REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5057/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CH iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kojeg zastupa punomoćnica Anka Jakovljević Grizelj, odvjetnica iz Đakova, protiv tuženice Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija kbr. 6 (OIB: 14036333877), koju zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovora o kreditu i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž-594/2022-2 od 6. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu posl. br. P- 176/2021-21 od 28. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

Tuženici se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž-594/2022-2 od 6. rujna 2022. u odnosu na u njezinom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno pitanje pod 2.:

„2. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli?“.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je:

- u stavku I. izreke, utvrđen „ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist banke, od dana 14.03.2005., ovjerenog kod javnog bilježnika Dragice Dumančić u Osijeku pod brojem: OU-218/05 dana 16. ožujka 2005.“, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.700,00 CHF (...), prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita.",

- u stavku II. izreke, utvrđen „ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 2.“ istog Ugovora koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.700,00 CHF (...).",

- u stavku III. izreke, utvrđen „ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. toč. 3.“ istog Ugovora koji glasi: "u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja.",

- u stavku IV. izreke, utvrđen „ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. toč. 4.“ istog Ugovora koji glasi: "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja",

- u stavku V. izreke, naloženo tuženici zbog ništetnih ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, isplatiti tužitelju 6.936,09 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama,

- u stavku VI. izreke, naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove od 7.200,00 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim od 28. travnja 2022. godine do konačne isplate.

2. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv te drugostupanjske presude, a sve zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

"1. Može li sud primjenom čl. 502.c ZPP-a zauzeti pravno utvrđenje da je Slavonska banka d.d., povrijedila kolektivne interese potrošača nepoštenom praksom ugovaranja ništetnih odredbi vezano za promjene kamatne stope i za ugovaranje u valuti CHF, pa tako i u ovom konkretnom slučaju, iako Slavonska banka nije bila obuhvaćena presudama VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača?,

2. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli?,

3. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?,

4. Je li u primjeni čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika bio nepošten od dana stjecanja slijedom čega je dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja, a ne podnošenja zahtjeva?,

5. Da li je presuda nezakonita i nepravilna i da li je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?,

6. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, prilikom određivanja financijskog vještačenja radi izračuna preplate ovlašten samostalno popuniti pravnu prazninu koja može nastati u slučaju utvrđenja ništetnim dijela odredbe o valutnoj klauzuli, na način da odredi izračun razlike temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora, protivno odredbama članka 324. i 319. Zakona o obveznim odnosima, ili je potrebno navedenu prazninu popuniti na način da se za sve izračune koristi promjenjiva kamatna stopa primjenjiva na HRK kredite za predmetno razdoblje?,

7. Je li sud omogućio raspravljanje o činjenicama koje su predmet vještačenja u parnici ako nije prihvatio dokazni prijedlog za usmenim saslušanjem vještaka na glavnoj raspravi na okolnost istaknutih prigovora na pisani nalaz i mišljenje ili je na taj način počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a što presudu čini nezakonitom i nepravilnom?,

8. Nalažu li pravila stjecanja bez osnove da sud treba u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pri provođenju financijskog vještačenja kod izračuna preplate po ništetnim odredbama uzeti u obzir i tzv. negativnu razliku u preplati nastalu primjenom izračuna anuiteta po tečaju nižem od početnog?,

9. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, bez suglasnosti i protivno volji ugovornih strana, ovlašten samostalno, urediti postojeći ugovorni odnos na način da pravne praznine nakon ništetnosti pojedinih odredbi, popuni novim ugovornim odredbama ukidanjem valutne klauzule, iako zakon dopušta ugovaranje valutne klauzule, te iako postoji protivljenje jedne ugovorne strane takvom popunjavanju pravne praznine?,

10. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o popunjavanju pravne praznine u ugovorima o kreditu nastale zbog utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na ugovaranje valutne klauzule, a osobito ako se jedna ugovorna strana protivi popunjavanju pravne praznine kako predlaže druga ugovorna strana?".

3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

4. Prijedlog je samo djelomično dopušten.

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 6. rujna 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), na snazi od 19. srpnja 2022. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članaka 58. do 73. ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv drugostupanjske presude ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredaba čl. 387., koje propisuju obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojima: (...) "Prijedlog za dopuštenje revizije, osim podataka koje mora sadržavati svaki podnesak, treba sadržavati: (...) 2) određeno naznačeno pravno pitanje iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona ili određeno naznačeno temeljno ljudsko pravo iz članka 385.a stavka 2. ovoga Zakona za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim stranka iscrpila dopušteni pravni put, 3) jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu članka 385.a stavaka 1. ili 2. ovoga Zakona uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. (...) Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog za dopuštenje revizije dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi,...".

6.1. Pritom treba imati na umu da te odredbe ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu i praksu koju bi trebalo preispitati i promijeniti) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

7. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tuženice postavljeno pitanje pod 2. Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda je u odnosu na to pitanje temeljena na shvaćanju za koje postoji i može se očekivati neujednačena i nesigurna sudska praksa.

To sve gledano i u svjetlu shvaćanja izraženog u novijoj odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1593/2021 od 29. studenoga 2023., u kojoj je, u identičnom predmetu spora - gdje je podnositeljica ustavnih tužbi ovdje tuženica, sa dijelom istim spornim pitanjem, izraženo (uz ostalo, u bitnome):

"(...) 34.6. U konačnici, Ustavni sud primjećuje da su u nekim ovim predmetima i saslušani zaposlenici banke te iz njihovih iskaza nedvojbeno proizlazi da su oni u nekim slučajevima eventualno potrošačima objasnili da se kamatna stopa može mijenjati, ili da se tečaj može mijenjati tijekom trajanja ugovora, ali svi su bez iznimke izjavili da kao zaposlenici banke nisu bili upoznati sa svim parametrima promjene kamatne stope i da o tome nisu dali nikakve obavijesti potrošačima i ovdje tužiteljima; odnosno da ni sami nisu bili svjesni rizika zaduženja u švicarskom franku ili da potrošačima te rizike nisu objašnjavali kao ni specifičnosti rizika kreditnog zaduženja u valuti kao što je švicarski franak. Također su navodili da potrošači nisu mogli utjecati na sadržaj tih odredaba, odnosno o njima pojedinačno pregovarati. Ustavni sud pritom ističe da su navedeni iskazi u skladu s iskazima koje su zaposlenici podnositeljice davali i u drugim predmetima koji su bili predmet ocjene u postupcima pred Ustavnim sudom.

35. Ustavni sud stoga zaključuje, kao u spomenutom rješenju broj: U-III- 530/2021 i dr. od 27. rujna 2023., da zbog neodređenosti dokaznih prijedloga podnositeljice za saslušanjem zaposlenika banke, te proturječnosti njihovog obrazloženja i drugih iznesenih navoda sa samom biti obveze banke da prije sklapanja ugovora potrošaču da "odgovarajuće" obavijesti o ovdje spornim ugovornim odredbama, a što je posljedica pravnog pristupa kojim iznova osporava pravomoćna utvrđenja iz kolektivnog spora, nijedan razuman sud u ovim predmetima nije mogao pretpostaviti da podnositeljica, suprotno ponovljenim i neosnovanim navodima iz kolektivnog spora, ovdje zapravo tvrdi da su potrošačima i tužiteljima predloženi zaposlenici banke prije sklapanja ugovora usmeno ili na drugi način dali "odgovarajuće" obavijesti o osporenim ugovornim odredbama koje su izostale u samim ugovorima. Slijedi da su svi prigovori o odbijanju dokaznih prijedloga za saslušanjem zaposlenika banke (ili javnog bilježnika), u skladu s navedenim načelnim stajalištima, očito neosnovani.(...)".

8. Stoga je pravilno za zaključiti (tako, primjerice - i u ovosudnim odlukama posl. br. Revd 4716/2022-2 od 17. siječnja 2023., Revd 695/2023-2 od 21. veljače 2023. i Revd 4380/2022-2 od 4. srpnja 2023., a uvažavajući i shvaćanje iz prvostupanjske presude (prihvaćeno pravilnim drugostupanjskom presudom) da je dokazni prijedlog tuženice za saslušanje svjedoka na okolnost na koju se poziva (da je prije sklapanja prijepornog ugovora pregovarala sa tužiteljem, informirala tužitelja o konkretnom ugovoru o kreditu, pa, dakle, o rizicima ugovora, o tečajnim razlikama) za izvođenje „nesvrsishodan, neekonomičan i previše tegoban za potrošača“:

8.1. da u odnosu na pitanje pod 2. postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“),

8.2. da su (time) u odnosu na to pitanje nastali uvjeti za dopuštenje revizije: sve kako bi se povodom revizije mogla preispitati osporena presuda,

te, slijedom toga zaključka, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 389.b st. 3. ZPP-a).

9. Osporena presuda je u odnosu na ostala pitanja (za slučaj kakav je ovdje: kada je riječ o sporu u svezi ugovora o kreditu kojim je po tužitelju ostvaren kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF, a pokrenutom po zahtjevu tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredaba toga Ugovora kojima je ugovorena valutna klauzula, te njegovom zahtjevu za povrat utuženih iznosa plaćenih s osnova preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF, promjene tečaja) temeljena na suđenju u skladu sa stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom - koju bi upravo stoga što je takva bilo i ustavnopravno neprihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom) mijenjati: shvaćanje na kojemu je temeljena osporena presuda u odnosu na ta pitanja izraženo je (i određeno obrazloženo) u nizu odluka revizijskog suda, primjerice u odlukama posl. br. Revd 329/2022-2 od 23. veljače 2022., Revd 50/2023-2 od 7. veljače 2023., Revd 4088/2022-2 od 18. listopada 2022., Revd 752/2022-2 od 1. ožujka 2022., Revd 1677/2022-2 od 18. svibnja 2022., Revd 235/2022-2 od 19. travnja 2022., Revd 4305/2022-2 od 8. studenoga 2022., Revd 3691/2022-2 od 2. studenoga 2022., Revd 823/2022-2 od 22. studenoga 2022., Revd 3682/2022-2 od 5. listopada 2022., Revd 2622/2022-2 od 27. rujna 2022., Revd 1676/2022-2 od 4. listopada 2022., Revd 2747/2022-2 od 4. listopada 2022., Revd 2528/2022-2 od 7. rujna 2022. Revd 4472/2021-2 od 16. ožujka 2022., Revd 911/2022-2 od 16. ožujka 2022, Revd 3313/2022-2 od 30. kolovoza 2022., Revd 3242/2022-2 od 30. kolovoza 2022., Revd 3371/2022-2 od 10. rujna 2022., Revd 2507/2021-2 od 15. lipnja 2021., Rev 2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev 3142/2018- 2 od 19. ožujka 2019., Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Revt 249/2014-2 od 9. travnja 2015., Revd 3146/2020-2 od 3. studenoga 2020., Revd 221/2020-2 od 4. veljače 2020., Revd 479/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd 499/2020-2 od 10. ožujka 2020., a dijelom je prihvaćeno i na sjednici Građanskog odjela revizijskog suda od 31. siječnja 2022.

9.1. Pored toga, tuženica (pogotovo kraj već stvorene sudske prakse) nije istakla razumne, određene i dostatne razloge iz kojih bi proizlazilo vjerojatnim da je osporenom presudom povrijeđeno neko njezino temeljno ljudsko pravo iz članka 385.a stavka 2. ZPP-a, te da bi joj i zbog toga trebalo (to se ističe obzirom da je prijedlog podnesen „pozivom na odredbe čl. 385.a“ ZPP-a) pružiti traženu zaštitu.

10. U konačnom, revizijski sud tek primjećuje:

10.1. da je odgovor na osmo pitanje iz prijedloga određeno izrazio i u bitnome obrazložio u rješenju svoga proširenog vijeća posl. br. Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023., prema kojemu:

"(...) 17. Prošireno vijeće prije svega smatra da temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO kod ništetnih ugovora, a isto tako kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, svaka strana ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav svoj restitucijski zahtjev pravilno postavi i istakne. Međutim da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovora koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da se postavi materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženice na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

18. Kod toga prošireno vijeće ističe da se protutužba i procesnopravni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi čl. 288.a st. 6. ZPP se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP.

18.1. Slijedom toga, valja naglasiti da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP-a., kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288.a st. 6. ZPP-a.

19. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

20. Obzirom na navedeno, kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju (a istovjetno i u predmetu Rev 1277/2022), stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate. Slijedom navedenog, ne ulazeći u pitanje osnovanosti ili neosnovanosti tražbine tužene stranke, odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi:

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita.",

a osporena presuda nije (što je odlučno da bi se revizija dopustila) temeljena na shvaćanju koje bi bilo u suprotnosti sa tim odgovorom.

10.2. da je i shvaćanje (odgovor) na prvo pitanje iz prijedloga određeno izrazio i u bitnome obrazložio u svojoj odluci posl. br. Rev 1135/2023-2 od 3. siječnja 2024., prema kojoj:

"(...) 25. Podnoseći reviziju u odnosu na prvo dopušteno pitanje tuženik problematizira svoju vezanost učincima presuda donesenih u kolektivnom sporu u konkretnom predmetu jer je sporni ugovor kao trgovac sklopio Slavonska banka d.d., a koja nije bila obuhvaćena kao tuženik u naprijed navedenim kolektivnim sporovima.

26. Nižestupanjski sudovi su istovjetne tvrdnje tuženika iznošene tijekom postupka koji je prethodio reviziji otklonili uz obrazloženje da iz izvatka iz sudskog registra proizlazi da je ugovorom o pripajanju od 18. lipnja 2008. Slavonska banka d.d. pripojena tuženiku (koji je tada imao naziv Hypo Alpe-Adria-Bank) pa da se presude donesene u kolektivnim sporovima protiv Hypo Alpe-Adria-Bank odnose i na ugovore koje je prije pripajanja sklopila Slavonska banka d.d.

27. Prema odredbi čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 118/03 - dalje: ZTD) upisom pripajanja u trgovački registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenoga društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja. Ako pri tome dođe do međusobnih potraživanja iz ugovora, koje u vrijeme pripajanja ni jedna strana nije potpuno ispunila, koja se ne mogu prebiti, a njihovo obostrano ispunjenje ne bi bilo pravično za društvo preuzimatelja, opseg obveza pravično se određuje, uzevši u obzir ugovorna prava svih sudionika.

28. Sukladno citiranoj odredbi, pravilno je zaključivanje nižestupanjskih sudova da se odluke donesene u kolektivnom sporu protiv Hypo Alpe-Adria-Bank, kao preuzimatelja Slavonska banka d.d., odnose i na odnose nastale između potrošača i Slavonska banka d.d. To je ujedno i odgovor na naznačeno pitanje.(...)",

a niti to shvaćanje o istome pitanju nije protivno onome iz osporene presude.

10.3. da, uostalom, ta shvaćanja nisu u suprotnosti ni sa shvaćanjima izraženim u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-7002/2021 od 11. svibnja 2023. i (već navedenoj) U-III-1593/2021 od 29. studenoga 2023.

11. Slijedom toga valja prihvatiti:

- da ta daljnja pitanja (dakle: osim onog pod 2. iz prijedloga) nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu - niti smatrati (što za pitanje dopuštenosti revizije nije zanemarivo) da i u svezi tih pitanja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa,

- da u odnosu na ta pitanja ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost,

- da se, time, za ta pitanja u smislu odredbe čl. 389.b st.3. ZPP-a ima „uzeti da je prijedlog u odnosu na njih povučen“.

Zagreb, 4. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković