REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-3929/22-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, te Sanji Kobilšek Ponjan, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice D. G., R. I., kojeg zastupa N. F., odvjetnik u R., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđivanja obveze doprinosa, dana 5. lipnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-411-10/21-01/1045, URBROJ: 513-04-22-2 od 3. listopada 2022.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dostave ove presude donese novo zakonito rješenje po žalbi tužiteljice.
III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici D. G., troškova ovog upravnog spora u iznosu od 622,13 EUR u roku od 15 dana od dostave ove presude.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Z. Ispostave N. Z. KLASA: UP/I-411-01/2021-08/00749 URBROJ: 513-07-01-06-2021-01 od 11. listopada 2021. tužiteljici, kao osiguraniku, utvrđuje se obveza doprinosa za 2020. godinu i to doprinos za mirovinsko osiguranje u iznosu od 11.932,80 kn, te 6. doprinos za zdravstveno osiguranje u iznosu od 9.844,56 kn. 2. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-411-10/21-01/1045, URBROJ: 513-04-22-2 od 3. listopada 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv citiranog prvostupanjskog rješenja.
3. Tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika jer smatra da činjenično stanje u postupku nije pravilno utvrđeno niti je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Smatra kako je tuženik pogrešno utvrdio da tužiteljica ne potpada pod iznimku odredbe članka 187. c, stavka 2. Zakona o doprinosima, budući je primateljica inozemne mirovine. Poziva se na definiciju umirovljenika iz članka 7. točki 49. Zakona o doprinosima, te ukazuje da su upravna tijela povodom žalbi dugih obveznika doprinosa već poništavali rješenja kojima je utvrđena obveza plaćanja doprinosa jer su u postupku utvrdili kako je podnositelj žalbe osiguran po osnovi radnog odnosa i korisnik je mirovine, bez obzira na to što je mirovina inozemna. Ujedno ukazuje na Uredbu (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, koja propisuje da sve osobe na koje se ona primjenjuje uživaju ista prava i podliježu istim obvezama u skladu sa zakonodavstvom svake države članice kao i njezini državljani. Predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika uz naknadu troškova ovog spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju drugostupanjskog rješenja. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.
5. Predmetni spor riješen je bez rasprave, a s obzirom da su za isto ispunjeni uvjeti iz članka 36. stavak 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), jer bitne činjenice za donošenje odluke u ovoj stvari nisu sporne, a niti tužitelj u tužbi ni tuženik u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave.
6. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja izvršen je uvid u osporavano rješenje tuženika, te u ostale isprave priložene tužbi i odgovoru na tužbu.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Prema podacima spisa Sud nalazi da je citiranim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici utvrđena obveza doprinosa za 2020. godinu, po osnovi obavljanja funkcije člana uprave trgovačkog društva C. d.o.o., primjenom odredbi Zakona o doprinosima (Narodne novine, broj: 84/08-106/18, dalje: Zakon).
9. Tuženik je odbio žalbu tužiteljice uz obrazloženje da članovi uprave koji su primatelji isključivo inozemne mirovine, sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju nemaju uređen status osiguranika u obveznim osiguranjima Republike Hrvatske, zbog čega se na njih ne može primjenjivati iznimka iz članka 187.c stavak 2. Zakona.
10. Prema članku 187.c. stavak 1. Zakona, član uprave/izvršni direktor trgovačkog društva/likvidator/upravitelj zadruge, koji nije po toj osnovi osiguran obveznik je doprinosa u visini razlike između doprinosa prema osnovici osiguranja propisanoj člankom 21. stavkom 2. Zakona o doprinosima, odnosno člankom 37. stavkom 2. Zakona i doprinosa prema osnovi temeljem koje je prijavljen kao osigurana osoba.
10.1 Za člana uprave, izvršnog direktora trgovačkog društva, likvidatora i upravitelja zadruge koji je osiguran po osnovi radnog odnosa i korisnik je mirovine, osim ako je korisnik invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, ne utvrđuje se obveza doprinosa prema stavku 1. ovoga članka (stavak 2.).
10.2 Člankom 7. stavak 1. Zakona daju se definicije pojedinih pojmova za potrebe tog Zakona, te je prema točki 49. istog članka Zakona umirovljenik fizička osoba koja je stekla pravo iz obveznoga mirovinskog osiguranja od tuzemnog isplatitelja mirovine ili inozemnog isplatitelja mirovine sukladno propisima Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti ili međudržavnim ugovorima o socijalnom osiguranju na starosnu mirovinu ili prijevremenu starosnu mirovinu, obiteljsku mirovinu, privremenu invalidsku mirovinu, invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti ili invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti pod uvjetom da nije zaposlena ili ne obavlja djelatnost iz točaka 1. do 5. ovoga članka. Korisnik invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti koji je zaposlen ili obavlja djelatnost iz točaka 1. do 5. ovoga članka ne smatra se umirovljenikom u smislu ovoga Zakona.
11. Nije sporno da je tužiteljica u 2020. godini bila prijavljena u C. d.o.o. u redovnom radnom odnosu, na mjestu člana uprave.
12. Spornim se ukazuje da li tužiteljica, kao korisnik inozemne (talijanske) mirovine, potpada pod izuzetak propisan člankom 187.c stavak 2. Zakona, pri čemu se tužiteljica poziva na rješenja porezne uprave u predmetima u kojima je uvažena žalba temeljem iste argumentacije.
13. Po ocjeni ovog Suda tuženik nije pravilno otklonio predmetni prigovor tužiteljice, uslijed čega se osporavano rješenje nije moglo ocijeniti zakonitim.
14. Dodatno, Sud nalazi da iz rješenja poreznih tijela, koje tužiteljica dostavlja u prilogu tužbe, proizlazi kako u jednakim slučajevima (članova uprave koji su utvrđeni obveznicima doprinosa kao inozemni korisnici mirovina), porezna tijela zauzimaju različito pravno shvaćanje od onog iz osporavanog rješenja.
15. Prvotno, Sud uočava da predmetna odredba članka 187.c stavak 2. Zakona ne radi razliku između domaćeg i inozemnog korisnika mirovine, dok definicija umirovljenika iz citiranog članka 7. st. 1. toč. 49. Zakona (suštinski zapravo korisnika fizičkoj osobi koja je stekla pravo iz obveznoga mirovine) ukazuje da može biti riječ o
mirovinskog osiguranja i od inozemnog isplatitelja mirovine sukladno propisima Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti.
16. U tom smislu Sud ukazuje da je člankom 8. st. 1. toč. 15. Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13-102/19, dalje: ZOMO)
Uredbe Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti propisano da su
sekundarni izvori prava Europske unije koji se izravno primjenjuju u Republici Hrvatskoj, a obuhvaćaju Uredbu (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i Uredbu (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, kako su posljednji put izmijenjene Uredbom br. 1224/2012. Radi provedbe navedenih uredbi donesen je Zakon o provedbi uredbi Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti.
17. Tužiteljica u tom smislu osnovano iznosi prigovor kako Uredba (EZ) br. 883/2004 (članak 4.) propisuje jednakost tretmana, prema kojem osoba na koju se ova Uredba primjenjuje, uživa jednake pogodnosti i podliježe istim obvezama u skladu sa zakonodavstvom svake države članice, kao i državljani te iste države članice.
18. Polazeći od navedenog, Sud nalazi da je u osporavanom rješenju tuženik zauzeo pogrešan pravni pristup uslijed čega niti činjenično stanje nije dostatno utvrđeno, u pogledu prigovora tužiteljice da je korisnica talijanske mirovine, što je bitno za primjenu citiranog članka 187.c st. 2 Zakona.
18.1. Sud nije mogao zaključiti o istoj činjenici bitnoj za odluku u ovoj stvari, budući da su isprave koje dostavlja tijekom postupka na talijanskom jeziku i nisu prevedene na hrvatski jezik, što je trebalo biti učinjeno u postupku pred poreznim tijelima.
19. Stoga je Sud primjenom svojih ovlasti iz članka 58. st. 1. ZUS-a poništio osporavano rješenje tuženika, uz nalog da tuženik u ponovljenom postupku donese novo zakonito rješenje uz uvažavanje shvaćanja iz ove presude (točka I. i II. izreke).
20. S obzirom da je tužiteljica uspjela u sporu, na temelju čl. 79. st. 4. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora.
20.1 Radi se o trošku sastava tužbe, po profesionalnom opunomoćeniku – odvjetniku, u vezi čega je, a nalazeći da je isto u okviru primjenjive Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, tužiteljici priznat trošak u iznosu od ukupno 622,13 EUR (497,71 EUR uvećano za PDV - što predstavlja protuvrijednost traženih 4.687,50 kn - prema fiksnom tečaju konverzije od 1 EUR = 7.5345 kn). Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke.
U Zagrebu, 5. lipnja 2024.
Sudac
Hrvoje Miladin, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba (članak 66a st. 1. ZUS-a). Protiv točke III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
