REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-706/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CM iz [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnice Zdenka Monterisi i Silvija Monterisi, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Monterisi & partneri d.o.o. iz Splita, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Filijala Split, Split, Trg Hrvatske bratske zajednice 8, OIB 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnica CMB i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4315/2022-2 od 2. studenoga 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P- 667/2018-80 od 6. rujna 2022., koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-667/2018-81 od 6. rujna 2022., u sjednici održanoj 4. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Preinačuje se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4315/2022-2 od 2. studenoga 2022. i presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-667/2018-80 od 6. rujna 2022., koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-667/2018-81 od 6. rujna 2022. u točki I. u dosuđujućem dijelu i točka III. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 349.070,38 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2012. do isplate kao i zahtjev za naknadu parničnog troška neosnovan.

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 52.829,35 eura u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak revizijskog postupka u iznosu od 9.843,75 eura roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom ispravljenom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.628.500,00 kn/ 349.070,38 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. prosinca 2012. do isplate, dok je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate za razdoblje od 26. ožujka 2011. do 30. studenoga 2012. na iznos glavnice od 2.628.500,00 kn/ 349.070,38 EUR, kao neosnovan. Pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni za isplatu iznosa od 377.500,00 kn/ 50.132,80 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 26. ožujka 2011. do isplate, a pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 508.991,86 kn/67.595,20 EUR.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanoj točki I. izreke u dosuđujućem dijelu, a pod točkom II. izreke preinačena je prvostupanjska presuda pod točkom III. izreke tako da je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 399.292,98 kn / 52.995,26 EUR.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1309/2023-2 od 22. studenoga 2023., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4315/2022-2 od 2. studenoga 2022. u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

"Tko je aktivno legitimiran potraživati isplatu od osiguratelja u slučaju nastupa osiguranog slučaja po vinkuliranoj polici?

U kojem trenutku tužitelj mora ishoditi i predočiti suglasnost osobe u čiju je korist polica vinkulirana iz čl. 962. Zakona o obveznim odnosima odnosno je li prekludiran navedeno učiniti po zaključenju prethodnog postupka pred sudom?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u odnosu na pravna pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu tako da sud odbije tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iz ugovora o pomorskom osiguranju tužiteljevog broda koji je potonuo.

9. U ovoj revizijskoj fazi postupka sporna je aktivna legitimacija za potraživanje isplate od osiguratelja po polici osiguranja koja je vinkulirana u korist banke.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je tužitelj kao osiguranik 29. studenoga 2010. s tuženikom kao osigurateljem sklopio ugovor o osiguranju ribarskog broda,

- da je 26. ožujka 2011. došlo do potonuća broda,

- da je polica osiguranja vinkulirana u korist OTP banke d.d. do osigurane svote od 400.000,00 EUR,

- da je vinkulacija izvršena radi osiguranja tražbine OTP banke prema tužitelju kao korisnika kredita, na temelju Ugovora o dugoročnom kreditu,

- da je OTP banka d.d. podnijela tužbu protiv ovdje tuženika radi isplate po vinkuliranoj polici te da je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev OTP banka d.d. kao i da je tu odluku ukinuo Vrhovni sud Republike Hrvatske.

11. Nižestupanjski sudovi su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev primjenom čl. 921., 1089. st. 1. u vezi s čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO).

12. Drugostupanjski sud u obrazloženju navodi da je tužitelj aktivno legitimiran prema odredbi čl. 687. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj 181/04, 76/07 i 146/08 - dalje: PZ), da tužitelj ima osigurljiv interes za potraživanje iz tužbenog zahtjeva te da tuženik u žalbi neosnovano drži da tužitelj nema aktivnu legitimaciju za ovu tužbu, jer još od njenog podnošenja nema suglasnost banke za isplatu dosuđenog mu iznosa. Nadalje, navodi da se vinkulacijom police ne prenosi svojstvo osiguranika, da je jedino tužitelj kao osiguranik ovlašten tužbom zahtijevati isplatu naknade iz osiguranja te da tuženik kao osiguratelj naknadu u dijelu koji se odnosi na iznos osiguran vinkulacijom police osiguranja, pa ni po eventualnoj pravomoćnoj presudi, neće isplatiti tužitelju bez pristanka osobe u čiju je korist polica vinkulirana.

13. Prema odredbi čl. 962. st. 1. ZOO nakon nastupanja osiguranog slučaja založna prava i ostala prava koja su ranije postojala na osiguranoj stvari prelaze na dugovanu naknadu, kako u slučaju osiguranja vlastite stvari, tako i u slučaju osiguranja tuđih stvari zbog obveze njihova čuvanja i vraćanja, te osiguratelj ne može isplatiti naknadu osiguraniku bez suglasnosti nositelja tih prava, a prema stavku 2. istog članka te osobe mogu zahtijevati neposredno od osiguratelja da im u granicama iznosa osiguranja i prema zakonskom redu isplati njihove tražbine.

14. U presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-229/2018-2 od 15. veljače 2022. kojom je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7329/2014-2 od 6. prosinca 2017. kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu OTP banke d.d. po ovom istom štetnom događaju izraženo je pravno shvaćanje da „založni vjerovnik (u konkretnom slučaju tužitelj) zadržava svojstvo korisnika osiguranja do otplate osigurane tražbine ili do isteka roka na koji je založen.“ Nadalje je navedeno da „u konkretnim okolnostima pravo na prvenstvenu isplatu ima založni vjerovnik u čiju je korist polica osiguranja vinkulirana, pa osiguratelj osigurani iznos ne može isplatiti drugoj osobi bez suglasnosti založnog vjerovnika“ te da „je pogrešan pravni stav nižestupanjskih sudova da tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari jer time što je osiguranik vinkulirao policu osiguranja u korist tužitelja i time što je polica vinkulirana nije prestalo svojstvo osiguranika, što nitko u ovom postupku niti ne osporava. Stoga u slučaju kada ni tuženik kao osiguratelj ne isplati svotu osiguranja dobrovoljno može protiv njega podnijeti tužbu radi isplate svote osiguranja do iznosa osiguranih vinkulacijom.“

15. Iz navedenog proizlazi da prvenstveno založni vjerovnik odnosno osoba na koju je vinkulirana polica osiguranja ima pravo na isplatu po polici osiguranja, a sukladno odredbi čl. 962. st. 1. ZOO osiguratelj ne može isplatiti naknadu osiguraniku bez suglasnosti nositelja založnog i drugih prava na osiguranoj stvari.

16. Stoga odgovor na prvo pitanje glasi:

Kada je polica osiguranja vinkulirana u korist druge osobe, u slučaju nastupa osiguranog slučaja aktivno je legitimiran tražiti isplatu od osiguratelja osiguranik ako ima odobrenje osobe u čiju je korist vinkulirana polica, a ako nema suglasnost osobe u čiju je korist vinkulirana polica tada je aktivno legitimirana osoba u čiju je korist vinkulirana polica.

17. Prema odredbi čl. 299. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08, 57/11, 148/11 dalje - ZPP/2011) koji je na snazi u vrijeme podnošenja tužbe 13. kolovoza 2012. i koja se primjenjuje prema čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 25/13 - dalje: ZID ZPP) stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, na pripremnom ročištu ili najkasnije na prvom ročištu za glavnu raspravu ako pripremno ročište nije održano iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stavkom 2. istog članka propisano je da stranke mogu i kasnije tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, ali su dužne naknaditi troškove koji time budu izazvani protivnoj stranci, osim ako potreba za iznošenjem novih činjenica i predlaganja novih dokaza nije izazvana ponašanjem protivne stranke. Na zahtjev protivne stranke, sud će bez odgode rješenjem odlučiti o naknadi takvih troškova rješenjem. Protiv toga rješenja posebna žalba nije dopuštena, a ovrha se na temelju njega može tražiti prije njegove pravomoćnosti.

