Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-40/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. Š.-J. iz B., OIB…, zastupanog po punomoćnici N. K. D., odvjetnici iz O., protiv tuženika H. L. d.o.o. Z., OIB…, zastupanog po punomoćniku Š. B., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku - Stalna služba u Valpovu, poslovni broj Pr- 91/2022-22 od 17. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 4. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

1. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku - Stalna služba u Valpovu, poslovni broj Pr-91/2022-22 od 17. studenog 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III. te pod točkom IV. kojom je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak, te se sudi:

Odbija se, kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika H. L. d.o.o., OIB:…, Z. o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju O. Š.-J., OIB:…, iz B., uvjetovana skrivljenim ponašanjem radnika od 11.03.2022., potvrđena Odlukom tuženika Urudžbeni broj: HLOD-05-02-2022/17838 od 11.04.2022., nezakonita i nedopuštena.

II. Utvrđuje se prestanak radnog odnosa zasnovanog temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. 05-1-20 151620-121 od 08.05.2015. s danom 02.05.2022. te se nalaže tuženiku H. L. d.o.o., OIB:…, da tužitelju O. Š.-J., OIB:…, iz B. prizna sva prava iz radnog odnosa od prestanka ugovora o radu 21.04.2022. do 03.05.2022., u roku petnaest dana.

III. Nalaže se tuženiku H. L. d.o.o., OIB:…, da isplati tužitelju O. Š.-J., OIB:…, iz B., iznos od 5.475,75 € / 41.257,04 kn1 na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja tj. 17. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 398,17 €[1] /3.000,01 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja tj. 17. studenog 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku petnaest dana."

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.741,95 €, u roku od 15 dana

3. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 311,06 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da Odluka tuženika H. L. d.o.o., o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju uvjetovana skrivljenim ponašanjem radnika od 11.03.2022., potvrđena Odlukom tuženika Urudžbeni broj: HLOD-05-02- 2022/17838 od 11.04.2022., nezakonita i nedopuštena, dok je pod točkom II. izreke utvrđuje prestanak radnog odnosa zasnovanog temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. 05-1-20 151620-121 od 08.05.2015. s danom 02.05.2022. te se nalaže tuženiku da tužitelju prizna sva prava iz radnog odnosa od prestanka ugovora o radu 21.04.2022. do 03.05.2022. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od5.475,75 €/41.257,04 kn na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. studenog 2023. do isplate, dok je pod točkom IV. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 398,17 €/3.000,01 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. studenog 2023. do isplate. Isto tako, rješenjem istog suda pod točkom I. izreke odbijen je prigovor tuženika mjesne nenadležnosti suda kao neosnovan, dok je pod točkom II. izreke dopuštena preinaka tužbe od 17. listopada 2023.

2. Protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom I., II., III. te pod točkom IV. kojom je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači u skladu sa žalbenim navodima podredno da se ukine i predmet vrti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca uz trošak sastava žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o redovitom otkazu uslijed skrivljenog ponašanja od 11. ožujka 2022. (čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu - "Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22, u daljnjem tekstu: ZR-a), kao i sudski raskid radnog odnosa te naknada štete zbog sudskog raskida u smislu odredbe čl. 125 ZR.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP kao i žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su razlozi na kojima se temelji zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva nejasni i proturječni te pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a izostala je i ocjena svih izvedenih dokaza kako to osnovano ističe tuženik u žalbi. Stoga je ovaj žalbeni sud primjenom odredbe čl. 373. a ZPP kroz ocjenu izvedenih dokaza utvrdio bitne činjenice te izveo drugačiji zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

6. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 05-1-2015/620-121 od 08.05.2015. na radnom mjestu prodavač u Regiji Istok, po potrebi područje RH te je potpisom Ugovora radnik potvrdio da je upoznat s Pravilnikom o radu, Pravilnikom o organizaciji društva i sistematizaciji radnih mjesta te ostalim općim aktima poslodavca,;

