REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1114/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja [trgovačko društvo] [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mladen Prka, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gajski, Grlić, Prka i Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika [trgovačko društvo] [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Petrinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4649/2020-4 od 23. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P- 348/2016-52 od 16. srpnja 2020., u sjednici održanoj 4. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i preinačuju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4649/2020-4 od 23. studenoga 2021. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P- 348/2016-52 od 16. srpnja 2020. u odnosu na postotni poen kamatne stope zateznih kamata na parnični trošak i točka II. presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-348/2016-52 od 16. srpnja 2020. i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos parničnog troška od 11.629,17 eura i to za više dosuđenu kamatnu stopu s uvećanjem od tri do pet postotnih poena odnosno za više dosuđenih dva postotna poena.

II. Odbija se revizija u preostalom dijelu kao neosnovana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova i troškova revizijskog postupka kao neosnovan.

IV. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 111.394,46 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tečajne liste [trgovačko društvo] na dan plaćanja, sa zateznim kamatama tekućim od 3. kolovoza 2016. po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena sve u roku od 15 dana, pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 87.620,00 kuna sa zateznim kamatama, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, tekućim na iznos troška postupka od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana. Pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 3.125,00 kuna.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda pod točkama I. i II. izreke.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2694/2022-2 od 22. ožujka 2023., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4649/2020-4 od 23. studenoga 2021. zbog sljedećih pravnih pitanja:

"1. Je li ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku kada sud usvoji povećani tužbeni zahtjev, povećan nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je provedenim vještačenjem utvrđena visina novčanog zahtjeva na temelju koje je tužbeni zahtjev povećan?, odnosno

Je li ostvarena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku kada sud usvoji povećani tužbeni zahtjev, povećan nakon zaključenja prethodnog postupka iz razloga svrsishodnosti, bez prethodnog utvrđivanja mogućnosti tužitelja da bez svoje krivnje tužbeni zahtjev preinači do zaključenja prethodnog postupka?

2. Primjenjuje li se na zakašnjelo plaćanje dosuđenih iznosa naknade štete zatezna kamata po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena ili za 3 postotna poena?

3. Primjenjuje li se na zakašnjelo plaćanje dosuđenih iznosa parničnih troškova zatezna kamata po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena ili za 3 postotna poena?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine drugostupanjsku presudu i prvostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode tuženika iz revizije te je predložio reviziju odbaciti odnosno odbiti i naknaditi tužitelju trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je djelomično osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete u vidu preplaćenih anuiteta ugovora o kreditu u EUR s promjenjivom kamatnom stopom jer je tuženik povisivao iznos marže iako je ugovorena marža u fiksnom iznosu.

9. U revizijskom stupnju postupka sporno je može li tužitelj preinačiti tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka jer je visina tužbenog zahtjeva utvrđena vještačenjem, a sporan je i postotni poen za koji se uvećava prosječna kamatna stopa zateznih kamata.

10. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelj tužbom od 8. studenog 2016. tražio isplatu iznosa od 103.840,35 eura s pripadajućim kamatama te da je podneskom od 3. ožujka 2020. nakon provedenog vještačenja povisio tužbeni zahtjev za iznos od 7.554,11 eura tj. tužitelj sada traži isplatu iznosa od 111.394,46 eura te su nižestupanjski sudovi primjenom čl. 319. st. 1. i 2. i 320. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23,155/23 - dalje: ZOO) prihvatili takav tužbeni zahtjev. 10.1. Iz obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi da je taj sud dopustio preinaku tužbe jer je tužitelj prije početka postupka proveo vještačenje koje tuženik nije prihvatio, a sud je ocijenio svrsishodnim odlučiti o cijelom tužbenom zahtjevu jer bi podnošenje tužbe izazvalo nove troškove, dok je drugostupanjski sud potvrdio takvu odluku prvostupanjskog suda navodeći da je preinaka tužbe svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

10.2. Nižestupanjski sudovi su primjenom čl. 29. st. 2. ZOO dosudili tužitelju zateznu kamatu na glavnicu i na parnični trošak po stopi koja je uvećana za 5 postotnih poena.

11. Prema odredbi čl. 190. st. 1. ZPP tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a prema stavku 2. istog članka iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, dok je stavkom 3. istog članka propisano da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

12. Prema čl. 117. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19) propisano je da se odredba čl. 39. tog Zakona (kojom je izmijenjena odredba čl. 190. st. 2. ZPP) primjenjuje na sve postupke u tijeku, dakle, i na preinaku tužbe izvršenu podneskom od 3. ožujka 2020. neovisno o tome što je tužba u ovom predmetu podnesena 8. studenog 2016.