18. Odredba čl. 299. ZPP izmijenjena je člankom 69. ZID ZPP, a prema čl. 102. ZID ZPP primjenjuje se na postupke pokrenute nakon 1. travnja 2013. i propisuje obvezu stranaka da već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznesu sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predlože dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke kao i da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

19. Stoga, kada je u primjeni ZPP koji se primjenjuje na postupke pokrenute nakon 1. travnja 2013., tužitelj je bio dužan dostaviti suglasnost osobe u čiju je korist polica vinkulirana do zaključenja prethodnog postupka, a tijekom glavne rasprave samo ako taj novi dokaz nije mogao bez svoje krivnje predložiti do zaključenja prethodnog postupka, a kada je u primjeni ZPP/2011, kao što je slučaj u ovom predmetu, tužitelj je mogao dostaviti suglasnost osobe u čiju je korist polica vinkulirana do zaključenja glavne rasprave.

20. Odgovor na drugo pitanje glasi:

Tužitelj mora dostaviti suglasnost osobe u čiju je korist polica vinkulirana iz čl. 962. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) do zaključenja prethodnog postupka pred sudom kada je u primjeni Zakon o parničnom postupku koji se primjenjuje na postupke pokrenute nakon 1. travnja 2013.

21. Budući da je tuženik tužitelju osporio aktivnu legitimaciju te je tijekom postupka isticao da isplata osigurnine može ići samo u korist osobe u čiju je korist polica vinkulirana, a tužitelj nije do zaključenja glavne rasprave dostavio suglasnost OTP banke d.d. u čiju korist je vinkulirana polica, nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili odredbu čl. 962. ZOO kada su prihvatili tužbeni zahtjev za isplatu tužitelju kao osiguraniku po polici koja je vinkulirana u korist OTP banke d.d. te je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

22. Budući da su nižestupanjske presude preinačene, valjalo je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, čl. 164. ZPP i čl. 166. 2. ZPP odlučiti o parničnom. Tuženiku pripada trošak zastupanja na ročištima od 26. lipnja 2020., 10. veljače 2021., 27. listopada 2021. i 20. srpnja 2022. po Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 - dalje: OT) u iznosu od po 3.989,65 eura/30.060,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu od 16. rujna 2020., 17. studenoga 2021. po Tbr. 9. toč. 2. OT u iznosu od po 1.994,82 eura/15.030,00 kuna, trošak sastava podnesaka od 11. siječnja 2021., 11. ožujka 2021., 23. svibnja 2022., 7. srpnja 2022. po Tbr. 8. toč. 1. OT u iznosu od po 3.989,65 eura/30.060,00 kuna, trošak sastava podnesaka od 9. travnja 2021., 3. studenog 2021., 12. studenog 2021., 4. svibnja 2022. po Tbr. 8. toč. 3. OT u iznosu od po 66,36 eura/500,00 kuna što sve uz pripadajući PDV od 25%, troškove vještačenja u iznosu od 663,61 eura/5.000,00 kuna, trošak pribave informacije od DHMZ-a u iznosu od 53,09 eura/400,00 kn, ukupno iznosi 45.931,91 eura/346.074,00 kuna. Nadalje, tuženiku je valjalo priznati i trošak sastava žalbe po Tbr. 10. toč. 1. OT u iznosu od traženih 4.987,06 eura/37.575,00 kuna što uz 25% PDV-a iznosi 6.233,82 eura/46.968,75 te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 663,61 eura/5.000,00 kuna pa sveukupni trošak tuženika iznosi 52.829,35 eura/398.042,75 kuna. Tuženiku je trošak dosuđen u okviru iznosa kako ih je zatražio sukladno čl. 2. st. 1. ZPP.

23. S obzirom na to da je tuženik uspio u revizijskom postupku u cijelosti, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP dosuđen mu je trošak sastava revizije prema vrijednosti predmeta spora pobijanog dijela presude po Tbr. 10. toč. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23) u iznosu od 2.625 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura i PDV od 25% iznosi 9.843,75 eura. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe jer zahtjev sukladno čl. 164. st. 2. ZPP nije dovoljno određen budući da nije navedeno u odnosu na koju radnju traži trošak sudske pristojbe, a ako bi se i smatralo da tuženik traži trošak sudske pristojbe na presudu isti opet ne bi bio osnovan jer prema napomeni uz Tar. br. 3. Uredbe o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 53/19 - dalje: Uredba) proizlazi da se ne plaća sudska pristojba na reviziju ako je sud rješenjem dopustio reviziju.

24. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 391. st. 7. ZPP-a preinačiti nižestupanjske presude te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 4. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil