Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1441/2024-2

R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š., OIB: … iz V., .., zastupanog po punomoćnici L. S., odvjetnici u P., protiv tuženika C. osiguranje d.d., OIB: …, Z., …, zastupanog po punomoćnici A. J., odvjetnici u R., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo poslovni broj P-655/2023-7 od 15. siječnja 2024. godine, ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-655/2023-9 od 18. siječnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 4. lipnja 2024. godine

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-655/2023-7 od 15. siječnja 2024. godine, ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-655/2023-9 od 18. siječnja 2024. godine i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

II Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, ispravljenom rješenjem istog suda odlučeno je: " I Proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha pljenidbom i prijenosom zapljenjenih sredstava na novčanim sredstvima tužitelja M. Š., OIB: …, iz V., … pokrenuta pred Financijskom agencijom na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika C. osiguranje d.d., OIB: …, Z., …, a na temelju zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika T. F. iz P. pod poslovnim brojem OV-3892/2009 od dana 11. svibnja 2009.

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 497,96 eura (četiristodevedesetsedameuraidevedesetšestcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba je osnovana.

4. Prvostupanjski sud navodi slijedeće:

"U ovom postupku nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i H. A.-A.-B. d.d. kao banka, sklopili Ugovor o kreditu broj … sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, dana 11. svibnja 2009. (40-43), koji ugovor je kao privatna isprava potvrđen po javnoj bilježnici T. F. iz P., pod brojem OV-3891/09 dana 11. svibnja 2009. i kao takav ima snagu javnobilježničkog akta (45-46). Osim toga tužitelj je banci kao sredstvo osiguranja izdao i zadužnicu potvrđenu po javnoj bilježnici T. F. iz P. pod brojem OV-3892/09 dana 11. svibnja 2009. (16-17). Ugovor o kreditu je otkazan 30.ožujka 2010. (48-50) te je cjelokupan iznos kredita dospio na naplatu. Banka je imala s ovdje tuženikom Ugovor o osiguranju potraživanja, te je po raskidu predmetnog Ugovora o kreditu tuženik isplatio odštetu banci u iznosu od 20.502,44 eura, te je došlo do ugovorne subrogacije. Nakon toga tuženik podnosi Financijskoj agenciji (u nastavku FINA) dana 24. lipnja 2010. Zahtjev za izravnu naplatu temeljem Zadužnice potvrđene po javnoj bilježnici T. F. iz P. pod brojem OV-3892/09 dana 11. svibnja 2009. Potom tuženik 14. srpnja 2021. podnosi FINI Zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu (12), a dana 28. ožujka 2023. Zahtjev za izravnu naplatu temeljem iste Zadužnice potvrđene po javnoj bilježnici T. F. iz P. pod brojem OV- 3892/09 dana 11. svibnja 2009. (14-15).

U vrijeme podnošenja prvog Zahtjeva za izravnom naplatom (24. lipnja 2010.) na snazi je Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 91/10) koji je u čl. 9.st.8. propisao da ako osnova za plaćanje nije izvršena u cijelosti, Agencija je dužna u roku od osam dana od dana primitka osnove o tome obavijestiti nadležno tijelo i ovrhovoditelja. Izmjenama i dopunama toga Zakona (NN 112/12) čl. 9. se je promijenio te je u st. 9. propisano da ako tražbina iz osnove za plaćanje nije namirena u cijelosti, Agencija će na zahtjev ovrhovoditelja i /ili nadležnog tijela izdati potvrdu o nemogućnosti namirenja, u roku od osam dana od dana primitka takvog zahtjeva.

Dana 04. kolovoza 2018. stupa na snagu novi Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18) koji u čl. 32. propisuje da stupanjem na snagu ovog zakona prestaje važiti Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 91/10, 112/12). Nadalje taj Zakon u čl. 12. st.1. propisuje da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.

Odredba čl. 10. st.1. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (NN 71/18) propisuje da kada Agencija utvrdi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje za ovršenika fizičku osobu sukladno odredbi čl. 12.st.1. Zakona, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje i pohranjuje je do ispunjenja uvjeta za njeno uništenje sukladno odredbi čl. 21. Zakona.

Primjenjujući naprijed navedene zakonske odredbe, FINA je po predmetnoj osnovi (koja je podnijeta na naplatu 24. lipnja 2010.) trebala prestati postupati 04. kolovoza 2021.(jer tada istječe tri godine).

Međutim, tuženik je dana 14. srpnja 2021. podnio zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu. Tvrdi da mu je to bio jedini način da dođe do predmetne zadužnice kao osnove za plaćanje. A dana 28. ožujka 2023. podnio novi zahtjev za izravnu naplatu FINI temeljem iste zadužnice.

S druge strane odredba čl. 21.st.1 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima propisuje da je Agencije dužna čuvati osnovu za plaćanje tri godine od dana kada je tražbina za koju je zatražena ovrha na temelju osnove za plaćanje naplaćena u cijelosti, odnosno od dana kada je Agencija prestala provoditi ovrhu radi obustave, na zahtjev ovrhovoditelja ili na temelju posebnog propisa kojim se uređuje prestanak provedbe ovrhe u odnosu na pojedinu osnovu za plaćanje. Stavak 2. istog članka propisuje da ovrhovoditelj ili ovršenik kada je ovlašten na temelju zakona može u roku iz stavka 1. ovog članka od Agencije zatražiti vraćanje osnove za plaćanje.

Znači tuženik kao ovrhovoditelj nije morao podnijeti Zahtjeva za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu, da bi dobio osnovu za plaćanje (Zadužnicu) već je to mogao učiniti podnošenjem Zahtjev za vraćanje osnove iz naprijed citirane zakonske odredbe.

Radi navedenog sud smatra da je tuženik kao ovrhovoditelj odustao od ovrhe koju je pokrenuo dana 24. lipnja 2010., te podnošenjem zahtjeva za pokretanjem te ovrhe nije došlo do prekida zastare. Stoga od 31. ožujka 2010. (kada je cjelokupna tražbina dospjela na naplatu) pa do podnošenja Zahtjeva za izravnu naplatu dana 28. ožujka 2023. je proteklo više od pet godina, čime je za predmetno potraživanje nastupila zastara."

5. Pravilno tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP a to je da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama zbog čega presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Naime, pravilno prvostupanjski sud ukazuje da je dana 4. kolovoza 2018. godine stupio na snagu novi Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 68/18) koji u čll. 12. st. 1. propisuje da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od 3 godine od primitka u agenciju, nakon što po toj osnovi nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti, međutim pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da a u odnosu na zahtjev za izravnu naplatu od 24. lipnja 2010. godine da je FINA po predmetnoj osnovi trebala postupati 4. kolovoza 2021. godine jer tada istječe rok od tri godine.

7. Naime, prvostupanjski sud ne uzima u obzir da u prijelaznim i završnim odredbama, i to čl. 33. st. 1. je propisano da je agencija dužna u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu tog zakona prestati izvršavati osnove za plaćanje koje na dan stupanja na snagu tog zakona ispunjavaju uvjete iz čl. 12. st. 1. tog zakona, po st. 2., ako od dana stupnja na snagu tog zakona do prestanka izvršenja osnove za plaćanje tražbina iz osnove za plaćanje bude barem djelomično plaćena, agencija neće prestati izvršavati tu osnovu za plaćanje, dok je st. 3. propisano da osnove za plaćanje za koje je ispunjen uvjet i čl. 21. st. 1. tog zakona do dana stupanja na snagu tog zakona agencija će čuvati tri godine od dana stupnja na snagu tog zakona. Iz spisu priložene specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ov-3892/09 bi za sada proizlazilo, a na prvostupanjskom je da to utvrdi, da u vezi zahtjeva ovdje tuženika za izravnom naplatom iz 2010. godine nije ništa naplaćeno, pa bar za sada bi proizlazilo da su ispunjeni uvjeti iz čl. 33. u vezi st. 1. u vezi čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

8. Ukoliko je to tako, to bi onda značilo da je agencija protekom šest mjeseci od stupanja na snagu Zakona prestala izvršavati osnovu za plaćanje (iz spisu priležeće specifikacije izvršenja osnove za plaćanje navedena je primjedba "obustava/opoziv vrste duga"), pa ukoliko bi se i imalo smatrati da je ovdje tuženik podnio zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu, a što on osporava navodeći da se je u biti radilo o tome da je samo želio da mu se izvrši povrat osnove za plaćanje, onda je potrebno ocijeniti u smislu odredbe čl. 242. st. 1. ZOO da li je tuženik odustao od tužbe ili radnje koju je poduzeo a u kojem slučaju nije nastupio prekid zastare podnošenjem prvog zahtjeva za izravnu naplatu dana 24. lipnja 2010. godine, u situaciji kada je FINA ionako prestala ex lege izvršavati osnovu za plaćanje te imala obvezu samo čuvati osnovu za plaćanje tri godine od dana stupanja na snagu zakona.

9. Pritom se sudu prvog stupnja skreće pažnja da pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva polazi od tvrdnji o postojanju činjenica kojima se opravdava tražena pravna zaštita a tužitelj u tužbi tvrdi da nije došlo do prekida zastare podnošenjem zadužnice na naplatu dana 24. lipnja 2010. godine jer da je postupak pred FINOM obustavljen radnjom ovdje tuženika a što bi proizlazilo iz zahtjeva za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu od 14. srpnja 2021. godine.

10. Zbog navedenog, a temeljem čl. 369. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci (točka I), s tim da će u ponovnom postupku sud ocijeniti one okolnosti na koje mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem, a pogotovo glede primjene odredbe čl. 33. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima te utvrditi kada je FINA ex lege prestala izvršavati osnovu za plaćanje te to dovesti u vezu s datumom kada je ovdje tuženik putem obrasca FINI podnio zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu (to je bilo 14. srpnja 2021. godine) te ocijeniti da u situaciji ukoliko je FINA i prestala po zakonu izvršavati osnovu za plaćanje prije nego što je ovdje tuženik podnio zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu (uz činjenicu da tuženik tvrdi da se je u biti radilo o zahtjevu za vraćanje osnove za plaćanje) ocijeniti da li podnošenjem takvog zahtjeva nije došlo do prekida zastare koja je započela podnošenjem prvotnog zahtjeva za izravnom naplatom od 24. lipnja 2010. godine.

11. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 4. lipnja 2024. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.