REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-790/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MUCIĆ & CO d.o.o. u stečaju, Dugopolje, IV. gardijske brigade 5, OIB 90091420648, zastupanog po punomoćniku Lovri Zovku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, Zagreb, Katančićeva 5, OIB 18683136487, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1712/2022-4 od 7. prosinca 2022. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2281/2018-29 od 4. ožujka 2022., u sjednici održanoj 4. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Nalaže se REPUBLICI HRVATSKOJ, Ministarstvo financija, Katančićeva 5, Zagreb, OIB: 18683136487, da društvu MUCIĆ & Co d.o.o., Dugopolje (Općina Dugopolje), IV. gardijske brigade 5, OIB: 90091420648, u roku od 8 (osam) dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti iznos od 1.232.919,36 kn, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dana 17. rujna 2015., pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 78/15) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 151.712,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude 4. ožujka 2022. pa do konačne isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 78/15) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, sve to u roku od 8 (osam) dana pod prijetnjom ovrhe.".

1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2281/2018- 29 od 4. ožujka 2022. i sudi:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev da tuženik u roku od osam dana plati tužitelju iznos od 1.232.919,36 kn / 163.636,52 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. rujna 2015. do isplate.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od osam dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 84.172,00 kn / 11.171,54 EUR.".

2. Rješenjem ovog revizijskog suda broj Revd-1829/2023-2 od 11. listopada 2023. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pravnih pitanja:

"1. Da li ugovori u kojima se jedna ugovorna strana kao izvođač obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu i izvesti određene građevinske radove, a druga ugovorna strana kao naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu naknadu koji su sklopljeni na temelju odredbe članka 620. ZOO predstavljaju ugovore o prometu robe i usluga čije tražbine sukladno odredbi članka 228. stavak 1. ZOO zastarijevaju za tri godine?,

2. Da li se početak tijeka zastare računa od dana ovjere konačne situacije ili od dana izdavanja računa, odnosno predstavljaju li situacije za izvršene građevinske radove po svom karakteru račun?".

3. Tužitelj je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv drugostupanjske presude podnio reviziju.

3.1. Tužena nije podnijela odgovor na reviziju tužitelja.

4. Revizija tužitelja nije osnovana.

5. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 1.232.919,36 kn/163.636,52 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. rujna 2015. pa do isplate.

7. Nižestupanjski sudovi utvrdili su sljedeće činjenice:

- da je prednik tužitelja kao izvođač sa Središnjom agencijom za financiranje i ugovaranje 18. kolovoza 2012. sklopio Ugovor o izgradnji graničnih inspekcijskih postaja Karasovići, Ploče i Metković (dalje: osnovni Ugovor)

- da je nakon toga prednik tužitelja kao izvođač sa tuženom (Republikom Hrvatskom- Ministarstvo financija) kao naručiteljem 7. siječnja 2013. sklopio Ugovor o zamjenskim i dodatnim radovima na dovršetku objekata graničnih inspekcijskih postaja Karasovići, Luka Ploče i Nova Sela (dalje: Ugovor od 7. siječnja 2013.),

- da je prema Ugovoru od 7. siječnja 2013. obveza prednika tužitelja bila izvođenje dodatnih i zamjenskih građevinsko-obrtničkih i instalacijskih radova na objektima graničnih inspekcijskih postaja Karasovići, Luka Ploče i Nova Sela,

- da je obveza tužene bila platiti cijenu dodatnih i zamjenskih radova iz Ugovora od 7. siječnja 2013.,

- da su stranke Ugovorom od 7. siječnja 2013. odredile da će dokument za obračun i plaćanje cijene radova biti ovjerena okončana situacija za plaćanje po osnovnom Ugovoru,

- da je po završetku dodatnih i zamjenskih radova sačinjena okončana situacija koja je ovjerena najkasnije 10. lipnja 2014.,

- da tužena nije platila predniku tužitelja cijenu radova po navedenoj okončanoj situaciji,

- da je prednik tužitelja tuženoj nakon toga ispostavio račun od 16. rujna 2015. kojim je tuženu pozvao na plaćanje cijene radova po Ugovoru od 7. siječnja 2013. i to u iznosu od 1.232.919,36 kn/163.636,52 EUR,

- da je tužena taj račun vratila predniku tužitelja smatrajući da je obračunata tražbina neosnovana, te

- da je prednik tužitelja 18. svibnja 2018. Državnom odvjetništvu podnio zahtjev za mirno rješenje spora.