- da iz Odluke o redovitom otkazu uslijed skrivljenog ponašanja od 11. ožujka 2022. proizlazi da se tužitelju otkazuje radni odnos uslijed skrivljenih ponašanja radnika jer da je dana 10. siječnja 2022. za vrijeme radnog vremena na prodajnom mjestu, radnik fizički nasrnuo na igrača čime je ugrožena sigurnost osoba pa je zbog provjere navoda prijave poslodavac izvršio uvid u snimku događaja, a prijavu je podnio sin odnosno brat dvojice igrača koji su u navedenom razdoblju bili na prodajnom mjestu te je naglasio kako je njegov brat osoba s posebnim potrebama i mentalnim teškoćama i zna imati razdoblja kada se njegovo ponašanje ne može predvidjeti pa je tako i navedenog dana došlo do prijepora oca i sina na samom prodajnom mjestu oko novca koji se trebao podići te se u prijavi navodi kako je po izlasku s prodajnog mjesta njegov otac koji ima 70 godina napadnut s leđa od strane radnika koji je radio navedenog dana;

- isto tako, iz Odluke o otkazu proizlazi da iz snimke proizlazi da su u sporno vrijeme, a u koje vrijeme je tužitelj radio u smjeni, dva su igrača izašla iz prodajnog mjesta pri čemu jedan igrač udara drugog u stražnjicu i zajedno se udaljavaju od prodajnog mjesta te kako su se udaljili, tužitelj napušta svoje radno mjesto te izlazi iz poslovnice i kreće prema dvojici igrača te došavši do njih, vidljivo je da kraće vrijeme traje konverzacija između tužitelja i jednog igrača nakon čega se igrač okreće i udaljuje od tužitelja koji ga u tom trenutku gura s leđa te igrač pada na beton nakon čega polako ustaje i udaljava dok se tužitelj vraća na prodajno mjesto. Stoga iz odluke proizlazi da je tužitelj svojim postupanjem zlouporabio svoj položaj, verbalno došao u sukob s igračem na način da je izašao sa svog radnog mjesta, a na kraju i fizički nasrnuo te ozlijedio igrača, narušivši tako ugled poslodavca koji promovira društveno odgovorno poslovanje i štiti starije i nemoćne čime da je počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa opisane u čl. 99. st. 1. toč. 6., 21., 30. i 48. Pravilnika o radu;

- isto tako, iz Odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi da je radnik nekoliko puta bio upozoravan na obveze iz radnog odnosa i to: 12.12.2014. upozorenje na obveze iz radnog odnosa br. HLOD-05-1-2014/1703-2, zatim 01.03.2016. opomena direktora Sektora br. HLOS-07-1-2015/6202, zatim 16.11.2020. opomena direktora Regije br. HLOS-07-3-2020/57503, te usmeno upozoren zbog neuključivanja automata na prodajnom mjestu 02.02.2022. kao i zbog događaja od 26.01.2022. odnosno zbog igranja na automatima;

- da je o namjeri otkazivanja ugovora o radu tužitelja proveden postupak savjetovanja s radničkim vijećem u skladu s odredbom članka 150. ZR-a te se radničko vijeće na sjednici održanoj 10.03.2022. očitovalo u svezi namjere poslodavca da se radniku otkaže ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja na način da je suglasno s prijedlogom odluke;

