Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-637/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednika vijeća, Ane Gradišek, člana vijeća i suca izvjestitelja i Andrine Raspor Flis, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku S. P., odvjetniku u R., protiv I. tuženika D. H. iz Z., OIB: …, i II. tuženika I. H. iz Z., OIB: …, oba zastupana po punomoćniku F. L., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl.br. P-79/2019-69 od 20. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 4. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba prvo i drugo tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl.br. P-79/2019-69 od 20. studenog 2023., u pobijanom dijelu pod toč. I., III. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, suđeno je:

„I. Nalaže se I. tuženiku D. H. i II. tuženiku I. H. da tužitelju M. M. solidarno isplate iznos od 16.572,45 EUR[1] / 124.865,1 0 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 12.598,78 EUR/ 94.925,33 kn od 1. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 530,35 EUR/ 3.995,90 kn od 1. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 3.443,32 EUR/ 25.943,67 kn od 31. prosinca 2014. do isplate, sve po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, potom od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 1.787,86 EUR/ 13.470,68 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 168,64 EUR/ 1.270,68 kn od 31. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 1.619,22 EUR/ 12.200,00 kn od 31. prosinca 2013. do isplate.

III. Nalaže se I. tuženiku D. H. i II. tuženiku I. H. naknaditi tužitelju M. M. trošak parničnog postupka u iznosu od 8.889,76 EUR/66.979,90 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev I.-II. tuženika radi naknade troška parničnog postupka.“

2. Presudu u dijelu pod toč. I. III. i IV. izreke, pobijaju tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP), pogrešne primjene materijalnog prava, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o troškovima postupka. Predlažu, preinačiti pobijanu odluku na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te da se naloži tužitelju naknaditi tuženim troškove parničnog postupka, podredno da se ukine presuda u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom udjela u ostvarenom dohotku obrta D. P., za 2014. i 2015., a temeljem zaključenog Ugovora o ortaštvu od 21. svibnja 2013., isplata novčane vrijednosti udjela u zajedničkoj imovini (zalihama robe) navedenog obrta u vrijeme isključenja tužitelja iz ortaštva, te isplata iznosa pozajmice koju je tužitelj vlastitim sredstvima izvršio predmetnom obrtu.

6. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na sljedećim činjeničnim utvrđenjima: da je iz Ugovora o ortaštvu od 21. svibnja 2013. (list 6- 7 spisa- dalje: Ugovor) utvrđeno kako je isti Ugovor sklopljen između I. tuženika D. H., II. tuženika I. H., i tužitelja M. M. kao ortaka, kojim su se udružili u ortaštvo radi pokretanja obrta i podjele očekivane dobiti (članak 1. Ugovora); da su stranke kao ortaci utvrdili da svaki ortak unosi kao ortački ulog iznos od po 5.000,00 kn (članak 3. stavak 1. Ugovora), te odredili da se udio ortaka u dobiti i gubitku dijeli prema veličini njihovih uloga, i to krajem svake godine (članak 10. Ugovora), te da u slučaju isključenja ortaka iz ortakluka, učinak isključenja nastupa danom priopćenja odluke o isključenju, a ortak koji je isključen iz ortakluka sudjeluje u dobiti odnosno snošenju gubitka nastalim do dana isključenja (članak 12. stavak 3. Ugovora); da iz Odluke o isključenju ortaka iz ortaštva od 30. prosinca 2014. (list 10- 11 spisa- dalje: Odluka) je utvrđeno kako su tuženici odredili isključenje tužitelja iz ortaštva, te utvrdili da će se pokrenuti postupak pred nadležnim tijelom radi ishođenja rješenja o istupanju tužitelja iz zajedničkog obrta D. p. zbog toga što je tužitelj protivno interesima ortakluka i zajedničkog obrta, s poslovnog računa obrta podizao veće količine gotovine, a dana 19. studenog 2014. iznos od 32.000,00 kn, na što nije imao pravo na temelju Ugovora; da je iz rješenja Grada Z., Gradskog ureda za gospodarstvo, rad i poduzetništvo od 18. veljače 2015. utvrđeno kako je u obrtni registar upisano istupanje ortaka- tužitelja na temelju ugovora o ortakluku (list 12 spisa), a da je navedeni obrt odjavljen s danom 30. travnja 2015. (list 9 spisa); da iz privremenog poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave od 10. ožujka 2015. utvrđeno je kako je obrt D. P. u 2014. ostvario dohodak od zajedničke djelatnosti u ukupnom iznosu od 284.770,90 kn, od čega tužitelju pripada dohodak u iznosu od 94.925,53 kn (list 13 spisa), dok je uvidom u privremeno porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, od 4. veljače 2016. utvrđeno da je isti obrt u 2015. ostvario dohodak od zajedničke djelatnosti u ukupnom iznosu od 11.987,16 kn, od čega tužitelju pripada dohodak u iznosu od 3.995,80 kn (list 14 spisa); da su tuženici dopisom od 4. veljače 2015. obavijestili tužitelja da je nakon završene inventure robe u obrtu D. P. utvrđeno kako "na zalihama ima 12 350 $", te da može preuzeti svoju 1/3 udjela u stanju robe ili u kunskoj protuvrijednosti iste robe, pri čemu je bio dužan obavijestiti I.- II. tuženike za koju se opciju odlučio, budući da će mu se u protivnom zaračunati troškovi skladištenja iste robe (list 15 spisa); da je tužitelj dopisom od 12. veljače 2015. zatražio dostavu poslovne dokumentacije obrta D. P. (list 16 spisa), koja mu nije dostavljena, te je opomenom i pozivom na plaćanje od 26. siječnja 2016. tužitelj od tuženika zatražio podmirenje novčanih potraživanja po osnovi isplate dohotka za 2014., udjela u zajedničkoj imovini i povrata zajma (list 17 spisa); da je u predmetu provedeno financijsko vještačenje po vještaku L. T. G. koja je u svom mišljenju navela da je dohodak tužitelja sukladno njegovom udijelu u obrtu D. P., prema Privremenim poreznim rješenjima Porezne uprave, za 2014. iznosio 94.925,53 kn, a za 2015. iznosio 3.995,80 kn; da spisu ne prileži Ugovor o pozajmici tužitelja obrtu D. P., slijedom čega je iznos koji je tužitelj pozajmio obrtu bilo moguće utvrditi jedino iz prometa po poslovnom računu obrta, a iznose koji su vraćeni tužitelju iz prometa obrta i prometa tekućeg računa tužitelja; da iz prometa po poslovnom računu obrta D. P. proizlazi da je tužitelj obrtu uplatama izvršenim u periodu od 17. lipnja 2013. do 4. rujna 2013. pozajmio iznos od 46.200,00 kn, dok prema podacima s računa obrta i tekućeg računa tužitelja proizlazi da je tužitelju na ime pozajmica vraćen ukupno iznos od 54.100,00 kn, da tužitelj 18. studenog 2013. i 9. srpnja 2013. obrtu uplatio iznose od po 5.000,00 kn za koji je naveo da se radi o pozajmici, dok su navedeni iznos na prometu s računa obrta naznačen kao „polog utrška“, no nije bilo moguće utvrditi da je isti iznos uplatio upravo tužitelj; da je u odnosu na pozajmicu iznosa od 12.197,66 kn, za koju je tužitelj naveo da se radi o plaćanju računa obrta na način da su sredstva dana I. P. koji je potom račune obrta platio putem svojeg PayPal računa, na temelju spisu priloženih isprava utvrđeno kako je I. P. putem PayPala u razdoblju od 21. lipnja 2013. do 24. lipnja 2013. uplatio ukupno iznos od 1.557,00 EUR, odnosno 12.197,66 kn, ali nije bilo dokumenata na temelju kojih bi bilo moguće utvrditi da je novac za plaćanje računa dao upravo tužitelj (list 273- 279 spisa); da je vještak utvrdio kako je vrijednost zaliha robe, koja bi pripala tužitelju sukladno njegovom udjelu u predmetnom obrtu u iznosu od 4.116,67 USD, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 31. prosinca 2014. iznosila ukupno 25.943,67 kn (list 286- 287 spisa); da su tuženici prigovorili nalazu vještaka, a vještak se je na ročištu određenom za dan 9. listopada 2023. očitovao na prigovore te naveo kako za određivanje vrijednosti rada tuženika nema dokumentacije u spisu osim navoda tuženika, te da nije jasno na koji bi se način mogao utvrditi doprinos tužitelja i tuženika u ostvarenju zarade obrta; da u pogledu troškova skladištenja robe, spisu ne prileži dokumentacija na temelju koje bi bilo moguće utvrditi njihovu visinu, kao niti jasna specifikacija istih troškova, s obzirom da je obrt odjavljen 30. travnja 2015. (list 325-326 spisa).

7. Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje kako je odredbom čl. 654. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO) propisano kako učinak isključenja nastupa danom priopćenja odluke o isključenju, s time da, sukladno čl. 654. st. 2. ZOO, ortak koji je isključen iz ortaštva sudjeluje u dobiti i gubitku nastalima do dana isključenja, dok ujedno sudjeluje i u dobiti i u gubitku i iz onih poslova koji u vrijeme njegova izlaska iz ortaštva još nisu bili okončani i koje su ostali ortaci ovlašteni privesti kraju onako kako je to za njih najpovoljnije (čl. 654. st. 3. ZOO). Kako je tužitelj isključen iz obrta temeljem Odluke od 30. prosinca 2014., a 9. siječnja 2015. u obrtni registar upisano je istupanje tužitelja kao ortaka temeljem odluke o isključenju ortaka, te da je navedeni obrt odjavljen s danom 30. travnja 2015., to je zahtjev tužitelja radi isplate po osnovi udjela u dobiti za 2014. godinu utvrđen osnovanim primjenom čl. 654. st. 2. ZOO. Jednako tako, sud je utvrdio osnovanim i zahtjev tužitelja, temeljen na odredbi čl. 654. st. 3. ZOO, a koji iznos se odnosi na dohodak za 2015. Vještačenjem je utvrđena i vrijednost zaliha robe, koja bi pripala tužitelju sukladno njegovom udjelu u predmetnom obrtu u iznosu od 4.116,67 USD, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 31. prosinca 2014. iznosila ukupno 3.443,32 EUR/25.943,67 kn, to je pravilno, prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja po navedenoj osnovi primjenom čl. 654. st. 5. ZOO. 8. Tuženici osporavaju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje koje su iznosili i tijekom postupka, da prvostupanjski sud nije odredio vrijednost njihovog rada u ostvarenju uspjeha u poslovanju, te da su oni bili ti koji su isključivo radom doprinosili u zajednički obrt; da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio iskaze svjedoka D. G. i J. H.; da postoji pitanje opsega odgovornosti obrtnika za obveze iz obrata, odnosno odgovara li za obveze imovinom koja je upisana kao imovina obrta ili odgovora cjelokupnom svojom imovinom.

9. Pobijana odluka pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.

10. Prvostupanjska presuda je razumljiva i sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, kao niti stanja spisa i navoda u presudi. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuju žalitelji.

11. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenice i proveo detaljan dokazni postupak, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano je za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP) kojem pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), pa postupanjem prema toj ovlasti, i time što provedene dokaze, prvenstveno iskaze svjedoka D. G. i J. H., nije ocijenio sukladno shvaćanju žalitelja, taj sud nije ostvario neku od postupovnih povreda.

12. Vezano za žalbene navode tuženika, valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se na sporni odnos primjenjuju odredbe ZOO kojima je uređen ugovor o ortakluku (čl. 637.-660. ZOO), te nije osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Ortak koji je iz ortakluka isključen, a to je u ovom slučaju tužitelj, sudjeluje u dobiti i gubitku nastalima do dana isključenja, a ostala prava i obveze uređuju se prema odredbama o diobi zajedničke imovine ortakluka u slučaju njegova prestanka. Tužitelj, sudjeluje u dobiti i gubitku i iz onih poslova koji u vrijeme njegova izlaska iz ortaštva još nisu bili okončani i koji su ostali ortaci ovlašteni privesti kraju onako kako je to za njih najpovoljnije (čl. 654. st. 3. ZOO).

13.1. Vezano za žalbene navode tuženika, kako prvostupanjski sud nije cijenio, odnosno odredio vrijednost njihovog rada u ostvarenju uspjeha u poslovanju, valja navesti kako su isti prigovor tuženi istaknuli očitujući se na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke. Pritom je vještak jasno naveo da za određivanje vrijednosti rada tuženika u ostvarenju uspjeha u poslovanju, u spisu nema dokumentacije iz koje bi ista proizlazila. Osim toga, zadatak vještaka nije bio utvrditi i tu vrijednost. 13.2. Žalitelji su si pridržali pravo na tu okolnost predložiti financijsko vještačenje, no takav dokazni prijedlog nisu istakli do zaključenja prethodnog postupka, a niti su predložili dopunu zadataka vještaku, nakon što je isti bio definiran rješenjem suda od 9. ožujka 2020. koje im je uredno dostavljeno.

14. Neosnovano je i pozivanje žalitelja na odredbu čl. 20. Zakona o obrtu i ograničeno tumačenje odgovornosti obrtnika iz odredbe toga članka.

15. Naime, u konkretnom slučaju se radi o odnosu između parničkih stranaka koje su obavljale zajednički obrt, te se na njihov odnos ne primjenjuju odredbe Zakona o obrtu, već odredbe ZOO koje reguliraju institut ortaštva, a sve sukladno odredbi čl. 33. st. 3. Zakona o obrtu.

16. Imajući u vidu navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu I. i II. tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

17. Žalitelji samo paušalno pobijaju odluku o troškovima postupka, ne navodeći u čemu bi ista bila nezakonita. Odluka o trošku je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 5. ZPP) tako i visini troškova koji su odmjereni (čl. 155. ZPP).

U Zagrebu, 4. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Željka Rožić Kaleb, v.r. -