13. Tužitelj je prije početka postupka izradio obračun kamata (odnosno vještačenje kako to navodi prvostupanjski sud), a tuženik je osporio visinu potraživanja i taj izračun u ovom postupku nije prihvatio te je sud na prijedlog tužitelja upravo iz tog razloga odredio provođenje financijskog vještačenja nakon čega je tužitelj saznao za puni opseg štete te je uredio tužbeni zahtjev u skladu s vještačenjem provedenim u ovom postupku.

14. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 656/2021-2 od 24. svibnja 2023. izraženo je shvaćanje "da tužitelj može preinačiti i povisiti tužbeni zahtjev nakon što je prethodni postupak zaključen, i to nakon provedenog medicinskog vještačenja, ako su u konkretnom slučaju za to ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 190. st. 2. ZPP (čl. 39. ZID ZPP/19), koja se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 2. ZID ZPP/19". Nadalje, u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 812/2022-4 od 21. ožujka 2024. izraženo je sljedeće pravno shvaćanje: "Utvrđenje visine štete u postupku osiguranja dokaza, ne predstavlja okolnost zbog koje tužitelj ne bi mogao preinačiti tužbeni zahtjev i nakon zaključenja prethodnog postupka sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a (čl. 39. ZID ZPP/19) ako iz okolnosti tijeka postupka slijedi da realnu i punu visinu svog zahtjeva nije mogao postaviti bez svoje krivnje i u fazi prethodnog postupka."

15. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je tužitelj mogao preinačiti tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka nakon provedenog financijskog vještačenja, jer u okolnostima kada je tuženik osporio visinu tužbenog zahtjeva, a nije prihvatio izračun tražbine koji je dostavio tužitelj (odnosno vještačenje provedeno prije podnošenja tužbe) tada je tužbeni zahtjev mogao postaviti jedino nakon vještačenja provedenog u ovom postupku kada je saznao za puni opseg štete pa punu visinu svog zahtjeva nije mogao postaviti bez svoje krivnje u fazi prethodnog postupka.

16. Iz zaključka prvostupanjskog suda da je tužitelj mogao preinačiti tužbu jer tuženik nije prihvatio vještačenje koje je prije postupka proveo tužitelj, a taj zaključak je prihvatio i drugostupanjski sud, zapravo proizlazi da sudovi smatraju da nije bilo krivnje tužitelja za ne postavljanje zahtjeva u fazi prethodnog postupka.

17. Stoga u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 190. st. 2. ZPP.

18. Odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku kada sud usvoji povećani tužbeni zahtjev, povećan nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je provedenim vještačenjem utvrđena visina novčanog zahtjeva na temelju koje je tužbeni zahtjev povećan.

Nije ostvarena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku kada sud usvoji povećani tužbeni zahtjev, povećan nakon zaključenja prethodnog postupka iz razloga svrsishodnosti, ako je prethodno utvrđeno da tužitelj nije mogao bez svoje krivnje tužbeni zahtjev preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

19. Prema čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 78/15) koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2015. izmijenjen je čl. 29. st. 2. ZOO tako da isti sada glasi: Stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

20. Predmet ovog spora je naknada štete koja proizlazi iz trgovačkog ugovora. Naime, obje ugovorne strane su trgovci, a tužbeni zahtjev proizlazi iz kršenja odredbi tog trgovačkog ugovora.

21. Stoga u konkretnom slučaju tužitelj ima pravo na kamatnu stopu na glavno potraživanje po stopi uvećanoj za pet postotnih poena u kojem dijelu su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 29. st. 2. ZOO, a u odnosu na kamatu koja teče na parnični trošak tužitelj ima pravo na kamatu po stopi uvećanoj za tri postotna poena jer to potraživanje ne proizlazi iz trgovačkog ugovora pa je samo u odnosu na kamatnu stopu u odnosu na parnični trošak valjalo preinačiti nižestupanjske presude.

22. Odgovor na postavljena pitanja glasi:

Na zakašnjelo plaćanje dosuđenih iznosa naknade štete koja proizlazi iz trgovačkog ugovora zatezna kamata po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a u odnosu na parnični trošak za 3 postotna poena.

23. Tuženik je u ovom konkretnom sporu uspio u odnosu na prijedlog za dopuštenje s tri od osam postavljenih pitanja, a u odnosu na reviziju s jednim od tri postavljena pitanja i to u odnosu na sporedno potraživanje odnosno u odnosu na stopu zatezne kamate na parnični trošak pa je po ocjeni ovog suda tuženik uspio u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog čega mu nisu nastali posebni troškovi pa je u skladu s čl. 154. st. 5. ZPP odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao i troška revizijskog postupka.

24. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a djelomično preinačiti drugostupanjsku odluku i odlučiti kao u izreci ove presude, a na temelju čl. 393. st. 1. ZPP djelomično odbiti reviziju i odlučiti kao u izreci.

25. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP te je riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 4. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil