REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-808/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. S., OIB …, iz Slovenije, L., P., koju zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u R., protiv tužene Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, OIB …, Z., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gž-1179/2023-3 od 14. lipnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, broj P-1150/2019-23 od 17. ožujka 2023., u sjednici održanoj 4. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se proglasi da ovrha po rješenje Općinskog suda u Krku posl. br. Ovr-532/2011 od 17.11.2011. koje se zasniva na rješenju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Područni ured R., klasa UP/I-475-02/10-01/326, ur.broj: 513-07-08/10-1 od 13. listopada 2010., ne dopuštena i kojim traži da se naloži zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, da u zk.ul.6737, k.o.316059 V. poduloška br.2., etaža 1469/1000, teretovnica C Rbr.2.1., izvrši brisanje prava zaloga radi osiguranja novčane tražbine u ukupnom iznosu od 491.320,02 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kao i troškovima ovršnog postupka uz zakonsku zateznu kamatu, za korist Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured R. Također je odbijen dio zahtjeva kojim se traži da zemljišno- knjižni odjel Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, da u zk.ul.6737, k.o.316059 V. poduloška br.2., etaža 1469/1000, teretovnica C Rbr.2.1., izvrši brisanje zabilježbe ovršivosti tražbine. Naloženo je tužiteljici da tuženoj naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.156,75 EUR.
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-3982/2023 od 17. siječnja 2024. tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Je li tuženica kao stjecateljica prisilnog založnog prava na predmetnoj nekretnini u dobroj vjeri postupala s povjerenjem u zemljišne knjige kada je ista uslijed tužiteljičine prijave poreza na promet predmetne nekretnine bila upoznata o kupoprodaji predmetne nekretnine?“.
4. Na temelju dopuštenja revizijskog suda tužiteljica je u zakonskom roku podnijela reviziju zbog navedenog pravnog pitanja, predložila prihvatiti reviziju, ne stavljajući danje prijedloge.
5. Tužena nije podnijela odgovor na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja kojeg je dopuštena.
8. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenom ovrhu po rješenju Općinskog suda u Krku posl.br. Ovr-532/2011 od 17.11.2011. koje se zasniva na rješenju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Područni ured R., klasa UP/I-475-02/10-01/326, ur.broj: 513-07-08/10-1 od 13. listopada 2010., ne dopuštena i kojim traži da se naloži zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, da u zk.ul.6737, k.o.316059 V. poduloška br.2., etaža 1469/1000, teretovnica C Rbr.2.1., izvrši brisanje prava zaloga radi osiguranja novčane tražbine u ukupnom iznosu od 491.320,02 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kao i troškovima ovršnog postupka uz zakonsku zateznu kamatu i nalaganje istom zk odjelu da u zk.ul.6737, k.o.316059 V. poduloška br.2., etaža 1469/1000, teretovnica C Rbr.2.1., izvrši brisanje zabilježbe ovršivosti tražbine.
10. Drugostupanjski sud zaključuje da je tužena bila savjesna u vrijeme stjecanja prisilnog založnog prava na predmetnoj nekretnini jer u vrijeme podnošenja prijedloga i njegovog upisa upisani vlasnik je bio E. n. i. g. d.o.o. pri čemu Ugovor o kupoprodaji od 30. rujna 2011., ako je i bila isplaćena cijena kako tužiteljica tvrdi, ali nije bila izvršena predaja do travnja 2012., nije bio obznanjen u zemljišnim knjigama, a iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužena prije podnošenja prijedloga, donošenja rješenja o osiguranju ili njegovog upisa u zemljišne knjige bila upoznata sa činjenicom zaključenja ugovor o kupoprodaji s tužiteljicom i plaćanja kupovnine. Pri tome, sama činjenica da je u kasnijim postupcima pred Ministarstvom financija, radi razreza poreza na promet nekretnina ili u prekršajnom postupku protiv tužiteljice koja nije podnijela prijavu radi razreza poreza na promet nekretnina, tužiteljica tretirana kao stjecatelj nekretnine, što nije od utjecaja na zaključak o dobroj vjeri tužene jer su ti postupci vođeni nakon upisa zabilježbe ovršnosti u zemljišnim knjigama i tuženoj ne oduzimaju legitimitet na namirenje tražbine.
11. Drugostupanjski je sud odgovorio potvrdno na pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije i za svoj zaključak iznio argumente. Tužiteljice postavljenim pitanjem ne dovodi u sumnju navedeni zaključak drugostupanjskog suda i njegove argumente, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao pravilne.
12. Dakle, tužiteljica je u ovom postupku postavila pitanje na koje je drugostupanjski sud već dao odgovor i argumente za to.
13. Iz navedenog proizlazi da postavljeno pitanje nije bitno za razrješenje predmetnog spora.
14. Pri tom je tužiteljici za ukazati da u situaciji kad joj je nekretnina predana u posjed tek 2012. (tabularna izjava izdana je u svibnju 2014.) i kad je protiv nje vođen postupak prekršajni postupak budući da je rješenjem Ministarstva financija-Porezne uprave, Područnog ureda R., ispostava K., klasa: UP/I-415-02/2013-001/00664 od 19. rujna 2013. radi naplate poreza na kupnju predmetne nekretnine, nije za očekivati da tužena u vrijeme podnošenja prijedloga za osiguranje (7. studeni 2011.) ima saznanja o prodaji predmetne nekretnine. Saznanje bi tužena sigurno imala da je tužiteljica izvršila svoju obvezu i platila porez jer tužena u situaciji kad primi poreznu uplatu ne može više isticati da je bila u dobroj vjeri. Budući da je tužiteljica porez platila tek nakon dvije godine i to nakon što je protiv nje vođen prekršajni postupak, to očito tužiteljica traži da tužena bude savjesna, odnosno u dobroj vjeri u situaciji kad ona to nije i kad je upravo svojim izbjegavanjem izvršavanja obveza dovela do toga da se u konkretnom slučaju ne može reći da je tužena bila nesavjesna.
15. Kako dakle ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnose pravna pitanja zbog kojeg je dopuštena te oni ne utječu na donošenje drukčije odluke, valjalo je, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP, odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 4. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