8. Suština spornog odnosa među strankama u revizijskom dijelu postupka ogleda se u pitanju da li je u konkretnom slučaju nastupila zastara utužene tražbine. Prvostupanjski sud odbija prigovor zastare primijenivši petogodišnji zastarni rok. Drugostupanjski sud pak prihvaća prigovor zastare, preinačava drugostupanjsku presudu i odbija predmetni tužbeni zahtjev primjenjujući trogodišnji zastarni rok i to počevši od ovjere okončane situacije.

9. U odnosu na prvo predmetno pravno pitanje mjerodavni izvori prava su:

- odredba čl. 14. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), koja glasi:

"Trgovački ugovori, prema ovom zakonu, jesu ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljaju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednog od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti.",

- odredba čl. 228. st. 1. ZOO, koja glasi:

"Međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.",

- odredba čl. 620. st. 1. ZOO, koja glasi:

"Ugovorom o građenju izvođač se obvezuje prama određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu" (riječ je o ugovoru o građenju).

9.1. Da bi određeni ugovor bio trgovački ugovor u smislu odredbe čl. 14. st. 2. i odredbe čl. 228. st. 1. ZOO trebaju biti ispunjeni subjektivni kriteriji (da su obje stranke trgovci, odnosno da je jedna stranka trgovac, a druga osoba javnog prava) i objektivni kriteriji (da je ugovor sklopljen u sklopu djelatnosti njihovog poslovanja, ili barem jednog od njih, ili u svezi s obavljanjem tih djelatnosti).

9.2. U konkretnom slučaju u odnosu na Ugovor od 7. siječnja 2013. ispunjen je subjektivni kriterij jer je prednik tužitelja kao društvo s ograničenom odgovornošću trgovac, a tužena (Republika Hrvatska – Ministarstvo financija) osoba javnog prava. U konkretnom slučaju ispunjen je i objektivni kriterij jer je (među strankama nesporno) djelatnost prednika tužitelja bila i izvođenje građevinskih radova.

9.3. U konkretnom slučaju Ugovor o izvođenju dodatnih i zamjenskih građevinsko- obrtničkih i instalacijskih radova na prije navedenim objektima graničnih inspekcijskih postaja od 7. siječnja 2013. ima značaj ugovora o prometu robe i usluga iz čl. 228. st. 1. ZOO. Ovo stoga što taj Ugovor ima gospodarsko značenje (izvođenju dodatnih i zamjenskih građevinsko-obrtničkih i instalacijskih radova predstavljaju gospodarsku aktivnost - djelatnost). Naime, iako je tužena (država) naručitelj tih radova ona sklapanjem ugovora od 7. siječnja 2013. nije nastupala iure imperii, već je kao javnopravni subjekt sklapanjem tog Ugovora ušla u privatnopravni odnos, nastupajući dakle iure gestionis.

10. Dakle, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 228. st. 1. ZOO kada je zaključio da se u konkretnom slučaju treba primijeniti trogodišnji zastarni rok.

11. U odnosu na predmetno drugo pravno pitanje mjerodavni izvori prava su:

- odredba čl. 215. st. 1. ZOO, koja glasi:

"Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano." i

- odredba čl. 244. ZOO, koja glasi:

"Za prekid zastare nije dovoljno da vjerovnik pozove dužnika pisano ili usmeno da obvezu ispuni.".

12. U konkretnom slučaju kada su stranke iz Ugovora od 7. siječnja 2013. ugovorile da će dokument za obračun i plaćanje cijene radova biti ovjerena okončana situacija, onda je prednik tužitelja ovjerom okončane situacije stekao pravo zahtijevati plaćanje cijene radova. Okolnost što je prednik tužitelja protekom više od godinu dana tuženoj ispostavio račun pozivajući tuženu na plaćanje cijene radova, nema od utjecaja na tijek zastare, jer pozivanje dužnika na ispunjenje obveze samo po sebi ne dovodi do prekida zastare.

13. Dakle, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 215. st. 1. i čl. 244. ZOO kada je tijek zastare računao od ovjeravanja okončane situacije.

14. Konačno, kada je u konkretnom slučaju od okončane situacije pa do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora proteklo više od tri godine, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 228. st. 1. ZOO kada je preinačivši prvostupanjsku presudu odbio predmetni tužbeni zahtjev.

15. S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP, predmetnu reviziju odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 4. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Damir Kontrec