REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-661/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670 iz Zagreba, Margaretska 3, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Blajher, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Blajher & partneri u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Biočić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-216/2023-3 od 26. rujna 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4184/20- 121 od 20. veljače 2023., u sjednici održanoj 4. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje iznos 16.168,98 eur¹/ 121.825,16 kn sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos 814,41 eur/ 6.136,19 kn od 13. kolovoza 2002. do isplate;

- na iznos 717,37 eur/ 5.405,00 kn od 23. rujna 2002. do isplate;

- na iznos 13.347,93 eur/ 100.569,97 kn od 23. rujna 2002. do isplate;

- na iznos 1.289,27 eur/ 9.714,00 kn od 4. veljače 2004. do isplate te mu isplatiti i trošak parničnog postupka u iznosu 9.456,58 eur/ 71.250,60 kn sa zateznom kamatom od 20. veljače 2023. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2007. određuje po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku 15 dana.".

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Odbijaju se žalbe tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i tuženika Adriatic osiguranje d.d. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 6 P-4184/20-121., od 20. veljače 2023.

II. Odbijaju se tužitelj i tuženik sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe, a tužitelj i sa zahtjevom za nadoknadu troška odgovora na žalbu.".

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 486/2024-2 od 27. veljače 2024. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-216/2023-3 od 26. rujna 2023. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

"Imaju li računi i potvrde tužitelja (HZZO-a) koje sam tužitelj izdaje o pruženim uslugama liječenja njegovog osiguranika, odnosno o troškovima bolovanje njegovog osiguranika na koje tužitelj sam stavlja svoj pečat s naznakom da je trošak plaćen značaj javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a?".

4. Postupajući po dopuštenju protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske usvojiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu uz naknadu parničnih troškova.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj se protivi navodima revizije te predlaže da se revizija odbije kao neosnovana. Potražuje trošak odgovora na reviziju.

6. Revizija je neosnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik kao osiguratelj štetnika odgovornog za nastanak prometne nezgode od 7. veljače 2002. u kojoj je stradao osiguranik tužitelja, naknadi ono što je isplatio na ime troškova liječenja – zdravstvenih usluga pruženih tom njegovom osiguraniku od 16.168,98 eura / 121.825,16 kuna, a sve pored neosporne pasivne legitimacije tuženika, te odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja.

9. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev i nalažu tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 16.168,98 eura / 121.825,16 kuna sa zateznom kamatom pobliže opisanom u izreci prvostupanjske presude. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužitelj dokazao plaćanje utuženih troškova liječenja, a s obzirom da iz dopisa pojedinih zdravstvenih ustanova proizlazi da su utuženi troškovi liječenja plaćeni po izdanim računima, a vještačenjem je utvrđeno da su nastali troškovi u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljeđivanjem osiguranika tužitelja kao i da tužitelju pripada zatezna kamata na plaćanje troškova liječenja od dana plaćanja računa. Nadalje zaključuju da priloženi dopisi zdravstvenih ustanova koji prileže listovima 151-154 i 239 spisa potvrđuju da su računi plaćen pravnim osobama koje su provodile liječenje i da predstavljaju isprave koje tužitelj na temelju svojih javnih ovlasti može izdati jer o tim činjenicama vodi službenu evidenciju. Ocjenjuju nadalje da bi priloženi računi i ovjereni izvodi iz poslovnih knjiga tužitelja predstavljali javne isprave na temelju kojih je tužitelj dokazao osnov i visinu svog potraživanja. Međutim, ističu da izvodi iz poslovnih knjiga tužitelja (listovi 6, 14, 18, 26 spisa) nemaju svojstvo javne isprave samo u dijelu gdje tužitelj otiskanim štambiljem sam sebi potvrđuje da je određeni račun plaćen određenog datuma, a po izdanoj obavijesti jer taj dio predstavlja shvaćanje tužitelja (misaono) za njegove potrebe, pa se u tom dijelu može dati značaj isprave (shvaćanje kao pismeno koje sadrži neku misao), ali ne javne isprave izdane za područje njegove nadležnosti zbog poslova za obavljanje kojih je osnovan. Nadalje, kako je tužitelj priložio u spis dopise pojedinih zdravstvenih ustanova koje priložene listu 152-154 i 239 spisa iz kojih proizlazi kako iste potvrđuju da su upravo ovdje utuženi troškovi liječenja – podmireni po izdanim računima, sud zaključuje da je tužitelj dokazao činjenicu plaćanja utuženih troškova liječenja, a imajući pri tome u vidu i prihvaćeni nalaz i mišljenja vještaka i liječnika koji je u odnosu na plaćene troškove liječenja, jasno iskazao o uzročno posljedičnoj vezi samog štetnog događaja odnosno ozljeđivanja osiguranika tužitelja i nastalih troškova.

