Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-236/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene RN i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u svezi članka 158. stavka 5. u svezi stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optužene RN podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru broj Kvm-6/2023. (Kzd-2/2022.) od 9. travnja 2024. o produljenju mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optužene RN kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Kvm-6/2023. (Kzd- 2/2022.) od 9. travnja 2024., na temelju članka 98. stavka 5. i 6. u vezi članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) protiv optužene RN i optuženog GN pod točkom I. izreke produljene su mjere opreza i to zabrane približavanja žrtvi – djetetu JN na udaljenost manju od 50 metara i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze sa žrtvom – djetetom JN odnosno održavanje izravne ili neizravne veze sa žrtvom. Pod točkom II. izreke rješenja je određeno da će mjere opreza nadzirati djelatnici Policijske uprave zadarske, koji su dužni jednom mjesečno dostavljati izvješće sudu i Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru o provedbi mjera opreza. U točki III. je određeno da će Policijska uprava zadarska o nepridržavanju mjera opreza odmah izvijestiti sud. Prema točki IV. izreke izrečene mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude. Svaka dva mjeseca, računajući od pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjerama opreza, sud će ispitati po službenoj dužnosti postoji li još potreba za istima, te ih rješenjem produljiti ili ukinuti. Pod točkom V. optužena RN i optuženi GN su upozoreni da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza, iste zamijeniti istražnim zatvorom.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnijela je optužena RN po branitelju, odvjetniku Šimi Lukačiću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se mjere opreza ukinu, odnosno da se ukine mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 5. ZKP/08.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. , a time i mjera opreza kao blažih mjera kojima se osigurava ista svrha. Za svoju je odluku prvostupanjski sud iznio jasne, valjane i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće i temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno mjera opreza, tako i one koji upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja istih ili istovrsnih kaznenih djela od strane optužene RN. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire optuženica.
6. Pobijanim rješenjem, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod optužene RN i pri tome se pravilno poziva na činjenicu da se optuženici u ovom postupku stavlja na teret počinjenje ukupno 5 kaznenih djela (teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta opisano po članku 166. stavku 2. u svezi s člankom 158. stavku 5. u svezi sa stavkom 1. KZ/11., dva kaznena djela protiv braka , obitelji i djece, povredu djetetovih prava iz članka 177. stavka 1. i članka 177. stavka 2. KZ/11., teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u svezi članka 163. stavka 3. KZ/11. i kazneno djelo zadovoljenja pohote pred djetetom mlađim od 15 godina iz članka 160. stavka 1. KZ/11.), počinjena u razdoblju od dvije godine i to prema žrtvi mlađoj od 15 godina koja je uz to njezino dijete, koje joj je bilo povjereno na čuvanje i odgoj, i da je, prema opisu iz optužnice, iskazala izrazito visok stupanj bezobzirnosti i upornosti u inkriminiranom postupanju, a stoga i izražen visok stupanj kriminalne volje. Povrh navedenog, iz rezultata psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je kod optuženice ustanovljen granični poremećaj F60.3 kao i da njezino psihičko stanje može poticajno djelovati da i u budućnosti ponovi ili počini istovrsno kazneno djelo, dok iz izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Zadar proizlazi da je mišljenje stručnog tima, unatoč iskazanoj želji oštećene za kontakt s majkom, nije u njenom interesu da ostvaruje te kontakte s obzirom na ozbiljnost kaznenih djela za koje se tereti optuženica i njeno psihijatrijsko vještačenje. Ove okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o postojanju opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
7. Međutim, a što pravilno obrazlaže prvostupanjski sud, opasnost od ponovnog činjenja kaznenih djela od strane optužene RN, može se i dalje s uspjehom otkloniti mjerama opreza koje su pobijanim rješenjem produljene.
8. Žalbom se nadalje tvrdi da je "opasnost od ponavljanja djela iščeznula". Protivno tom žalbenom navodu, a imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, drugostupanjski sud napominje kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen tzv. dinamički pristup jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora te potom njegove zamjene mjerama opreza. Po ocjeni drugostupanjskog suda u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjera opreza protiv optuženice.
9. Ni žalbeni navodi kako mišljenje Centra za socijalnu skrb nije odlučujuća činjenica u ovom postupku te da u slučaju ukidanja mjera opreza, Centar svakako vrši nadzor nad obitelji i donosi svoje mjere, zbog čega žaliteljica osporava svrhovitost primjene produljenih mjera opreza, ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjera opreza. Naime, upravo se mjerama opreza produljenim u pobijanom rješenju, uz upozorenje optuženoj o zamjeni tih mjera istražnim zatvorom, može preventivno djelovati u cilju otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, a koja nedvojbeno postoji.
10. Imajući u vidu sve istaknute okolnosti na strani optužene RN, nije odlučan niti žalbeni prigovor kojim se ističe njena ranija neosuđivanost niti je opasnost od ponavljanja djela umanjena navodom da se optuženu ne tereti za verbalne delikte na štetu žrtve djeteta JN te da je žrtva iskazala želju da vidi svoju majku, jer bilo kakav kontakt s žrtvom nije u najboljem interesu djeteta, kako to proizlazi iz izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Zadar od 14. ožujka 2024. (stranica 6 spisa).
11. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 4. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
