Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2040/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz V., OIB: …, zastupanog po punomoćniku V. D., odvjetniku u O., protiv tuženika C. o. d.d. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku iz O. društva Ž. i partneri d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj Pn-284/2019 od 12. ožujka 2024., dana 4. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika C. o. d.d. kao neosnovana te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj Pn-284/2019 od 12. ožujka 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika C. o. d.d. za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Predmetnim je rješenjem odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 21.062,50 kn (2.795,47 EUR–a[1] ).
2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se isto preinači na način da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 312,50 EUR–a (2.354,53 kn).
3. Žalba je neosnovana.
4. Suprotno žalbenim navodima tuženika, predmetno rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati jer je izreka rješenja razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se rješenje temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju tuženik upire.
5. Prilikom ispitivanja predmetnog rješenja i postupka koji mu je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a, u svezi s čl. 381. st. 1. ZPP–a.
6. Neosnovani su i daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja predmetnog rješenja pogrešno primijenio odredbu iz čl. 158. st. 1. ZPP–a, a što je za posljedicu imalo i pogrešnu primjenu materijalnog prava.
7. Iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi u bitnom sljedeće:
- da je postupak u ovom predmetu pokrenut tužbom od 29. travnja 2019. kojom je tužitelj od tuženika zahtijevao isplatu iznosa od 240.000,00 kn (31.853,47 EUR–a) na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a koju je on 9. svibnja 2017. pretrpio u svezi nesreće na radu koji je obavljao kao zaposlenik H. a. d.o.o. koji je toga dana bio osiguran kod tuženika, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,
- da je tužitelj podneskom od 22. lipnja 2021. (list 84 spisa) konačno postavio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju medicinskog vještaka na način da je iznos koji od tuženika potražuje na ime naknade neimovinske i imovinske štete smanjio za iznos od 164.010,00 kn (21.767,87 EUR–a), čime je tužitelj za navedeni iznos djelomično povukao tužbu u smislu odredbe iz čl. 193. st. 2. ZPP–a, s time da je ostao kod zahtjeva za naknadu neimovinske i imovinske štete u preostalom iznosu od 75.990,00 kn (10.085,61 EUR–a),
- da je tuženik podneskom od 2. srpnja 2021. (list 85-87 spisa) obavijestio prvostupanjski sud da se ne protivi djelomičnom povlačenju tužbe, ali da potražuje naknadu troška parničnog postupka u ukupnom iznosu od 21.062,50 kn (2.795,47 EUR–a),
- da je prvostupanjski sud donio presudu poslovni broj Pn-284/2019 od 20. siječnja 2022. kojom je u bitnom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske i neimovinske štete iznos od 15.480,00 kn (2.054,55 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 3.273,88 kn (434,52 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, dok je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete u preostalom dijelu zatraženog iznosa odbijen kao neosnovan,
- da je tuženik protiv presude prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-284/2019 od 20. siječnja 2022. podnio žalbu, a da je Županijski sud u Zagrebu povodom žalbe tuženika donio presudu poslovni broj Gž-885/2022-2 od 1. travnja 2022. kojom je odbio žalbu tuženika kao neosnovanu te prvostupanjsku presudu potvrdio u pobijanom dijelu.
8. Prvostupanjski sud je zatim donio predmetno rješenje kojim je odbio kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 21.062,50 kn (2.795,47 EUR–a), sadržan u podnesku od 2. srpnja 2021., obrazlažući svoju odluku u bitnom na sljedeći način:
- da troškovi postupka kojima se miješa u pravo na mirno uživanje vlasništva trebaju biti razmjerni legitimnom cilju koji se miješanjem želi postići, a što sud ocjenjuje u smislu odredbe iz čl. 1. Protokola uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine – Međunarodni ugovori'' broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – u daljnjem tekstu: Konvencija) kojim se jamči zaštita vlasništva (Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva.),
- da prilikom odlučivanja o troškovima postupka, sukladno dosadašnjoj praksi Europskog suda za ljudska prava, valja uzeti u obzir i okolnosti svakog slučaja, poput mogućnosti tužiteljevog predviđanja ishoda spora, neopravdanog postavljanja previsokog tužbenog zahtjeva, financijske sposobnosti osobe kojoj su troškovi nametnuti te djelomični uspjeh u pogledu osnove tužbenog zahtjeva,
- da u svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju sud mora utvrditi bi li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret,
- da je tuženik, koji je u ovom predmetu bio zastupan po odvjetnicima kao svojim punomoćnicima, u cijelosti izgubio spor u odnosu na pravnu osnovu, a da je tužbeni zahtjev povučen samo u odnosu na visinu prvotno postavljenog zahtjeva u tužbi, slijedom čega prvostupanjski sud smatra da bi nalog za plaćanje troškova parničnog postupka u ovom predmetu predstavljao nerazmjeran teret za tužitelja i ujedno dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju.
9.1. Za ocjenu osnovanosti zahtjeva za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 21.062,50 kn (2.795,47 EUR–a), koji je tuženik postavio u odnosu na povučeni dio tužbe u iznosu od 164.010,00 kn (21.767,87 EUR–a), potrebno je provesti test razmjernosti, odnosno ispitati je li miješanje u pravo vlasništvo tužitelja, koje se očituje u znatnom smanjenju iznosa koji je tužitelju dosuđen presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-284/2019 od 20. siječnja 2022. na ime naknade imovinske i neimovinske štete, predviđeno zakonom, zatim teži li miješanje u pravo vlasništva tužitelja legitimnom cilju te ostvaruje li se obvezom tužitelja da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka legitiman cilj na razuman, odnosno razmjeran način.
9.2. Miješanje u pravo vlasništva tužitelja ima zakonsku osnovu u odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP–a koja sadrži načelo ''gubitnik plaća'', a na temelju koje je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem parničnog postupka, slijedom čega bi u ovom konkretnom slučaju tužitelj, koji nije uspio u pogledu glavne stvari u iznosu od 164.010,00 kn (21.767,87 EUR–a) jer je za taj iznos povukao tužbu, bio dužan naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka koji mu je zbog toga nastao.
9.3. Miješanje u pravo vlasništva tužitelja ima legitimni cilj, a to bi bilo odvraćanje potencijalnih (budućih) stranaka da postavljaju pretjerano visoke tužbene zahtjeve, što se u ovom konkretnom slučaju i dogodilo, s obzirom na to da između iznosa koji je tužitelj prvotno zahtijevao u tužbi na ime naknade neimovinske i imovinske štete (240.000,00 kn (31.853,47 EUR–a)) te iznosa koji je tužitelj konačno zahtijevao u podnesku od 22. lipnja 2021. na ime naknade neimovinske i imovinske štete (75.990,00 kn (10.085,61 EUR–a)) postoji razlika od čak 164.010,00 kn (21.767,87 EUR–a).
10.1. Međutim, uzimajući u obzir sve okolnosti ovog konkretnog slučaja, kao i pravno stajalište koje je Europski sud za ljudska prava izrazio u presudi Perša protiv Hrvatske i presudi Čolić protiv Hrvatske, ovaj drugostupanjski sud smatra da se nametanjem obveze tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka legitiman cilj ne bi ostvario na razuman, odnosno razmjeran način, budući da bi se prihvaćanjem zahtjeva tuženika za naknadu troška parničnog postupka u ukupnom zatraženom iznosu od 21.062,50 kn (2.795,47 EUR–a) premašio cjelokupni iznos od 15.480,00 kn (2.054,55 EUR–a) koji je tužitelju prethodno dosuđen na ime naknade imovinske i neimovinske štete.
10.2. Nadalje, kada bi se prihvatio zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u ukupnom zatraženom iznosu od 21.062,50 kn (2.795,47 EUR–a), tužitelj u konačnici, iako je tijekom postupka utvrđeno da je pretrpio štetu koju mu je tuženik, kao osiguranik tužiteljevog poslodavca, dužan naknaditi, ne bi samo ostao bez naknade štete koju je u svezi nesreće na radu pretrpio, već bi mu nastala i dodatna imovinska šteta zbog obveze plaćanja tuženiku iznosa od 5.582,50 kn (740,92 EUR– a), kao razlike između iznosa od 21.062,50 kn (2.795,47 EUR–a) te iznosa od 15.480,00 kn (2.054,55 EUR–a).
11. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 21.062,50 kn (2.795,47 EUR–a), smatrajući pritom da bi nalog tužitelju da plati tuženiku navedeni iznos predstavljao nerazmjeran teret za tužitelja i ujedno dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju.
12. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 380. t. 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.
13. Valja dodati i da tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u cijelosti nije uspio, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.
U Zagrebu 4. lipnja 2024.
Sudac:
Nika Grospić Ivasović, v.r.