10. U odluci Rev 977/2016-2 od 19. studenoga 2019., izraženo je sljedeće pravno shvaćanje:

"- račun o kojemu je ovdje riječ, kao jednostrani akt poslovnog subjekta, odnosno kao knjigovodstvena isprava koju poslovni subjekt izdaje isključivo zbog svog odnosa sa drugim subjektom i (time) isprava prema kojoj porezni obveznik ili osoba kojoj on naloži zaračunava drugom subjektu isporučena dobra i obavljene usluge ("bez obzira na to kako se ta isprava naziva u poslovnom prometu") - na kojoj je sam izdavatelj naznačio (potvrdio) da mu je po njoj izvršeno plaćanje, nema u odnosu na sadržaj te takve potvrde plaćenog značaj javne isprave iz smisla odredaba čl. 230. ZPP-a: određena isprava ima značaj javne isprave samo u dijelu u kojemu je donesena u odnosu na specifičnosti poslova iz nadležnosti tijela koje ju je izdalo (dakle tijela: koje je upravo zbog te nadležnosti osnovano ili postoji) i o kojima ono vodi službenu (a ne internu: za svoje knjigovodstvene potrebe) evidenciju (konkretno: "u dijelu u kojemu je u propisanom obliku izdana po državnom tijelu u granicama njegove nadležnosti te u dijelu u kojemu ju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu") ili u dijelu u kojemu joj određeni posebni propis daje takav značaj (konkretno: u dijelu koji je "posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačen s javnim ispravama") - a takav se značaj ne može dati dijelu izdanog računa tužitelja o troškovima liječenja njegovog osiguranika u samo njegovoj naznaci (potvrdi) da je plaćen.

U samo toj naznaci da je plaćen, račun sadrži shvaćanje (misao) tužitelja za njegove potrebe - pa mu se u tome dijelu može dati značaj isprave (shvaćene kao pismeno koje sadrži neku misao), ali ne javne - izdane za područje njegove nadležnosti zbog poslova za obavljanje kojih je osnovan.

Gledano u svijetlu takvog shvaćanja i (time) odgovora na u reviziji tuženika postavljena pitanja (smisleno: jedno - formulirano), u konačnom je i za zaključiti da je osporena presuda o zahtjevu tužitelja donesena na temelju shvaćanja koje nije u suglasnosti sa izloženim shvaćanjima revizijskog suda - i da je time ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, na kojeg revident pitanjima i upućuje.".

11. Slijedom navedenog, pravno shvaćanje izraženo u odluci nižestupanjskih sudova o računima kao javnoj ispravi u skladu je sa shvaćanjem iznesenim u odluci ovog sud poslovni broj Rev 977/2016-2 od 19. studenoga 2019.

12. Prema odredbi čl. 220. ZPP propisano je da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su nužne za donošenje odluke, a stavkom 2. istog članka sud odlučuje o tome koji će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanje odlučnih činjenica.

12.1. Prema tome, ne postoji u parničnom postupku pravilo o formalnim dokazima i svaka činjenica se može dokazivati svakim dokazom koji je prikladan da bi se utvrdile odlučne činjenice u sporu, u ovoj vrsti spora visina štete na strani tužitelja.

13. U ovom sporu odgovarajući na postavljeno pitanje i vodeći računa o ispravi u spisu kojom se dostavlja obračun za isplatu, valja reći da po ocjeni ovog suda takvi računi odnosno potvrde koje samo tužitelj izdaje o pruženim uslugama liječenja njegovog osiguranika odnosno troškova bolovanja njegovog osiguranika na koje tužitelj samo stavlja pečat s naznakom da je trošak plaćen nema značaj javne isprave u smislu čl. 230. ZPP.

14. Time je teret dokaza o izraženim isplatama na tužitelju gdje i ovakva potvrda može biti dokaz (tako i ovaj sud u Rev-1437/2021-2 od 5. siječnja 2022.).

15. Prema tome, u konkretnoj pravnoj stvari kada su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tužitelj priložio u spis dopise pojedinih zdravstvenih ustanova iz kojih proizlazi da isti potvrđuju da su upravo ovdje utuženi troškovi liječenja podmireni po izdanim računima to su pravilno primijenili materijalno pravo i prihvatili tužbeni zahtjev te naložili tuženiku platiti tužitelju sporni novčani iznos.

16. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

17. tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 4. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil