Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1960/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. B., OIB: …, iz B., …, koju zastupa punomoćnica I. K., odvjetnica iz M., protiv tuženika stečajna masa iza C.-I. d.d. u stečaju iz S., …, kojeg zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom poslovni broj P- 3347/2019-35 od 11. siječnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 4. lipnja 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom poslovni borj P-3347/2019-35 od 11. siječnja 2024. godine.

II Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Utvrđuje se tužiteljica Z. B., OIB: …, suvlasnica za: 61/1476 dijela č. zgr. 981 k.o. B., u naravi stambena zgrada D. D. i dvorište D. D., ukupne površine 980m2, s kojim suvlasničkim dijelom je neraskidivo povezano pravo vlasništva stana 3-2 u trećem katu koji se sastoji od kuhinje, dnevnog boravka, predprostora, dvije sobe i kupaonice, ukupne površine 51,86 m2, te pripatka loggie ukupne korisne površine 9,10 m2, a označen plavom bojom u tlocrtu 3. kata, sve upisano u zk. ul. 2042, etaža 17, pa je tužiteljica ovlaštena temeljem ove presude u zemljišnim knjigama upisati njoj pripadajuća prava na toj nekretnini svoje ime, za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika i njegovog pravnog prednika C. I. d.d. OIB: …. II Utvrđuje se tužiteljica Z. B., OIB: …, suvlasnica za: 9/1476 dijela č. zgr. 981 k.o. B., u naravi stambena zgrada D. D., trafostanica D. D. i dvorište D. D., ukupne površine 980m2, s kojim suvlasničkim dijelom je neraskidivo povezano pravo vlasništva garažno-parkirališnog mjesta u podzemnoj garaži na trećem katu oznake GPM br.3 ukupne površine 9,40 m2, a označen plavom bojom u tlocrtu 3. kata, sve upisano u zk. ul. 2042, etaža 28, pa je tužiteljica ovlaštena temeljem ove presude u zemljišnim knjigama upisati njoj pripadajuća prava na toj nekretnina svoje ime, za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika i njegovog pravnog prednika C. I. d.d. OIB: …."

Dužan je tuženik, u roku od petnaest dana, na ime troškova postupka, isplatiti tužiteljici 12.803,34 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja, po stopi, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem, za tri postotna poena, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, teče, počev od dana donošenja ove odluke (11.1.2024.g.), pa do isplate.

2. Protiv ove presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno navodima žalbe tuženika prvostupanjski sud nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje da je između tužiteljice zastupane po svom suprugu M. B. kao prodavatelja i prednika tužitelja trgovačkog društva S.-I. sklopila predugovor broj 10/01 o kupnji stana i garaže – parkirališnog mjesta, da su joj te nekretnine, a nakon što su izgrađene, 2003. godine predane u posjed od kada tužiteljica neprekidno posjeduje te nekretnine, da je kupoprodajna cijena navedena u predugovoru, a za koji prvostupanjski sud smatra da ima sve elemente glavnog ugovora, u cijelosti isplaćena, pa prvostupanjski sud na temelju rezultata dokaznog postupka zaključuje da je tužiteljičin posjed bio zakonit, istinit i pošten pa stoga tužiteljici i pruža traženu pravnu zaštitu temeljem čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP) obzirom da do podnošenja tužbe je protekao desetogodišnji rok neprekidnog samostalnog posjedovanja tužiteljice.

6. Ova odluka suda prvog stupnja je pravilna i žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

7. Na navode žalbe valja reći da odgovara da između trgovačkog društva S.-I. d.o.o. kao prodavatelja i kupca čije je samo navedeno prezime B. i naveden njegov jedinstveni matični broj građana zaključen predugovor broj 10/01 iz kojeg je razvidno, i to čl. 1., da prodavatelj gradi stambeni objekt oznake "B" na čest.zem. 844/3 k.o. B. u B. temeljem pravomoćne građevinske dozvole, da tim predugovorom stranke se obvezuju da će nakon izgradnje objekta zaključiti ugovor o kupnji stana i to stana – apartman broj 2, u niskom potkrovlju, neto korisne površine 64,19 m2, dovršenog po sistemu "ključ u ruke" a u skladu s tehničkim opisom koji se prilaže ovom predugovoru i čini njegov sastavni dio.

8. Odgovara da je u čl. 2. navedena cijena stana s PDV-om u iznosu od 152.768,75 DEM, a koja cijena je prekrižena i rukom napisan iznos od 145.062,00 DEM, da je ugovorena obročna otplata cijene, da je ugovoren i rok završetka gradnje, da se je prodavatelj obvezao izvršiti primopredaju stana u navedenom roku pod uvjetom da kupac u cijelosti izvrši svoje obveze prema prodavatelju te se je prodavatelj obvezao da će kupoprodajnim ugovorom ovlastiti kupca da ishodi uknjižbu etažnog vlasništva na stanu u svoje ime u Općinskom sudu u Makarskoj pod uvjetom da je izvršio svoje obveze prema prodavatelju.

9. Odgovara, a kao što je prethodno navedeno, da što se tiče kupca je navedeno samo prezime kupca B. dok iz samog predugovora je razvidno a to upravo tvrdi i tužiteljica, da je ugovor na kraju potpisan od njezinog supruga M. B..

10. Glede žalbenih navoda koji ukazuju na nedostatak aktivne legitimacije tužiteljice obzirom na gore navedeno, valja reći da je neosnovano pozivanje u žalbi na predmet spisa poslovni broj Ps-20/19 te da bi iz njega proizlazilo da je M. B. usmenim ugovorom izvršio darovanje tužiteljici, a kako je ugovor o darovanju strogo formalni ugovor i mora biti zaključen u pismenoj formi, a ukoliko se posjed stvari ne stječe prilikom samog potpisa ugovora tada mora biti sačinjen kao solemnizirana isprava, odnosno javnobilježnički akt.

11. Naime, spisu prileži preslika dijela spisa Ps-20/19 u koji je prvostupanjski sud izvršio uvid, a pregledom tog spisa i ovaj sud uočava da je u njemu dostavljena sva ona dokumentacija koja je i dostavljena u ovom spisu s tim da od svjedoka je saslušana samo svjedok M. S., koja je saslušana i u ovom postupku, nigdje iz pregleda tog spisa ne proizlazi da bi suprug tužiteljice njoj darovao predmetne nekretnine, naprotiv, iz datog odgovora na tužbu ovdje tužiteljice kao tužene proizlazi tvrdnja da je ovdje tužiteljica voljom svog supruga M. B. isključiva vlasnica predmetnog stana.

12. Iz iskaza ovdje saslušane tužiteljice jasno proizlazi da se ona smatra vlasnikom stana, iz iskaza svjedoka M. B. proizlazi da su se on i supruga dogovorili u tijeku razgovora o kupnji stana da ona postane vlasnica stana a on u naravi da bude njezin punomoćnik u radnjama potrebnim za sklapanje pravnih poslova vezanih uz kupnju stana, pa stoga i ovaj sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da je kupac stana bila upravo tužiteljica dok je njezin suprug M. B. bio njezin punomoćnik koji je i potpisao predugovor.

13. Odgovara da ugovor o kupnji nekretnine mora biti u pisanom obliku, a sukladno čl. 90. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91…88/01 – dalje: Stari ZOO) forma propisana zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao važi i za punomoć za sklapanje tog ugovora odnosno za poduzimanje tog posla.

14. Međutim, valja ukazati i na odredbu čl. 73. Starog ZOO po kojoj ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pismena forma smatra se pravovaljanim iako nije zaključen u toj formi ako su ugovorne strane izvršile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja zbog kojeg je forma propisana očito ne proizlazi što drugo.

15. Dakle, postoji zakonska mogućnost da i ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pismena forma konvalidira usprkos nedostatku pismene forme pa bi bio pretjerani formalizam kada bi se smatralo da ugovor koji ima pismenu formu ne bi bio valjan samo iz razloga što punomoć nije sastavljena u toj formi a pogotovo u situaciji kao što je ova kada su opunomoćenik i opunomoćitelj bračni drugovi i kada se može pouzdano zaključiti da je postojala ovlast za sklapanje ugovora (tako Rev-2841/99 od 30. travnja 2003. godine).

16. Nadalje, odgovara da je u predugovoru navedeno da se radi o stambenom objektu na čest.zem.844/3 k.o. B., međutim, iz nalaza i mišljenja vještaka koji je vještačio u ovoj pravnoj stvari jasno proizlazi da je 2002. godine proveden geodetski elaborat evidentiranja zgrada kojim je č.zem. 844/3 prestala postojati jer je preimenovana u č.zgr. 981 a kako je ta nekretnina i upisana u zemljišnim knjigama kako je to razvidno iz spisu priležećeg zemljišnoknjižnog izvatka.

17. Odgovara da je u čl. 1. predugovora navedeno da se radi o stanu neto korisne površine 64,19 m2 i to stan – apartman broj 2 u niskom potkrovlju.

18. Međutim, radi identifikacije nekretnine provedeno je vještačenje iz kojeg je razvidno da se radi o stanu na trećem katu u sjeverozapadnom dijelu zgrade ukupne korisne površine od 51,86 m2 te pripatka loggie ukupne korisne površine 9,10 m2, a što onda daje površinu stana od 60,96 m2.

19. Međutim, pritom treba uzeti u obzir iskaz tužiteljice koja je iskazala da je do sklapanja predugovora došlo u stadiju kada zgrada se još nije ni otpočela graditi, a što potvrđuje i saslušani svjedok J. M., pa je razumno za zaključiti da se ta razlika u kvadraturi ukazuje iz razloga što u vrijeme sklapanja tog predugovora taj stambeni prostor nije u fizičkom smislu još bio definiran i pružao mogućnost točne izmjere.

20. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza tužiteljice i svjedoka M. B. kao i mišljenja vještaka identificirao nekretninu koja je bila predmet predugovora kao nekretnine, i to stan i garažu onako kako su upisane kao etažno vlasništvo pod rednim brojevima 17. i 28. u zemljišnim knjigama a na kojima je kao vlasnik upisan tuženik.

21. U tijeku postupka tuženik je, a to u biti i ponavlja u žalbi, iskazao sumnju u vjerodostojnost sklopljenog predugovora.

22. Pritom, na te navode žalbe opet žalitelju valja ukazati da odgovara da je prvostupanjski sud izvršio uvid u presliku spisa Ps-20/19, a koja i prileži prvostupanjskom spisu, međutim, kao što je to prethodno naveo, u tom spisu je u biti dostavljena ista dokumentacija kao i u ovom spisu a od saslušanih svjedoka je saslušan samo svjedok M. S. pa nisu jasni žalbeni navodi koji ukazuju na proturječje između dokaznog materijala u tom spisu i u ovom spisu, a pogotovo ako se uzme u obzir da je u ovom predmetu saslušan svjedok M. S. iskazuje kao što je iskazivala u spisu Ps-20/19 te je uz zapisnik o njezinom saslušanju priložen upravo njezin iskaz iz tog spisa.

23. Na navode žalbe valja reći da iz spisu priležećeg predugovora je razvidno da na mjestu prodavatelja se nalazi potpis osobe J. J. za kojeg je svjedok M. S. navela da je upravo on bio potpisnik tog ugovora, a iz spisu priležećeg povijesnog izvatka iz sudskog registra (list 7) proizlazi da je on bio naveden kao osoba ovlaštena za zastupanje.

24. Dakle, ukoliko je postojala bilo kakva sumnja u vjerodostojnog predugovora tuženik je trebao, a nije, predložiti saslušanje ovog svjedoka koji je u ime prednika tuženika potpisao taj predugovor.

25. Glede vjerodostojnosti tog predugovora a čiju sumnju u vjerodostojnost tuženik iskazuje kroz tvrdnje da nije isplaćena kupoprodajna cijena, osim iskaza tužiteljice i svjedoka M. B. i J. M. koji je također u navedenom povijesnom izvatku naveden da je bio član nadzornog odbora, a i bio je, prema njegovim tvrdnjama, jedan od suvlasnika prednika tuženika proizlazi da je u cijelosti isplaćena kupoprodajna cijena za stan i garažu, a da je to tako jasno proizlazi iz priležećeg konti kartice iz koje je razvidno da je suprug tužiteljice M. B. isplatio predniku tuženika kupoprodajnu cijenu.

26. Sama činjenica da je M. B., a ne tužiteljica kao njegova supruga naveden kao osoba koja je isplatila kupoprodajnu cijenu sama po sebi, uz ostale izvedene dokaze ne dovodi u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda o aktivnoj legitimaciji tužiteljice obzirom da se radi o bračnim drugovima, sredstvima za koje je razumno zaključiti da predstavljaju njihovu bračnu stečevinu, a i obvezu osobe koja je u ugovoru navedena kao kupac može ispuniti i treća osoba ako za to ima pravnog interesa, a ovdje, kao što je navedeno, M. B. je suprug od tužiteljice.

27. Pritom valja reći i to da sama isplata kupoprodajne cijene ne pripada aktu sklapanja ugovora nego aktu izvršenja ugovora, a tuženik niti ne tvrdi (valjda zato što tvrdi da tužiteljica nije dokazala da je isplaćena kupoprodajna cijena) da je predugovor na bilo koji način valjano prestao (na primjer raskidom) zato što kupoprodajna cijena nije isplaćena a uslijed čega tužbeni zahtjev tužiteljice onda ne bi bio osnovan.

28. Na navode žalbe da prednik tužiteljice M. B. (tu valjda tuženik polazi od svojih tvrdnji da je M. B. bio stranka predugovora koji je darovao utužene nekretnine tužiteljici) nema hrvatsko državljanstvo te da bez suglasnosti mišljenja nadležnog Ministarstva vanjskih poslova nije niti mogao zaključiti ugovor o kupoprodaji, pri čemu se ponovo tuženik poziva na isprave i utvrđenja u predmetu Ps-20/19 (a kao što je prethodno navedeno u ovom spisu prileži samo djelomično taj spis) valja reći da već i uz prethodno pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda tko je bio ugovorna strana predugovora, radi se o iznošenju nove činjenice što sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP u žalbi nije dopušteno, a to isto odnosi se i na navode žalbe da tužitelj svojim izlučnim zahtjevom uopće nije potraživao garažno-parkirališno mjesto.

29. I ovaj sud prihvaća pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda zasnovano na iskazu tužiteljice te svjedoka M. B. i J. M. da se je tužiteljica uselila u predmetne nekretnine po dovršetku izgradnje zgrade 2003. godine, pa stoga, kako je počam od tada posjed tužiteljice istinit, zakonit a i tuženik u smislu odredbe čl. 18. st. 5. ZVDSP nije oborio presumpciju poštenja tužiteljice, onda je do podnošenja tužbe proteklo deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja tužiteljice pa je pravilno prvostupanjski sud istoj pružio traženu pravnu zaštitu temeljem čl. 159. st. 2. ZVDSP.

30. I odluka o trošku je pravilna i zakonite (čl. 154. st. 1. ZPP).

31. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene i one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

32. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 4. lipnja 2024. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.