da je za ocjenu nastupa zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka odlučan dan preinake tužbe, a ne dan podnošenja tužbe.

12. Na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024. doneseno je sljedeće pravno shvaćanje:

„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

13. Navedeno pravno shvaćanje u biti daje odgovor na prva tri revizijska pitanja, pa su tako nižestupanjski sudovi u pogledu prigovora zastare na preinačeni dio zahtjeva pravilno primijenili materijalno pravo kada su taj prigovor otklonili kao neosnovan, s obzirom da se taj povećani zahtjev temelji na istoj, neizmijenjenoj činjeničnoj osnovi, te je za ocjenu zastare relevantan dan podnošenja tužbe. Stoga je u tom dijelu revizija neosnovana, te na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP, odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

14. Četvrtim pitanjem zbog kojeg je revizija dopuštena tuženik u osnovi osporava pravilnost primjene materijalnog prava vezano za tijek zateznih kamata.

15. Ovaj sud je u više svojih odluka (npr. Rev-550/14-2 od studenog 2015., Rev- 1133/2021-2 od 14. prosinca 2021.) izrazio pravno shvaćanje da je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na povećani dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće došlo do preinake tužbe. To se odnosi i na situaciju kada je u primjeni odredba čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP).

16. Vezano za primjenu čl. 12. ZOOP u odluci broj Rev-550/14-2 od 18. studenoga 2015. je izneseno shvaćanje prema kojem tužitelj koji je u odštetnom zahtjevu i/ili tužbi tražio naknadu štete s osnova tuđe njege i pomoći zatezne kamate može tražiti samo od dana postavljanja odštetnog zahtjeva i/ili tužbe dok za traženje tuđe njege i pomoći koje je povisio i postavio tijekom postupka, odnosno nakon podnošenja tužbe, zatezne kamate može tražiti tek od dana kada je tako povišeni (preinačeni) tužbeni zahtjev i postavio sve ovo u smislu čl. 12. ZOOP.

17. U odluci broj Rev-1133/2021 od 14. prosinca 2021., povodom revizijskog pitanja izneseno je pravno shvaćanje prema kojemu je „tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva“.

18. Stoga se i ovdje daje odgovor na postavljeno pitanje, koji glasi:

„Tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva“.

19. Kako je u pogledu tijeka zatezne kamate ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, na temelju čl. 391. st. 7. ZPP valjalo je odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

20. Na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP tuženiku je, koji je u revizijskom stadiju postupka od četiri postavljena pitanja, uspio s jednim pitanjem, srazmjerno tome dosuđen trošak u iznosu od 99,92 EUR za sastav prijedloga za dopuštenje revizije, revizije i sudske pristojbe. S obzirom da preinaka u dijelu zahtjeva za tijek zateznih kamata nije utjecala na troškove parničnog postupka, nije mijenjana ranija odluka o tim troškovima.

21. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju budući da ta radnja nije bila potreba za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 5. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.