- da iz iskaza svjedoka M. K. proizlazi da je predmetnog dana bio na prodajnom mjestu tuženika jer pomalo igra lutriju, a s njim je bio sin koji je mentalno retardiran i događa se često da žica novac od drugih ljudi i nije htio izaći iz prodajnog mjesta te ga je nogom gurnuo u stražnjicu kako bi izašao, a tu situaciju je snimio djelatnik L. i kada je već bio izašao van, djelatnik Lutrije je došao za njim i počeo ga maltretirati zašto ga tuče te mu je pokušao objasniti sinovljevo stanje i rekao je djelatniku da mu je sin bolestan i da je on njegov skrbnik te da je odgovoran za njegove postupke pa u trenutku kada se okrenuo namjeravajući otići, djelatnik ga je gurnuo u leđa s obje ruke toliko snažno da je odmah pao i da se nije dočekao na ruke, udario bi se u glavu i o tome ima medicinsku dokumentaciju, a još ga je primio za ruku i uvrnuo je na leđima prijeteći mu da više ne dolazi na to prodajno mjesto;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je na sve upućene opomene koje u pismenom obliku priležu u spisu je dao očitovanje i nisu osnovane pa tako npr. što se tiče pritužbe da je igrao na automatu da se radi o igri izvan radnog vremena te je po novom Pravilniku iz početka siječnja 2022. zabranjeno igrati djelatnicima tuženika na aparatima, a isto tako iz njegovog iskaza proizlazi da ga je P. D. pozvao nakon prijave za predmetni štetni događaj te je nakon toga se pismeno očitovao i napisao da ništa nije pogriješio i da bi u slijedećem takvom slučaju isto tako postupao. 7. Temeljem provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud utvrđuje da pobijana odluka o otkazu ugovora o radu nije dopuštena odnosno da glede spornih pitanja među strankama prihvaća navode tužitelja. Naime, tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu zasniva se na događaju od 10.01.2022. na prodajnom mjestu PR0167 …, Z., gdje je tužitelj radio na radnom mjesto prodavača kojom prilikom je fizički nasrnuo na igrača na način i u vrijeme kako je to navedeno u snimci iz koje je razvidno da je tužitelj igrača izvan službenih prostorija gurnuo s leđa koji je pao na beton pa da iako tužitelj nije imao saznanje da je M. K. otac koji je udario svoga sina, ponašanje tužitelja po ocjeni prvostupanjskog suda doista nije bilo primjereno, bez obzira na njegove namjere da zaštiti slabiju osobu i što bi možda netko drugi postupio na isti način, a isto tako, tuženik svoju odluku zasniva i na ranije nekim pisanim ili usmenim opomenama tužitelju za obveze iz radnog odnosa koje datiraju iz 2014. i 2016. pa prihvaća navode tužitelja da je pozivanje tuženika na upozorenja na obveze iz radnog odnosa koje datiraju 2014. i 2016. bespredmetno jer da se doista radilo o značajnim povredama obveze iz radnog odnosa tužitelju bi zasigurno bilo izrečeno pisano upozorenje tako da bez obzira što prvostupanjski sud smatra da predmetni štetni događaj od 10.01.2022. predstavlja tešku povredu, prihvaća navode tužitelja da tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu nije poštovao proceduru propisanu Zakonom o radu.

8. Nadalje, prvostupanjski sud prihvaća navode tužitelja da je od strane neposredno nadređenog voditelja bio usmeno upoznat s činjenicom da je zaprimljen e-mail s pritužbom na njegovo ponašanje te usmeno zamoljen da se očituje o predmetnom događaju, ali zaključuje da u konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac nije pozvao tužitelja na davanje obrane nego mu nije niti omogućio iznošenje obrane jer je samo usmeno pozvan da napiše "nekakvo izvješće" u svezi s navedenim događajem što je on i učinio i predao nadređenom P. D.. I konačno, prvostupanjski sud prihvaća navode tužitelja da nije počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa jer bi u tom smislu dobio izvanredni otkaz u zakonu predviđenom roku od 15 dana pa kako tuženik nije izvanredno otkazao ugovor o radu, bespredmetno je njegovo isticanje navodno osobito teških povreda iz radnog odnosa, slijedom čega odlučuje kao u izreci pobijane odluke.

9. Međutim, takav zaključak suda prvog stupnja je nejasan i proturječan stanju spisa te nije utemeljen na izvedenim dokazima i ne može se prihvatiti.

