REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4499/2022-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VI iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kojeg zastupa punomoćnik Ivan Milišić, odvjetnik iz Splita, protiv 1. tuženika Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg, Egen, Mureckersbe 23, A- 8083, St. Stefan im Rosental (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2. tuženika Verbriefung & Co. d.o.o. za usluge iz Zagreba, Hribarov prilaz kbr. 6A (OIB: 50053576872), koje zastupa punomoćnik Nikola Remenar, odvjetnik iz Zagreba, radi brisanja založnog prava, te u pravnoj stvari po protutužbi 1. protutužitelja Raiffeisenbank St. Stefan- Jagerberg-Wolfsberg, Egen, Mureckersbe 23, A-8083, St. Stefan im Rosental (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2. protutužitelja Verbriefung & Co. d.o.o. za usluge iz Zagreba, Hribarov prilaz kbr. 6A (OIB: 50053576872), koje zastupa punomoćnik Nikola Remenar, odvjetnik iz Zagreba, protiv protutuženika VI iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kojeg zastupa punomoćnik Ivan Milišić, odvjetnik iz Splita, radi izdavanja tabularne isprave podobne za upis založnog prava, odlučujući o prijedlogu tužitelja, ujedno i protutuženika (dalje: tužitelja) da mu se dopusti revizija protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola posl. br. Gž-752/2022-2 od 8. kolovoza 2022. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju posl. br. P-3541/2015-30 od 2. svibnja 2022., u sjednici održanoj 4. lipnja 2024.,

r i j e š i o  j e :

Tužitelju se dopušta revizija protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola posl. br. Gž-752/2022-2 od 8. kolovoza 2022. u odnosu na u njegovom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačena pitanja:

1. Je li zakonska odredba iz članka 335. st. 9. ZPP-a derogira Odlukom danu (pogrešnu) uputu o pravnom lijeku?

2. Kada uputa o pravnom lijeku glasi: „Protiv ove Odluke može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana pismenog primitka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka putem ovog suda a za županijski sud“, da li se kao početak računanja roka uzima dan objave presude ili dan primitka pisanog otpravka iste?

3. Može li pogrešna uputa o pravnom lijeku ići na štetu podnositelja?

Obrazloženje

1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbačena kao nepravovremena žalba koju je tužitelj podnio protiv prvostupanjske presude.

1.1. Drugostupanjski sud je to rješenje donio polazeći od utvrđenja:

“…da su stranke u ovoj pravnoj stvari uredno obaviještene o ročištu za objavu presude održanom 29. ožujka 2022. te da na to ročište nisu pristupile, a presuda je na tom ročištu objavljena i istog dana otpremljena strankama po punomoćnicima putem „e-Oglasne ploče“. Punomoćnik tužitelja, odvjetnik Ivan Milišić je, naime (prema podacima u spisu i e-spisu), poziv za ročište za objavu odluke za 29. ožujka 2022. primio u siguran elektronički poštanski pretinac 24. veljače 2022., uz propisana upozorenja“. Žalbu je izjavio 28. travnja 2022.

2. Tužitelj je podnio prijedlog da mu se protiv tog drugostupanjskog rješenja dopusti revizija, a sve zbog pravnih pitanja naznačenih u izreci ovoga rješenja, a koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

3. Tuženici su odgovorili na prijedlog za dopuštenje revizije i predložili da se ovaj odbaci kao nedopušten, podredno odbije kao neosnovan.

4. Prijedlog je osnovan.

5. Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 8. kolovoza 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), na snazi od 19. srpnja 2022. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članaka 58. do 73. ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv drugostupanjske presude ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije." U ovome slučaju (gdje osporeno rješenje ima značaj rješenja kojim se postupak završava) to treba sagledati u smislu odredaba čl. 400. ZPP-a, prema kojima: (stavak 1.) „Stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno završen.“, (stavak 3.) „U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovoga Zakona o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji protiv presude, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.“

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredaba čl. 387., koje propisuju obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojima: (...) "Prijedlog za dopuštenje revizije, osim podataka koje mora sadržavati svaki podnesak, treba sadržavati: (...) 2) određeno naznačeno pravno pitanje iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona ili određeno naznačeno temeljno ljudsko pravo iz članka 385.a stavka 2. ovoga Zakona za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim stranka iscrpila dopušteni pravni put, 3) jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu članka 385.a stavaka 1. ili 2. ovoga Zakona uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. (...) Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog za dopuštenje revizije dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.“,

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi,...“.

7. Pritom treba imati na umu da te odredbe ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

8. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tužitelja postavljena pitanja Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporeno rješenje temeljeno je na shvaćanju za koje postoji i može se očekivati neujednačena i nesigurna sudska praksa.

To sve gledano i u svijetlu shvaćanja:

- da je osnovni zahtjev svakog pravnog poretka utemeljenog na načelu vladavine prava da sudovi poznaju propise koje u konkretnim slučajevima primjenjuju i da daju zakonitu i pravilnu uputu o pravnom lijeku: stranke postupanjem po pogrešnoj uputi o pravnom lijeku koju daju sudovi ne smiju trpjeti štetne posljedice,

- da se u ovome slučaju nije utvrdilo i (izgledno) ne može utvrditi kada je i na koji način tužitelj primio osporenu pisanu presudu - koju je napao žalbom, odnosno kada mu je i na koji način dostavljena ili ju je primio na drugi način i kada,

- da je odredbom čl. 335. st. 9. ZPP-a jasno određeno „ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje“: dakle ne („u slučaju iz stavka 9.“) po proteku osam dana iz odredbe čl. 335. st. 10. ZPP-a,

- da je u pouci o pravnom lijeku protiv osporene presude naznačeno da se protiv ove „može izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana pismenog primitka iste“: dakle bez pouke koja bi bila u skladu sa odredbama čl. 335. ZPP-a, odnosno bez i da je ičime naznačen utjecaj dana objave presude na računanje roka za žalbu, odnosno da taj rok treba računati prema nekoj presumpciji, konkretno - uvažavajući navedenu odredbu čl. 335. st. 9. ZPP-a.

9. Stoga je pravilno za zaključiti:

9.1. da u odnosu na u prijedlogu postavljena pitanja postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“),

9.2. da su (time) u odnosu na ta pitanja nastali uvjeti za dopuštenje revizije,

pa u skladu sa tim zaključkom odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 4. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća

Slavko Pavković