Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: II Kž-239/2024-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog TU i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog TU i optuženog SU podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj K- 7/2024-71 od 9. svibnja 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog TU i optuženog SU kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj K-7/2024-71 od 9. svibnja 2024., nakon izrečene nepravomoćne presude kojom su optuženi TU ŽU i optuženi SU proglašen krivima zbog kaznenog djela protiv imovine – razbojništva iz 230. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11., za koje djelo je optuženi ŽU osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, a optuženom SU je utvrđena kazna zatvorea u trajanju od dvije godine te mu je opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Osijeku broj Kzd- 123/2019. od 7. prosinca 2022. i uzeta utvrđenom kazna zatvora u trajanju od dvije godine iz te presude pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i deset mjeseci, na temelju članka 127. stavka 4. u svezi članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog TU i optuženog SU iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., koji istražni zatvor im teče od 18. listopada 2023. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi ŽU po braniteljici, odvjetnici Martini Furlan Marjanović, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači na način da ukine istražni zatvor protiv tog optuženika te ga zamijeni nekom od mjera opreza iz članka 98. ZKP/08.

2.1. Protiv tog rješenja žalbu je podnio i optuženi SU po branitelju, odvjetniku Stjepku Medvedu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i "pogrešne primjene materijalnog prava" s prijedlogom da se žalba prihvati i "pobijano rješenje ukine te odredi puštanje optuženika na slobodu do upućivanja na izdržavanje preostale kazne zatvora".

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog TU i optuženog SU iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire optuženi ŽU.

6. Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja, optuženi ŽU se u svojoj žalbi poziva na ustavnu pretpostavku nedužnosti smatrajući da je produljenjem istražnog zatvora ista povrijeđena.

7. Naravno da je, sukladno članku 28. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14., dalje: Ustav), svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja. Međutim, od ustavne pretpostavke nedužnosti treba razlikovati postojanje osnovane sumnje da je određena osoba počinila kazneno djelo kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., koja u konkretnom slučaju proizlazi iz nepravomoćne presude kojom je optuženi ŽU osuđen na kaznu zatvora zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11.

8. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da osnovana sumnja da su optuženi ŽU i optuženi SU počinili terećeno im kazneno djelo, kao opća pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, proizlazi iz sadržaja nepravomoćne presude kojom su optuženici proglašeni krivima zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11. Stoga su žalbeni navodi optuženog TU kojima nastoji osporiti pravilnost odluke prvostupanjskog suda promašeni.

9. Protivno daljnjim žalbenim tvrdnjama optuženog TU i optuženog SU, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na strani imenovanih optuženika i nadalje postoji opasnost od ponavljanja djela na slobodi, koja prvenstveno proizlazi iz njihove višestruke ranije osuđivanosti za razna kaznena djela, od kojih su neka i s elementima nasilja, dok je optuženi ŽU ranije osuđen i zbog istog kaznenog djela razbojništva, za koje djelo je i u ovom postupku nepravomoćno proglašen krivim, a optuženi SU kazneno djelo za koje je nepravomoćno proglašen krivim u ovom postupku počinio je u vremenu provjeravanja iz presude Općinskog suda u Osijeku broj Kzd-123/2019. od 7. prosinca 2022., što upućuje na zaključak da do sada izrečene kazne nisu polučile svoj učinak u smjeru odvraćanja ovih optuženika od protupravnog ponašanja, već je ono progrediralo s obzirom na to da su optuženici u ovome postupku nepravomoćno proglašeni krivima zbog počinjenja kvalificiranog oblika kaznenog djela protiv imovine počinjenog uporabom dva opasna sredstva, oružja i noža. Osim toga, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je optuženi ŽU osoba sa disocijalnim poremećajem ličnosti, a optuženi SU osoba s težim poremećajem ličnosti miješanog tipa s obilježjima disocijalnog i graničnog poremećaja ličnosti pri čemu je kod obojice optuženika prisutan slabo razvijen moralno-etički kodeks, osjećaj krivnje i niska empatija. Uz to, obojica optuženika su višegodišnji ovisnici o više vrsta droge, uslijed čega su u vrijeme počinjenja kaznenog djela bili smanjeno ubrojivi. Uzimajući u obzir naprijed izloženo te iskazani stupanj upornosti i kriminalne volje pri počinjenju kaznenog djela za koje su nepravomoćno osuđeni, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da ove okolnosti, u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

10. Pritom, nije od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda žalbeni navod optuženog SU kako "do sada nije počinio kazneno djelo razbojništva….kazneno djelo nije imalo za cilj pribavljanje imovinske koristi…ne koristi opojne droge…tako da obrazloženje produljenja istražnog zatvora radi pribavljanja sredstava za život i drogu razbojništvom ne egzistira", osobito kada se ima u vidu da je optuženi SU ranije osuđivan i zbog imovinskog kaznenog djela te da nije zaposlen i ne ostvaruje nikakve prihode, dok je potrebna terapija radi ovisnosti optuženom SU osigurana unutar zatvorskog sustava pri čemu boravak optuženika u istražnom zatvoru utječe i na otklanjanje mogućnosti uzimanja droge koja poticajno djeluje na njega u pravcu činjenja novih kaznenih djela.

11. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ukupnost utvrđenih okolnosti razboritom predvidivošću upućuje na opasnost da će optuženici ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Zbog toga je osnovano protiv optuženika produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a svrha istražnog zatvora, imajući na umu značaj i karakter izloženih okolnosti, ne bi se mogla uspješno ostvariti mjerama opreza.

12. U odnosu na olakotne okolnosti utvrđene na strani optuženog SU u donesenoj nepravomoćnoj presudi, koje ističe u žalbi, napominje se da isto nema nikakvog utjecaja prilikom odlučivanja o produljenju istražnog zatvora, jer isto predstavljaja okolnosti koje su cijenjene prilikom donošenja nepravomoćne presude protiv optuženika, a u odnosu na žalbeni navod da se ne radi distinkcija između optuženika, unatoč dvostrukoj kazni koju je dobio optuženi SU, treba odgovoriti da je istome izrečenom nepravomoćnom presudom opozvana ranije izrečena djelomična uvjetna osuda zbog čega mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora, dok se postojanje razloga za primjenu mjere istražnog zatvora razmatra ponaosob u odnosu na svakog optuženika, što je prvostupanjski sud i učinio u konkretnom slučaju.

13. Protivno daljnjim žalbenim navodima optuženog TU, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

14. Imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, drugostupanjski sud napominje kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen tzv. dinamički pristup jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora. Po ocjeni drugostupanjskog suda u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjera istražnog zatvora protiv imenovanih optuženika.

15. Konačno, valja napomenuti da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o opravdanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika vodio računa i o načelu razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. te je pazio da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom (članak 95. stavak 1. ZKP/08.). Uzevši u obzir vrijeme koje su optuženi ŽU i optuženi SU do sada proveli u istražnom zatvoru sedam mjeseci, te visinu kazne zatvora u trajanju od 4 godine u odnosu na optuženog TU i 3 godine i 10 mjeseci u odnosu na optuženog SU na koje su nepravomoćno osuđeni, nije povrijeđeno ni načelo razmjernosti te ni duljina vremena koje su ovi optuženici do sada proveli u istražnom zatvoru ne opravdava njegovu zamjenu mjerama opreza, jer ne umanjuje opasnost od ponavljanja djela.

16. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 4. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Juriša