10. U konkretnom slučaju tužitelju se stavlja na teret da je svojim postupanjem zlouporabio svoj položaj, verbalno došao u sukob s igračem na način da je izašao sa svog radnog mjesta, a na kraju i fizički nasrnuo te ozlijedio igrača, narušivši tako ugled poslodavca koji promovira društveno odgovorno poslovanje i štiti starije i nemoćne čime da je počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa opisane u čl. 99. st. 1. toč. 6., 21., 30. i 48. Pravilnika o radu. Navedeno proizlazi i iz pregledane snimke predmetnog događaja da su dva igrača izašla iz prodajnog mjesta pri čemu jedan igrač udara drugog u stražnjicu i zajedno se udaljavaju od prodajnog mjesta te kako su se udaljili, tužitelj napušta svoje radno mjesto te izlazi iz poslovnice i kreće prema dvojici igrača te došavši do njih, vidljivo je da kraće vrijeme traje konverzacija između tužitelja i jednog igrača nakon čega se igrač okreće i udaljuje od tužitelja koji ga u tom trenutku gura s leđa te igrač pada na beton te se igrač polako ustaje i udaljava dok se tužitelj vraća na prodajno mjesto.

11. Prema tome, u konkretnom slučaju povreda radne obveze tužitelja sastoji u tome da je počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa opisane u čl. 99. st. 1. toč. 6., 21., 30. i 48. Pravilnika o radu iz studenog 2021. Naime, čl. 99. st. 1. toč. 6. navedenog Pravilnika propisano je da se osobito teškom povredom obveza iz radnog odnosa radi kojih poslodavac može otkazati ugovor o radu smatraju naročito povrede iz toč. 6. zlouporaba položaja ili prekoračenje danog ovlaštenja, iz toč. 21. neljubazno, nezainteresirano i nekomunikativno ponašanje prema strankama (igračima), toč. 30. narušavanje poslovnog ugleda poslodavca i njegovih komitenata kao i toč. 48. ostale povrede iz radnog odnosa koje se s obzirom na njihov značaj i okolnosti konkretnog slučaja mogu odrediti kao osobito teške. Slijedom toga, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da se postupanje tužitelja ne može smatrati značajnom povredom obveze iz radnog odnosa pri čemu nije odlučna činjenica da tuženik tužitelju nije otkazao izvanrednim otkazom budući da se redovnim otkazivanjem tužitelju ne ide na štetu tužitelja, jer isti ima pravo na određivanje otkaznog roka, što znači i pravo na primitak plaće, a čega kod izvanrednog otkaz ne bi bilo jer je izvanredni otkaz najteža sankcija budući da radni odnos prestaje odmah bez odrađivanja otkaznog roka.

12. Prema tome, za takvo kršenje radne obveze nije bilo opravdanja pod izlikom da je tužitelj želio zaštiti "slabije" jer se radi o tome da je tužitelj napustio svoje radno mjesto da bi se izašao obračunati sa ocem djeteta kojeg je otac u dobi od 70 godina udario nakon čega tužitelj izlazi sa prodajnog mjesta da bi razgovarao s ocem te se otac okreće i tužitelj ga u tom trenutku gura s leđa te otac pada na beton.

13. Slijedom navedenog, zaključci prvostupanjskog suda su nejasni i proturječni stanju spisa, a isto tako prvostupanjski sud je odluku donio isključivo na temelju iskaza samog tužitelja kojem je nekritički povjerovao u cijelosti zanemarivši pri tome ostale izvedene dokaze tijekom postupka.

14. Nadalje, u odnosu na pisana i usmena upozorenja na povrede obveza iz radnog odnosa, razlozi prvostupanjske presude su proturječni stanju spisa i izvedenim dokazima tijekom postupka te je nepravilan zaključak prvostupanjskog suda da tuženik svoju odluku zasniva i na ranije nekim pisanim ili usmenim opomenama tužitelju za obveze iz radnog odnosa koje datiraju iz 2014. i 2016. bez navođenja razloga i prirode tih povreda, a isto tako prihvaća navode tužitelja da je pozivanje tuženika na upozorenja na obveze iz radnog odnosa koje datiraju 2014. i 2016. bespredmetno jer da se doista radilo o značajnim povredama obveze iz radnog odnosa tužitelju bi zasigurno bilo izrečeno pisano upozorenje.

15. Naime, iz Upozorenja na obveze iz radnog odnosa tuženika od 12.12.2014. proizlazi da je tužitelj upozoren na obveze iz radnog odnosa te da je počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa odredbom čl. 82. st. 1. toč.1. i 11. Pravilnika o radu jer da je držao otvorena vrata na elektronskom ruletu, da rukama ispod stanice ruleta pritišće prekidač te da na taj način utječe na rezultat igre pa mu je ukazano da u slučaju nastavka kršenja obveza iz radnog odnosa mu prijeti mogućnost otkazivanja ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja. Zatim, iz opomene tuženika od 01. ožujka 2016., proizlazi da je tužitelj upozoren da je dužan pridržavati se svih okružnica, obavijesti i uputa o radu kako pismenih tako i usmenih te održavati ispravno stanje u blagajni, a zbog neredovitog pologa gotovine budući da je uplaćivao gotovinu tuženika s četiri dana zakašnjenja te je upozoren da je dužan se pridržavati svih uputa i održavati ispravno stanje u blagajni jer će se u protivnom poduzeti daljnje mjere sukladno proceduri i Pravilniku u radu. Isto tako, iz uvida u Opomenu-Regija Centar tužitelju dana 16.11.2020. razvidno je da je tužitelju izrečena opomena i upozoren je da je dužan pridržavati se radne discipline i svih uputa o radu, a zbog napuštanja radnog mjesta bez dozvole. Također, iz prepiske e- maila od 26. siječnja 2022. proizlazi da je tužitelj zatečen da igra na automatima gdje je već jednom zatečen sa isključenim automatima te se predlaže ponovo opomena, zatim iz e-maila od 2. veljače 2022. nadređeni P. D. prilikom obilaska prodajnog mjesta tužitelja zatiče da automati i HL BOX nisu uključeni.

16. Prema tome, za odluku o otkazu i opravdanost te odluke bitno je ocijeniti cjelokupni odnos tužitelja kao radnika prema radu, a pri ocjenjivanju ranijeg ponašanja radnika sagledava se i njegovo cjelokupno ponašanje i odnos prema radu odnosno uredno i savjesno izvršavanje radnih obveza. Isto tako, ranije povrede radnih obveza ne moraju biti istovrsne kao i one povrede koje se radniku stavljaju na teret u odluci o otkazu jer u suprotnom, kada bi radnik kršio različite obveze iz radnog odnosa i poslodavac bi ga stalno upozoravao ne bi nikada niti bili ispunjeni razlozi za otkaz skrivljenim ponašanjem, a niti je od utjecaja što je od prijašnjih upozorenja prošlo nekoliko godina. Naime, kršenje radnih obveza tužitelja trajalo tijekom dužeg vremenskog razdoblja čime je on zapravo pokazivao svoju nevjerojatnu upornost u neprihvatljivom ponašanju i stoga se doista radi o takvoj povredi radne obveze i discipline koja predstavlja skrivljeno ponašanje i opravdava odluku poslodavca o otkazu ugovora o radu radi otklanjanja štetnih posljedica koje za njega nastaju zbog takvog radnikovog ponašanja kojim se krše obveze iz radnog odnosa.

17. Slijedom toga, predmetni događaji tj. postupci tužitelja, sagledani zajedno s prethodno opisanim povredama za koje tužitelj nije dokazao da su neosnovane, mogu se smatrati dovoljnim tj. opravdanim razlogom za otkazivanje zbog skrivljenog ponašanja budući da se radi o kršenju radne obveze za koju nije bilo opravdanja, jer se radi o neodgovornom i nesavjesnom postupanju tužitelja, kao i kršenju odredaba Pravilnika o radu, kojeg se je tužitelj potpisivanjem Ugovora o radu obvezao poštivati.

18. U odnosu na navode tužitelja da ga poslodavac prije donošenja odluke o otkazu nije pozvao na iznošenje obrane zbog čega je odluka o otkazu nezakonita, valja reći da ovaj sud ocjenjuje navedeno neodlučnim budući da se radi o situaciji kada je poslodavac utvrdio da je tužitelj počinio osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. Međutim, neovisno o tome, ovaj sud ocjenjuje da je tužitelju pozivanjem od nadređenog P. D. da nakon prijave za predmetni štetni događaj napiše "nekakvo izviješće" u svezi navedenim događajem nakon čega se tužitelj pismeno očitovao i napisao da ništa nije pogriješio i da bi u slijedećem takvom slučaju isto tako postupao, omogućeno iznošenje obrane te ovaj sud smatra da ga nije trebalo još posebno pozivati na davanje obrane pogotovo u situaciji kada je sam tužitelj naveo da bi ponovo isto postupio i da je ispravno postupio.

19. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju, imajući u vidu proceduru otkazivanja kao i povrede radnih obveza koje su u postupku utvrđene i dokazane, pogrešna je ocjena suda prvog stupnja da za otkazivanje ugovora o radu nije postojao opravdani razlog kao i da nije poštivana zakonska procedura prilikom otkazivanja. Pri tome, valja napomenuti da ugovor o radu zbog svog trajanja i trajnih obveza koje nastaju za stranku iz tog ugovora, pretpostavlja odnos povjerenja između poslodavca i radnika temeljem kojeg poslodavac od radnika očekuje ne samo ispunjenje ugovorne obveze za obavljanje poslova već i vođenja računa o ugledu tuženika, a što je u konkretnom slučaju narušeno.

20. Prema tome, opisano postupanje tužitelja odnosno neodgovorno i nesavjesno postupanje predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa, te u svojoj ukupnosti predstavlja opravdani razlog za otkaz u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR. Stoga je u konkretnom slučaju, pravilnom primjenom odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. i čl. 119. ZR, valjalo tužbeni zahtjev odbiti, a posljedično dopuštenosti odluke o otkazu, tužitelj nema pravo niti na sudski raskid ni naknadu štete zbog sudskog raskida.

21. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te pobijanu presudu preinačiti temeljem odredbe čl. 373. a st. 1. i 3. ZPP-a te odlučiti kao u izreci pod točkom 1.

22. Stoga je obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP preinačena i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi, a koja je sadržana u točki IV. pobijane presude.

23. Kako je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, tuženik je u cijelosti uspio u parnici, tako da je tuženiku valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), za odgovor na tužbu 199,08 €, za trošak pristupa na ročište 4. listopada 2022. iznos od 199,08 € (Tbr.9/1 OT), trošak sastava podneska od 25. listopada 2022. iznos od 199,08 € (Tbr. 8/1 OT), trošak pristupa na ročište 17. studenog 2022. iznos od 199,08 € (Tbr.9/1 OT), trošak pristupa na ročište 22. rujna 2023. iznos od 199,08 € (Tbr.9/1 OT), trošak sastava podneska od 4. listopada 2023. iznos od 199,08 € (Tbr.8/1 OT), te trošak pristupa na ročište 19. listopada 2023. iznos od 199,08 € (Tbr.9/1 OT), odnosno ukupno 1.393,56 € uz PDV od 25% odnosno ukupno 1.741,95 €.

24. Valja reći da tuženiku nije priznat kao potreban trošak materijalni trošak pristupa na ročište kao i trošak cestarina te trošak izbivanja iz pisarnice jer tuženik nije dokazao da bi takav trošak zaista nastao pogotovo u zatraženoj visini, a nije niti dokazao da bi bio potreban radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer je tuženik mogao punomoćnika angažirati u mjestu sjedišta prvostupanjskog suda.

25. Tuženiku su temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP dosuđeni i troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u iznosu od 248,85 € (Tbr. 10.2 OT), što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % sveukupno iznosi 311,06 € te je odlučeno kao pod točkom 3. izreke.

U Zagrebu 4. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat, v.r.